Ljudske se iluzije moraju ispirati
Sedamnaesta nedjelja kroz godinu 2019.-c
U prošloj nedjelji, otkrivali smo u Riječi Božjoj, Abrahama: kao čovjeka vjere. Ove nedjelje otkrivamo Abrahama: kao čovjeka molitve.
Sve je iskazano u jednoj prekrasnoj priči.
U one dane: reče Gospodin: „Velika je vika na Sodomu i Gomoru! Grijeh je njihov pretežak! Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli vika što je stigla do mene pa da znam.“
I svi krenu prema Sodomi. Jedino je Abraham stajao pred Gospodinom i molio: „Hoćeš li iskorjeniti i nevina s krivim?“ (Post 18)
U priči koja je iskazana kao molitva, Abrahamu nisu problem grešnici, nego pravednici.
On za njih moli.
Ali nažalost, molitva bi bila uslišana da je tamo bio barem jedan pravednik.
Ovdje se isčitavaju dvije poruke:
Abraham je čovjek uporne molitve.
I teška sudbina koja pogađa grešnike. Gradovi Sodoma i Gomora bivaju spaljeni.
U svom odnosu prema Bogu, Abraham je jedinstven, gotovo nezamjenjiv. U vijeke vjekova neće biti čovjeka takve vjere i molitve.
I dok Abraham kleči,
on gleda stvarnosti u oči,
gleda stvarnost svoga srca koje može moliti,
on gleda i stvarnost naroda svoga kraja.
Otkriva njihovu podvojenost.
Grijehom su se odvojili od zajednice, grijehom su se odvojili od Boga i izdali Savez s Bogom. Oni su promašili svoj cilj i svoje čovještvo.
Grijeh je uzeo silnoga maha.
Bog pomaže i Abrahamu i detaljno razotkriva njihovu krivnju i grijeh.
On vozi, vozi naprijed jer je shvatio da je nemoguće natraške živjeti
Šesnaesta nedjelja kroz godinu 2019 – c
Često smo u prilici razgovarati jedni s drugima.
Najčešće pričamo o onome što smo uradili, što radimo ili što namjeravamo uraditi.
Usput se uz kavicu pita: Što ima novoga?
A i odgovori su često šablonirani.
Rijetkost je čuti: „Danas sam mislio na tebe“,ili „Nedostajao si mi“, ili „Bilo bi lijepo da se češće vidimo“, ili „Ja te zaista cijenim i poštujem“.
U današnjem prvom čitanju iz Knjige Postanka, primjećujemo kako se Bog poput putnika svratio kod Abrahama, a da on to nije znao.
Razgovor je tekao ljudski i prijateljski.
Abraham pruža gostoprimstvo gostima i vjeruje gostima čak i ono što je gotovo nemoguće povjerovati.
„Dogodine u ovo doba vratit ću se k tebi i tvoja će žena Sara imati sina.“(Post 18)
Vjera i povjerenje učvršćuje Savez između Boga i Abrahama.
Razgovor je tekao spontano, jer su izgovorene riječi, bile riječi osnaženja, naklonosti i ljubavi, poput dobrog kruha.
One su održale Savez.
Abraham postaje blagoslov svome potomstvu i Praotac vjere.
Održao je vjeru u Boga.
U drugom čitanju Sveti Pavao u Poslanici Kološanima govori:
Opširnije:On vozi, vozi naprijed jer je shvatio da je nemoguće natraške živjeti
Stvaranje nadmoći jednih nad drugima, nije Božji Put
Petnaesta nedjelja kroz godinu 2019 - c
Božja Riječ, ove nedjelje počinje ovako:
„Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga!
„Čuvaj zapovijedi njegove...“
„Obrati se Gospodinu, Bogu svome...“ (Pnz 30)
Braćo i sestre!
U našem životu postoje mnogi putokazi, kako oni vanjski, tako i oni koji su upisani u našem srcu i savjesti.
Među prve vanjske znakove su upute roditelja i odgojitelja, te kasnije život prate svi zakoni i propisi, koji su pomagalo našoj životnoj orjentaciji.
Kako se samo radujemo na bespuću nekom prometnom znaku koji nam govori gdje smo.
Vanjski znakovi nisu danas cilj našega razmišljanja.
Mi se vraćamo onima znakovima koje je Bog zapisao u našem srcu.
Iako su oni ispisani i uklesani u kamen, ipak Božja Riječ zapisana je u našem srcu, u našoj savjesti, da ih vršimo.
Taj zakon je nepogrešivi putokaz u našem životu.
U Knjizi Ponovljenog zakona vidimo, na kojim temeljima Mojsije utvrđuje Zajednicu Izraelaca. Uvijek je to upisani Zakon u ljudskom srcu: Ljubav prema Bogu i bratu čovjeku.
To je pravilo i putokaz života!
Opširnije:Stvaranje nadmoći jednih nad drugima, nije Božji Put
Susresti Gospodina i obnoviti svoj zavjet
Mjesečna Duhovna obnova za Župnu zajednicu - Adoracija 8.srpnja 2019.
Današnju duhovnu obnovu utemeljimo na onoj istini na kojoj je i Jakov, praotac naše vjere utemeljio svoju vjeru, molitvu i zavjet.
Čuje Jakov glas u svome snu: „Ja sam Gospodin, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov.“
Nakon što se Jakov probudio od sna govori: „Zaista se Gospodin nalazi na ovome mjestu...“
I tada učini zavjet: „Ako Bog ostane sa mnom i usčuva me na ovome putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim, te se zdravo vratim kući svoga oca, Gospodin će biti moj Bog. A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup, bit će kuća Božja.“ (Post 28)
Možda nigdje nije tako lijepo i stupnjevito prikazan put jedne ljudske duše do Boga kojemu se moli i čini zavjet.
Taj put je životvoran i djelotvoran.
Jakov se posvetio milošću Gospodina i odgovorio svojom djelatnom milošću.
Ako ovaj životni put Jakova približimo životnom putu Marije, Majke Božje, gotovo na isti način odgovaraju na primljenu milost.
Oboje su crpili snagu svoga duhovnog napretka na snazi Gospodinovoj, kome kroz molitvu i zavjet prikazuju svoj život.
Aktivno su izgradili svoj odnos prema Bogu.
Dan kojega mi danas slavimo zajedno s našom Majkom Marijom, treba postati djelotvoran.
Svakog trenutka trebamo slijediti nadahnuće Duha Svetoga, koji je pastir naših duša, onda se i mi moramo uključiti u aktivni odnošaj s Bogom.
Tako jedino naš duševni život može doživjeti osobni susret s Bogom. A zbog toga smo danas i došli tu. Susresti Gospodina i obnoviti svoj zavjet.
Izvor nutarnjeg mira je pripadnost Kristu
Četrnaesta nedjelja kroz godinu – 2019.
Braćo i sestre!
Ova nedjelja nosi poruku potrebe mira.
A mi ćemo pokušati vidjeti iz današnjih čitanja kako se taj božanski dar kroz povijest spasenja uspijevao udomiti u ljudsko srce.
U čitanju proroka Izaije čuje se Riječ Gospodnja: „Evo mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda.... I kad to vidite, srce će vam se radovati i procvast će vam kosti ko mlada trava. Očitovat će se ruka Gospodnja na njegovim slugama.“ (Iz 66)
Svaki prorok u Starom Zavjetu pa tako i Izaija je Božji glas narodu u teška vremena. Takva su vremena bila kada su zatajili oni, koji su bili najpozvaniji slijediti Božju Riječ, i time priskrbiti sebi i narodu mir i blagostanje.
I kad god je taj život s Bogom izostao, Bog se služi Prorocima koji uzdižu nadu i obećaju bažanski dar srcu, a to je mir.
U svim vremenima Staroga Zavjeta i kod svih Proroka nagoviješćivani mir postaje ne samo nada i radost bliske budućnosti, nego on ima i mesijansku nadu.
Doći će Spasitelj, Mesija, Tvorac mira.
Kakav mir donosi Krist imamo priliku danas čuti?
Tako će Pavao u poslanici Kološanima, a to čitamo u tekstu poklika aleluje, reći: „Mir Kristov neka upravlja srcima vašim. Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!“ (Kol 3)
U Poslanici Galaćanima Pavao poručuje: izvor nutarnjeg mira je pripadnost Kristu u otajstvu njegove smrti i uskrsnuća, a ona nas oslobađa mnogih uvjetovanosti u društvu u kojem živimo i koje nas okružuje i donosi nam procvat mira. (Misal)
Više članaka ...
- Patron u našoj Župi 2019.
- Krist nas za slobodu oslobodi, a mi stalno namećemo crno bijeli ili crveno bijeli svijet
- Postojana apostolska i kršćanska duhovnost, slomit će rimsku vlast iznutra
- On će udahnuti novo srce i novi duh i sve će biti kao stvaranje novog naroda
- Bez Tebe Gospodine i moj život je bez života
- Čovjek koje se ne bavi Bogom on je za sebe problem bez odgovora
- One koji vodi Duh Sveti 'sinovi su Božji'
- Prva pričest u Župi 2019.
- Što tko sije to će i žeti
- Iako je trpjela kao svjedok istine, Crkva je uvijek ostala vjerna Kristu