Velika je naklonost prvih kršćana bila prema slici Dobroga pastira

Četvrta vazmena nedjelja 2020.-a

Treći Vazmeni tjedan počeo je na kršćanskoj pozornici veoma burno, kao da je za četvrti tjedan bio potreban uvod za misionarsko djelovanje Crkve.
             S postupkom protiv sv. Stjepana razbuktali su se teški progoni Crkve.
             Bio je to čovjek silan na djelu i mučeništvu.
             On je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu, izvještavaju Djela apostolska.
Ponavlja se ista scena na suđenju kao i kod Isusa:
„Čuli smo ga doista govoriti“.
Lažni svjedoci svjedoče, a on hrabro izjavljuje svoju vjeru u uskrslog Krista.
Prvi kršćani su izrazito nadahnuti evanđeoskim mjerilima i ciljevima koje Crkva živi i tumači.
               Njih nije zaustavio nikakav ljudski obzir.
               Za njih je Evanđelje poziv na svetost života.
To je divno predskazao Psalmista:
„Pa nek se sastaju knezovi i proti meni govore. Tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici“.
               Prolama se glas Svetoga Stjepana: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“
               Njegova svjedočenja i svjedočenja mnogih drugih kršćana, bila su potpuna izvršenja Božje volje.
Nije bilo pitanja: Što će tko reći?
Nego je mjerilo djelovanja: Što je rekao Isus?

Opširnije:Velika je naklonost prvih kršćana bila prema slici Dobroga pastira

Upute i poruka kardinala Puljića dušobrižničkom svećenstvu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, u 3. uskrsnu nedjelju, 26. travnja 2020. u Sarajevu, poslao je, u aktualnoj pandemiji koronavirusa, nove „Upute i poruka dušobrižničkom svećenstvu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji“ koje prenosimo u cijelosti:

Upute i poruka dušobrižničkom svećenstvu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Draga braćo misnici!
Nakon svih dosadašnjih uputa za ponašanje u vrijeme pandemije, sada kada se počinju ublažavati restriktivne mjere za sprečavanja širenja zaraze, stojimo svi pred pitanjem kako i što dalje. Mnogi od vas su zvali i pitali što ćemo činiti s nekoliko pastoralnih djelatnosti.
Ovdje vas pozivam, da pokušamo na sljedeći način organizirati svoje programe, primjenjujući pravilo pastoralne razboritosti ali i odgovornosti u ovoj čudnoj zarazi i uvažavajući činjenicu da nisu jednaki uvjeti na svim prostorima naše Nadbiskupije.

1. OSOBNA ISPOVIJED VJERNIKA
U ranijim uputama zamolio sam svećenike da nikoga ne odbiju od sakramenta Pomirenja, što se odnosi posebno na bolesne, stare i nemoćne. Sada bi se na razini dekanata moglo organizirati ispovijed u župama, tako da nekoliko svećenika bude cijeli dan u župi na raspolaganje za ispovijed poštujući, naravno, odredbe nadležnih stožera o broju prisutnih i potrebnom fizičkom odstojanju. Neka nas sve pri tomu vodi svećenička solidarnost i strpljivost kako bismo vjernicima omogućili slaviti osobni sakrament Pomirenja.

2. SLAVLJE PRVE PRIČESTI
Ove godine još uvijek nije moguće organizirati slavlja Prve Pričesti, jer traje zabrana javnog okupljanja. Zato neka se Prva Pričest u župama odgodi. Jedino gdje su od posljedica rata nastale malobrojne župe te je u njima mali broj prvopričesnika, ako bi se poštivale odredbe stožera o broju prisutnih i fizičkom odstojanju, u njima bi se moglo slaviti Prvu Pričest.

Opširnije:Upute i poruka kardinala Puljića dušobrižničkom svećenstvu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Kršćanska dušo, toga dana ne samo odmaraj, nego pjevaj i slavi Gospodina

Treća vazmena nedjelja 2020-a

Na Drugu vazmenu nedjelju imali smo priliku otkrivati korijenje našega kršćanstva.
Istražujući temelj naše kršćanske vjere uviđamo da je to Uskrsli Gospodin.
Čitanja treće Vazmene nedjelje osobito ističu važnost prvog dana po suboti, a on je dan uskrsnuća.
               Taj dan za kršćane je dan Svjetla, dan Sunca. Kršćani u  Isusu gledaju pravo Sunce i Svjetlo.
               Taj dan  Englezi  zovu „Sunday“, a Germani „Sontag“. Ali pravi naziv za Dan uskrsnuća imaju Rusi „Vaskrsenje“
               Svaki prvi dan u tjednu  je dan Uskrsnuća. Uskrsnuće je dalo novi smisao povijesti.
Što dakle za kršćane znači nedjelja?
Iz Djela apostolski saznajemo da se Apostoli sabiru na taj prvi dan u tjednu, dan uskrsnuća.
               To je dan sabiranja i sastanka zajednice.
               Isusovi učenici toga dana žele biti zajedno.
               To je privilegirani dan.
               Toga dana Gospodin dolazi.
Luka evanđelista kaže:
„Onoga istoga dana – prvoga u tjednu – dvojica su Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus… A oni su ga prepoznali po lomljenju kruha..“ (Lk 24 )
               Nedjelja je dan kada zajednica slavi „vazmeno otajstvo“ kao NOVU PASHU ČITAVOGA SVIJETA.
               Središte nedjeljnog kršćanskog sastanka jest „slavljenje Gospodinove večere – Euharistije.
               Tada se uprisutnjuje Krist.
               Nedjelju kršćanska zajednica  proživljava u čekanju njegovog drugog dolaska.
               Zajednica čeka Gospodina i zaziva ga da dođe. To je dan čekanja Gospodina.
Pogledajmo kako Petar u Djelima apostolskim iz  dana uskrsnuća zaključuje: Bog ga je uskrisio, a bezakonici razapeli i pogubili. (Dj 2,14)
Uskrsnućem Isusovim objavljena je dubina njegovog očinstva.
Snažni su to elementi za ljudsku spoznaju.

Opširnije:Kršćanska dušo, toga dana ne samo odmaraj, nego pjevaj i slavi Gospodina

Na noge, na noge i hodaj s Kristom, mnogo toga mora umrijeti da bi ponovo živjelo

Sv. Marko 25.travnja 2020.

Kršćanska braćo i sestre!
Danas, kada ovo mjesto slavi svoga zaštitnika, sv. Marka, svi bi htjeli postići blagoslov i blagostanje.
Ali ostaje pitanje s kime možemo mijenjati stanje ako nije blagostanje.
               Nakon što smo ovu Istinu i želju iznijeli, tek sada možemo razumjeti Kristova blaženstva, koja imaju cilj, ukazati s kime i kako možemo do Puta i Istine o životu.
               Kako živjeti u radosti i miru u zemaljskom kraljevstvu i kako stići u Kraljevstvo nebesko?
               Kako ovdje stvoriti kraljevstvo, radosti, istine i pravde?
Sada razumijemo, zašto je Riječ tijelom postala.
I kad Ivan u svom Evanđelju kaže: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca... „ (Iv 3,16) on jasno tvrdi da Krist i kao Bog i kao čovjek, podiže našu ožalošćenu narav, koja vapi za promjenom na dobro.
               Isus je želi podići jer je pala, i ozdraviti, jer je bolesna.
               Ona je izgubila puno dobra i utonula u tamu.
               Njoj je potrebno Svjetlo da je usmjeri na novi Put, novu Istinu i novi Život.
Zna Isus da je žalosno stanje čovjeka, stanje kada se čovjeku uskrati dobrota, ljubav, pravda, istina, sloboda duha i tijela, milosrđe i opraštanje, ali Isus poručuje: To nije stanje pakla.
To nije stanje propasti, iako može biti, ako život ne vidimo u Svjetlu Kristova života i posredništva između Stvoritelja i Stvorenja.
Prisjetimo se riječi koje Bog govori na brdu preobraženja: „Slušajte ga“ ! On je uzor blaženstva i norma novog zakona Ljubavi.
Tako s Kristom i usred žalosti i tjeskoba, možemo pjevati i Aleluja.
Kako patnje i boli, koje su često ljudske tihe žalosti, nitko nije pošteđen, uvijek je treba u Kristovoj ljudskoj i božanskoj naravi razumjeti.

Opširnije:Na noge, na noge i hodaj s Kristom, mnogo toga mora umrijeti da bi ponovo živjelo