Ti si moj, ali i ja sam Bože tvoj
Svi sveti - groblje Ivana Pavla II.
„K tebi, Gospodine uzdižem dušu svoju“
„Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
oprosti sve grijehe moje! Čuvaj dušu moju i izbavi me..“ (Ps 25)
Psalmista ukazuje kako je život pun iznenađenja.
Postoji tjeskoba i bol u srcu.
Postoji bojazan koja tlapi čovjeka.
Postoje nevolje i muke.
Postoji žarka želja da netko oprosti grijehe.
Postoji vapaj da netko očuva našu dušu i izbavi nas.
Sveti Ivan u knjizi Otkrivenja vidi Novi Božji svijet, u kojem taj netko, je objavljeni Bog po Isusu Kristu.
Upravo taj Bog briše svaku suzu s naših očiju. Taj Bog čini sve novo.
Taj Bog je Alfa i Omega, Početak i svršetak.
Naši mrtvi nisu mrtvi, samo su nam oduzeti, nedohvatljivi u riječi i našoj ljubavi.
Oni su samo malo prije nas pošli u smrt.
Na putu k pravom cilju stigli su malo dalje.
Naša nada u Božansko milosrđe u nama govori, oni su već blizu Boga.
Danas smo tu i molimo: Bože uzmi ih k sebi.
A onda neka mole za nas. Kako je divna ova neprestana izmjena ljubavi.
Danas te Gospodine molimo da prošlost ovih ljudi i naša prošlost ne budu teret krivnje, jer to je život unatrag.
Mi smo putnici prema tebi Gospodine i moramo živjeti za svoju budućnost, a ne putnici u prošlost.
Iza svake priče mora stojati odgovorni život
Uoči Svih Svetih - Bogoslužje za poginule branitelje iz Balegovca
Kršćanska braćo i sestre, draga rodbino i dragi prijatelji pokojnih poginulih branitelja Novog Sela Balegovac, rado sudjelujem u Bogoslužju kojeg ste sami odlučili slaviti u svete dane kada Crkva diljem svijeta prinosi Bogoslužje za svoje mile drage pokojne.
Uvijek kad vidim spomen obilježje braniteljima u ovim prostorima iz nedavnog rata, pred očima se javlja slika osnivačkog skupa Hrvatske demokratske zajednice kao Demokršćanske stranke koji se održao za općinu Odžak upravo u Balegovcu na Uriji ili igralištu.
Nažalost od utemeljitelja stranke još su samo dvojica među živima. I od te dvojice jedan čuva fotografiju s kojom dokazuje i moje sudjelovanje na osnivačkom skupu, iako sam devedesetih godina bio daleko od rodnog kraja, ipak, došao sam rado podržati vaša nastojanja.
No, nije mi cilj o tome pričati, nego uvesti poginule branitelje u tu priču. Pretpostavljam, iako su mnogi od njih bili jako mladi, da su znali za koje ideale odlaze u branitelje.
Ponajprije željeli su promjene.
A one su u naslovu Demokratske zajednice, „demokratske“, što znači da narod puno više odlučuje o svojoj sadašnjosti i budućnosti, u kojoj bi trebalo biti puno više istine, pravde, puno više ljudskih sloboda zasnovanih na kršćanskim načelima.
Možda su ta mlada bića zamišljala i još možda toga više, ali život je njihov zastao odmah na početku prije bilo kakvih promjena.
Kako je život najveće dobro i najveći dar kojega ljudsko biće ima, kada ga prinosi kao dar za neke više ciljeve, onda to treba i cijeniti, zato njihove živote i častimo najvećim darom u povijesti čovječanstva ovom Kristovom žrtvom.
Sada se želim obratiti živućim braniteljima,
Samo u ljubavi čovjek postaje čovjekom, ako tako nije, čovjek se nema čime dičiti jer jednom rukom gradi a drugom razgrađuje
Trideseta nedjelja kroz godinu 2020-a
Kršćanska braćo i sestre!
Idući u susret blagdanu Sviju Svetih biblijska čitanja nas pozivaju na svetost „kršćanskih zajednica“ i osobnu svetost.
Ako promotrimo poruke sv. Pavla, koji je opčinjen Kristovom ljubavlju prema Ocu Nebeskom i čovjeku, otkrit ćemo da je za Pavla Kristov Put ljubavi, jedini put kršćanske svetosti.
Evo poruke sv. Pavla:
„A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime (1 Sol 3,11-13).
Čovjek može biti po rođenju nadaren za neka velika djela, ali nadarenost se ne može steći vježbom, ona je dar.
Da bi se nadarenost razvila i rasla, potrebno je mnogo marljivosti i vježbe.
I vjera, koja je dar od Boga u sakramentu krštenja, mora se njegovati kako bi izrasla u snažnu djelatnu ljubav, koja jest svetost.
Ne prestaje Pavao tvrditi: …“ braćo trudite se oko ljubavi prema Bogu i bližnjemu“.
Na taj način čovjek postaje čovjekom.
Božji zakon bio mu je zakon života
Matija Šimić, priredio je i objavio 7. listopada 2012.g. kraću biografiju dr. Marka Jozinovića, vrhbosanskog nadbiskupa na Župnoj stranici Lug-Brankovića, povodom postavljanja brončanog poprsja u čast dr. Marku Jozinoviću, a sada je „in memoriam“ povodom stogodišnjice (1920-2020.) Nadbiskupova rođenja osvježavam za oči javnosti.
Božji zakon bio mu je zakon života!
Dr. Marko Jozinović, papinskom bulom „Dilecto filio“ br. 1.627 imenovan je 30. svibnja 1977. g, za petog nadbiskupa i metropolitu Vrhbosanskog.
Rođen je 28. ožujka 1920. u Devetinama, župa Radunice. Naselje Devetine proteže se niz rijeku Bosnu između gradova Zavidovića i Maglaja. Četverogodišnju školu (1928-1932) završava u Maglaju, udaljenom sedam kilometara. Nakon školovanja u Maglaju, odlazi kod Isusovaca u Travničko sjemenište gdje završava četiri razreda osmogodišnje i četiri razreda gimnazije. Gimnaziju je završio 1940.
Iste godine upisuje Teologiju u Sarajevu. Po svršetku studija 29. lipnja 1944. nadbiskup Šarić ga redi za svećenika.
Nakon pastoralne prakse određen je za zamjenika župnika u Zavidovićima gdje radi od 18. travnja 1945. do 26. lipnja 1946. odakle ga komunistička vlast odvodi u zloglasni zenički zatvor poznat po „Staklari“. U zatvoru bez prekida boravi pet godina od 26. lipnja 1946. do 15. ožujka 1951.
Evo jednog svjedočanstva o svećeniku Jozinoviću od gosp Petra Jukića iz Žepča, koji je kao hrvatski vojnik u NDH, bio zajedno s Jozinovićem u Zenici u zatvoru.
Hajdučiji u demokraciji uvijek nedostaje kisika
Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu 2020. – a
Kršćanska braćo i sestre,
odmah na početku svoga pisma Solunjanima koji žive među poganima Pavao podsjeća da su vjera, nada i ljubav znak Božje nazočnosti, istinski navještaj Isusa Krista i djelotvorno očitovanje Duha (Misal)
Postavlja se pitanje, kako živjeti svoje vrijeme?
Je li moguće ostati po strani usred mnoštva događaja?
Smije li kršćanin biti po strani?
Smije li kršćanin sudjelovati u događajima ovoga svijeta i smije li ne sudjelovati u događajima ovoga svijeta.
Moramo postaviti i pitanje odgovornosti za zajednicu?
Ako se kršćanin neće baviti zajednicom onda će se zajednica baviti kršćaninom.
Nije moguće ostati po strani.
Suvremeni život je bogat i raznolik, šaren i u sebi duboko oprečan.
Često čujemo razne izjave u kojima je na srcu opće dobro zajednice (društva) i svaki tvrdi da je njegova izjava ili program najbolji i najviše služi zajednici. .
Svi se zalažu za blagostanje, ali mi praktično imamo veliko šarenilo.
Svi se zaklinju u demokraciju, što praktično znači maksimalno sudjelovanje naroda u svemu što se njega i zajednice tiče.
Neću dublje ulaziti u ovo područje, jer to mi nije cilj, nego istaknuti kako se kršćani moraju truditi živjeti sadašnji trenutak u potpunosti.
Moraju pažljivo gledati što sadašnji trenutak donosi, najavljuje i zahtijeva.
Kršćanin mora živjeti današnji dan sjedinjen s jučerašnjim i sutrašnjim, paziti da nas prošlost ne zarobi, ne pokušavati nagađati kakva će biti budućnost, jer bismo mogli izgubiti sve što imamo.
Možemo izgubiti i sadašnjost koju ne poznajemo dovoljno i tratimo, i budućnost nad kojom nemamo nikakve vlasti.
Vrijeme sjetve nije vrijeme žetve.
Više članaka ...
- Kada se rodi prava ljubav, čovjek postaje kozmičko biće
- „Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu…"
- Čovjek se ne smije penjati na više po grijehu, tada je težak pad.
- Dok je vrijeme treba tražiti i Boga i Čovjeka
- Putovi svijeta sve su više galerije prašine i truleži
- Ljudska iščekivanja i Božja želja
- Kršćani u Crkvi govore jednim jezikom koji se zove, ljubav
- Veliko je iskustvo ljudske slabosti
- I danas čovječanstvo teži za odvažnim i moralnim ljudima
- Moj Dom molitve je za sve narode