Čovjek se ne smije penjati na više po grijehu, tada je težak pad.

Dvadesetšesta nedjelja kroz godinu 2020. – a

Kršćanska braćo i sestre!Slušajući Riječ Božju iz čitanja koja čitamo na dvadeset i šestu nedjelju kroz godinu, možemo zaključiti:
kako je čovjek često ugrožen od samog sebe.
            Teško možemo biti sigurni u svoje sudove, a ipak često sudimo. 
            Ljudska pravičnost nije uvijek utemeljena na našem uzoru Isusu Kristu ili našoj savjesti. 
            Ono što čovjek misli, to određuje veoma često njegov način života.
Pavao danas u Poslnici Filipljanima poziva da se usredotočimo na ono što je istinito, pošteno, čisto, ljubazno i hvalevrijedno. 
Očito zadovoljan s vjernicima kršćanima u Filipima poručuje kako na to trebaju biti ponosni, ali s oprezom da se to ne odrazi na njihovu poniznost i jedinstvo, jer samo takvi mogu odgovoriti zahtjevu Evanđelja i želji Gospodina.
           A to će se i dogoditi ako budu imali onakav stav kakav je imao Isus Krist. Bog je Isusu dao najuzvišenije mjesto, jer se on svega odrekao na što je imao pravo, čak i svoga života.
           Upravo o tome govori tekst koji danas čujemo, a izrečen je kao 'Hvalospjev Kristu'. U njemu se sjajno svjedoči vjera Crkve u Kristovo božanstvo i njegovu predvremensku opstojnost.
           Prekrasno su vidljive i jasne bitne Kristove crte: božanska vječnost, poniženje i utjelovljenje, krajnje poniženje u smrti, nebesko proslavljenje, poklon svemira i novi naslov Gospodin.
           Potvrđuje se: Krist je Bog i čovjek, jedna osoba s različitim odsjecima postojanja. Od vječnosti je Bog, u vremenu je postao čovjekom.
Utjelovljenjem, a pogotovo smrću odrekao se vanjskog Božjeg sjaja i slave, ali ih je uskrsnućem i uzašašćem ponovo uzeo i kao čovjek. Pavao piše ovaj 'Hvalospjev o Kristu' kako bi potaknuo vjernike Filipljane da poprime crte odricanja, poslušnosti i nesebičnosti. Krist, iako nije dostižan ideal, on se može i mora nasljedovati.
             Ono što se s njime dogodilo nije osobni događaj, nego ima konačni i zajednički cilj, naći se s Njim i putovati njegovim PUTOM prema Ocu. Ove Kristove crte moraju se naći na kršćanima. Postao je ono što smo mi, ali nije prestao biti ono što je bio.

Opširnije:Čovjek se ne smije penjati na više po grijehu, tada je težak pad.

Dok je vrijeme treba tražiti i Boga i Čovjeka

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu 2020.-a
Kršćanska braćo i sestre!
Prorok Izaija poručuje:
„Tražite Gospodina dok se može naći… Nek bezbožnik put svoj ostavi i neka se vrati Gospodinu koji je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti – riječ je Gospodnja. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su visoko puti moji iznad vaših putova i misli moje iznad vaših misli“ (Iz 55, 6-9).
Sve je milost, jer u konačnici sve od Boga dolazi. Za vjernika je najveća radost pripadati Bogu i slijediti ga. No, u čovjeku uvijek nanovo izbija oholost. Nju on može nadvladati jedino vjerom u Boga stvoritelja i spasitelja.
Istina, čovjek svojim duhom i radom sve više širi svoje gospodstvo nad prirodom.
I ne smijemo zaboraviti da mu je to božansko poslanje (Post. 1,28)
Plodovi toga rada i osvajanja, istraživanja i dostignuća sve više postaju zajedničko dobro ljudske obitelji.
Ali, javlja se pitanje smisla i vrijednosti čovjekove djelatnosti.
Koja je svrha svih ti napora?
                 Ako je to samo gomilanje stvari koje za par godina bacamo na deponij i palimo, čemu to?
                 Nagli veliki napredak čovjekova dostignuća na području materijalnog svijeta mijenja često i sadržaj religioznog razmišljanja.     
                 Vidimo da čovjek mnoge stvari ne koristi dugo, a onda ih baca.
                 Često je i problem, gdje baciti? Mnoge stvari brzo ustanovi da mu i ne trebaju.
Ali Boga čovjek stalno treba. Zašto?
Naime, čovjek ne može ostvariti svoje čovještvo bez Boga.
Ne može postići svoj smisao, bez Boga ne može riješiti svoje otuđenje u materiji.
                 U pravu je onda Izaija kad kaže. „Tražite Gospodina dok nije kasno."
                 Isusove riječi izgovorene u prispodobi današnjeg Evanđelja, možda najjače i najljepše islikavaju kakav je Dobri pastir došao u narod. Evo te slike.                

Opširnije:Dok je vrijeme treba tražiti i Boga i Čovjeka

Putovi svijeta sve su više galerije prašine i truleži

Dvadesetčetvrta nedjelja kroz godinu 2020-a
Kršćanska braćo,
u ovoj crkvenoj godini slušamo zadnji put riječi Sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima.
Veličanstvene su!
Poslušajte ih:
„Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Dosita, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.“ (Rim, 14, 7-9)
             Za jednog energičnog apostola, kao što je Pavao, nema nikada predaha i spavanja, nego uvijek budnost i spremnost za Kristovo djelo.
Nije ni čudo što je takav, uvijek spreman i umrijeti za Krista koji je u njemu i on u Kristu, kad je prošao mnoge nedaće u mnogim mjestima i mnogim narodima.
Nije čudo što ga je Marko evanđelista ostavio da ide dalje sam, jer nije mogao izdržati taj orijaški karakter koji se do smrti bori za Krista, a time i za čovjeka.
Jedan čovjek, a tako velika djela.
Mijenja se svjetska pozornica, dokida poganstvo, ukida ropstvo, skida se kraljevsko gospodstvo, uspostavlja se Božje Kraljevstvo u kojem nastaje novi Božji narod utemeljen na novom zakonu Ljubavi. Pavao gleda na Crkvu pogana, tj. onu koja nije nastala iz Židovstva nego je slijednica obećanja koja su dana Židovstvu, kao Crkvu koja nije utemeljena na mrtvom slovu Mojsijevog zakona nego na vjeri u Isusa Krista.  

Opširnije:Putovi svijeta sve su više galerije prašine i truleži

Ljudska iščekivanja i Božja želja

Duhovna obnova 8. rujna 2020. za Župnu zajednicu U dosadašnjim našim duhovnim obnovama često smo razmišljali:
O Mariji bez grijeha začetoj.
O Mariji Djevici.
Mariji Majci Isusovoj.
Mariji Majci Božjoj.
O Mariji Majci svih ljudi – novoj Evi.
O Mariji Suotkupiteljici.
O Mariji Zagovornici, Gospi od brze pomoći.
O Mariji nadi našoj na času smrti.
O Mariji Posrednici.
Mariji koja ljubi i voli i koju se ljubi i voli.
Mariji Čuvarici duševnoga mira i sigurnosti.
O Mariji Vjernici i suradnici Kristu i apostolima.
O Mariji Majci Crkve.
O Mariji koja je Božja snaga u ovome svijetu.
A danas, kršćanska braćo i sestre je Mala Gospa.
Danas je rođendan Blažene Djevice Marije.
Dijete, Mala Gospa. Što znači dijete jednoj obitelji, ljudskom rodu? Dijete je vječni simbol ljubavi i nježnosti. I sad čujmo!
Nježnost Božja ulazi u ovaj svijet. Što je ustvari Bog s ovim činom želio reći. Pa ništa drugo, ako je nježnost Božja sišla u ovaj svijet neka onda uđe i u tvoje i moje srce.
             Neka vjera u Božansku moć otvori tvoju dušu, onako kako majka otvara srce djetetu.
Neka pouzdanje u Boga i one kojima Bog podade moć da rasvijetli tvoj duh i neka  blagost, ljubav i milosrđe budu u tvojoj duši, u tvome srcu, u tvome duhu.
Dragi  vjernici, to je želja neba.
             Upravo Ona koju slavimo izabrana je od Boga.
             Onu koju slavimo poslana je od Boga k nama.
Zašto?
Zato da radimo zajedno, na slavu Božju. A što ustvari Bog govori ovim svojim djelom?
Evo što!    

Opširnije:Ljudska iščekivanja i Božja želja