Ako vođa nije u službi Božjeg zakona, njegova je uloga najčešće pogubna za narod

Četvrta uskrsna nedjelja 2019-c
Draga braćo kršćani!
Slaveći nedjelju Dobrog Pastira, nameće se temeljno pitanje:
Može li čovjek živjeti bez vođe?
Ne može!
Povijest je pokazala, ako nema vođe on se sam nametne za vođu.
Bog mu je, kao razumnom biću, dao mnoga stovrenja kojima će on upravljati.
Ako ćemo slijediti istinu, koja se provlači kroz Povijest spasenja, uloga predvoditelja
uvijek je bila sudbonosna za Izabrani narod.
             Ako je vođa bio u službi Božjeg Zakona, narod je uživao blagoslov i blagostanje.
             Ako vođa nije bio u službi Božjeg zakona, njegova je uloga bila pogubna za narod.
U povijesnim usponima i padovima Izabranog naroda Bog neprestano ulijeva
Nadu da će doći pravi vođa koji će znati voditi svoje stado.
I to se dogodilo.
Ostvarena je dugo očekivana Nada.
Bog utjelovljuje svoju Riječ, koja postaje Spasitelj i Dobri Pastir.
Ovim činom čovjek prihavća objavljenu istinu: „Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje i Bog u njemu. (1 Iv 4,16)
To što Bog čini, kada želi biti Dobri Pastir ljudskom rodu, zaista je Ljubav.
Sadašnji Papa Franjo poručuje: „Krist je naš predvodnik i zagovornik.“
On, svoj život daruje za sve nas.
A to je najveća umjetnost života, darovati svoj život drugima.
             Kad god čovjek nije tako živio, u ljudskoj zajednici zavladala je velika duhovna suša.
             Svaka suša, a osobito duhovna, djeluje razarajuće, jer se život nije odvijao
 po Zakonu Božjem.

Opširnije:Ako vođa nije u službi Božjeg zakona, njegova je uloga najčešće pogubna za narod

Petar hrabro dolijeva ulje na vatru

Treća vazmena nedjelja 2019.-c

Kršćanska braćo i sestre!
Možemo započeti današnju propovijed Isusovim priopćenjem "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani!" (Mt, 23,37).
             Povijest je pokazala, da su za svaki društveni poredak bili, i ostali trn u oku Božji ljudi, koji su čuvari Božjeg zakona. A oni će stojeći na braniku Božjeg zakona, uvijek biti progonjeni.
Evo, kako je izgledala svjetska pozornica netom nakon ubojstva i uskrnuća Isusa.

Iv 21, 1-14: Nakon više očitovanja uskrslog Gospodina, apostoli sada lako prepoznaju Isusa gotovo u svim situacijama. Okolnosti današnjeg Evanđelja prikazuju prostor i posao kojim su se apostoli bavili na početku svog odabranja za apostole. Oni su u Galileji na Tiberijadskom jezeru, love ribu. Ivan se jako dobro prisjeća mnogih detalja, pa čak i broja riba koje su na Isusov nalog ulovili. Za apostola Ivana i ovaj put je važno da Petar prvi ispliva na obalu pozdraviti Gospodina. 
            Gdje god je imao priliku istaći Petrov primat, on ga ističe. Predskazuje i Petrovu smrt na križu, baš onako kako je i njegov Učitelj završio svoj život. On svoje Evanđelje završava tako što potvrđuje istinitost onoga što je napisao.
            Ali, dirljiv je ovaj treći susret uskrslog Isusa s Petrom. Pita Isus, Šimuna Petra za stolom dok doručkuju: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?“ Odgovori mu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ Kaže mu: „Pasi Jaganjce moje!“ I tako tri puta teče predaja ozbiljnih namjera. A za nagradu Isus mu proriče budućnost s finalnim završetkom na Križu. Nitko se ne povlači sa scene nego Isus dodaje Petru: „Idi za mnom!“
A sad pogledajmo, kako to Petar hoda za Isusom ovim svijetom.

Dj 5, 27-32: Djela apostolaska, kao književno djelo, u mnogim odlomcima možemo gledati ne samo   kao povjesno djelo, nego i kao pravo dramsko-scensko djelo. Glavni likovi na sceni su: Uskrsli Isus Krist i Duh Sveti, kao živa inkorporacija (prisjedinjenje) osobama Petra i Ivana. Njima suprotstavljeni likovi su: svi oni koji osudiše Isusa.
             Apostoli, ne samo da su na čudesan način oslobođeni iz zatvora, nego su po uputama Osloboditelja odmah nastavili u Hramu propovijedati 'Radosnu vijest'. Hrabro i svjesno krše raniju zabranu Velikog vijeća 'ne pominjanja Isusa Krista'. Jasno, opet su uhapšeni i odvedeni pred Veliko vijeće. 
             

Opširnije:Petar hrabro dolijeva ulje na vatru

Kako vjera preporađa 'dušu' ?

Druga nedjelja po Uskrsu 2019. – c

Dragi braćo kršćani,
Uskrs je blagdan Života.
               Blagdan kada svaki kršćanin slavi spomendan svoga novoga rođenja.
           Blagdan kada se kršćanin po krstu „rodio od Boga“.
             To je blagdan u kojem svi oni koji su po krstu od Boga rođeni, osjećaju božansko porijeklo i nebesko posinstvo.
Taj čudesni život vjere u Boga kao Oca, Apostole stavlja u domenu nadzemaljskog.
Oni vjerom u Uskrslog čine divna mnoga čudesa.
A to će Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima (8,31) lijepo izreći:
„Ako je Bog za nas, tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolje, glad, progosntvo, ili  moć?“
Budući da je kršćanin od Boga rođen,
               on mora snagom vjere živjeti tako, da ovaj svijet uzdiže, uskrišava.
               On mora razumjeti Psalam (118) koji kliče: „Vječna je  ljubav njegova!“
I samo oni poznaju Vječnu njegovu ljubav koji živo vjeruju u Njega. (Papa Franjo)
U njemu je sve „blago mudrosti i znanja“ (Kol 2,3).
Ono što je Isus ljubio je neprevarljiva Istina, Put i Život.
I što je vjera dublja to je više duša oživljena, i ona nam pomaže da uskrsnuto, a skromno i jednostavno živimo.
               Pavao je to potvrdio svojom veličanstvenom izjavom: „Pravednik živi od vjere“ (Rim 1,17).
Iskustvo apostola Tome, koji je imao obrise „Agnostika“, jer nije htio vjerovati da je Gospodin Uskrsnuo i da se ukazao

Opširnije:Kako vjera preporađa 'dušu' ?

Neophodno je da se slušatelji obrate

Kršćanska braćo i sestre  (Sv. Marko - 2019.)
Mještanima, u ovom slučaju i župljanima, čestitam slavlje sv. Marka i želim svim obiteljima Božji Blagoslov.
Rijetke su godine kada se sv. Marko slavi u vazemnoj osmini tj. između Uskrsa i maloga uskrsa tj. osmog dana u tjednu, kada se Isus pojavio u apostolskoj zajednici.
         Tako će i nastaviti svakog osmog dana on će biti u zajednici slaviti sveta otajstva sa svojima. Osmi dan u tjednu je Nedjelja, pa je tako svaka nedjelja slavlje Kristovog uskrsnuća ili mali uskrs.
         Sv. Marko je najprije bio učenik sv. Pavla, a zatim veći dio svoje službe pratio je sv. Petra i vjerno bilježio što je sv. Petar propovijedao. Tako možemo reći da je Markovo Evanđelje po autoritetu najstarije, jer su to riječi od sv. Petra, o Isusu. A Matejevo Evanđelje je kronološki najstarije. 
         Poslije mučeničke smrti sv. Petra i Pavla u Rimu 64. godine poslije Krista, Marko je otišao propovijedati u sjevernu Afriku i možemo ga držati apostolom afričkog kontinenta. Svoju službu završio je mučenički kao biskup u Aleksnadriji.
A sada pogledajmo ono što Petar radi sa svojom zajednicom. To opisuju Djela apostolska.

Dj 3, 11-26: Nakon što je Petar učinio veliko čudo, ozdravivši hromog čovjeka od rođenja slavnim riječima: „Srebra i zlata nemam, ali ono što imam dajem ti: Ustani i hodaj! Tako su na opće divljenje mnoštva, Petar i Ivan postali centar pažnje i narod se počeo okupljati oko njih u Salomonovou trijemu.
              Tada je Petar održao opet jedan svečan govor. Središnja točka govora bilo je ime Isusovo.Čudo nad hromim čovjekom učinio je Isus, onaj Isus kojega su Židovi odbacili i predali u smrt. On je uskrsnuo.
             U njegovo se ime dogodilo ovo čudo.
             Židovi su, istina, tako postupili iz neznanja. No na taj su se način ispunila Pisma, u kojima je prorečena Mesijina patnja i smrt.
           „Bog je to tako učinio i navijestio na usta svih proroka, da će Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.“
Petrova je poruka jasna: neophodno je da se slušatelji obrate.
Isus je naviješteni Mesija i Spasitelj. 

Opširnije:Neophodno je da se slušatelji obrate