Na noge, na noge i hodaj s Kristom, mnogo toga mora umrijeti da bi ponovo živjelo
Sv. Marko 25.travnja 2020.
Kršćanska braćo i sestre!
Danas, kada ovo mjesto slavi svoga zaštitnika, sv. Marka, svi bi htjeli postići blagoslov i blagostanje.
Ali ostaje pitanje s kime možemo mijenjati stanje ako nije blagostanje.
Nakon što smo ovu Istinu i želju iznijeli, tek sada možemo razumjeti Kristova blaženstva, koja imaju cilj, ukazati s kime i kako možemo do Puta i Istine o životu.
Kako živjeti u radosti i miru u zemaljskom kraljevstvu i kako stići u Kraljevstvo nebesko?
Kako ovdje stvoriti kraljevstvo, radosti, istine i pravde?
Sada razumijemo, zašto je Riječ tijelom postala.
I kad Ivan u svom Evanđelju kaže: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca... „ (Iv 3,16) on jasno tvrdi da Krist i kao Bog i kao čovjek, podiže našu ožalošćenu narav, koja vapi za promjenom na dobro.
Isus je želi podići jer je pala, i ozdraviti, jer je bolesna.
Ona je izgubila puno dobra i utonula u tamu.
Njoj je potrebno Svjetlo da je usmjeri na novi Put, novu Istinu i novi Život.
Zna Isus da je žalosno stanje čovjeka, stanje kada se čovjeku uskrati dobrota, ljubav, pravda, istina, sloboda duha i tijela, milosrđe i opraštanje, ali Isus poručuje: To nije stanje pakla.
To nije stanje propasti, iako može biti, ako život ne vidimo u Svjetlu Kristova života i posredništva između Stvoritelja i Stvorenja.
Prisjetimo se riječi koje Bog govori na brdu preobraženja: „Slušajte ga“ ! On je uzor blaženstva i norma novog zakona Ljubavi.
Tako s Kristom i usred žalosti i tjeskoba, možemo pjevati i Aleluja.
Kako patnje i boli, koje su često ljudske tihe žalosti, nitko nije pošteđen, uvijek je treba u Kristovoj ljudskoj i božanskoj naravi razumjeti.
Opširnije:Na noge, na noge i hodaj s Kristom, mnogo toga mora umrijeti da bi ponovo živjelo
Kako izgleda kršćansko 'korijenje'?
Druga vazmena nedjelja 2020-a
Čovjek srednje i zrele dobi rado se sjeti svojega djetinjstva.
Često istražuje i svoje korijene u daljoj prošlosti.
U Drugoj nedjelji po Uskrsu kršćani imaju priliku upoznati svoje kršćansko korijenje od samih početaka.
Pisac Djela apostolskih, evanđelist Luka, odanom dušom bilježi prve trenutke rađanja i djelovanja Prve kršćanske zajednice. (Dj 2 42-47)
Evo nekih njenih detalja:
Zajednica je postojana u nauku apostolskom, lomljenju kruha i molitvi.
Apostoli su u Zajednici činili mnoga čudesa.
Mnoga su materijalna dobra bila zajednička.
Gotovo bi svakodnevno u hramu hvalili Gospodina i pjevali: „Vječna je ljubav njegova.“
Više je nego očito, što je snaga ove male zajednice, koja će vrlo brzo prodrijeti u čitav svijet.
„Iskustvo Uskrsloga“ je jedinstvena snaga Zajednice, jer ona ga je susrela, ona za njega i svjedoči!
Svaki član te zajednice od samog početka, biva kršten. A krštenje je bilo znak vjere i obraćenja, te prihvaćanja Isusa Krista i Gospodina.
Upravo su krštenjem bivali različiti od ostalih, i njime ulaze u novu zajednicu kojoj je Krist glava, a ne starozavjetni Veliki svećenik.
Ta zajednica od samog početka slavi Euharistiju. Ona lomi kruh kako je Krist i rekao: „Ovo činite meni na spomen.“
Prvi dan u tjednu, kad su susreli Gospodina živog, proglašavaju „Danom Gospodnjim“
Ovakav oblik zajedništva osnažit će upravo Duh Sveti kojega Zajednica prima.
Kršćanine, moli Boga za nas i pjevaj aleluja...
Uskrs 2020-a
Aleluja (hebrejski) – Hvalite Gospodina.
Što se po Isusu dogodilo, to se za nas dogodilo.
Apostol Pavao kaže:“ Krštenjem smo dakle s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.“(Rim 6,4)
Smijemo stoga živjeti kao „novi ljudi“ jer Uskrs je stvarnost, i mi smo ljudi Uskrsa.
Pedeset dana je uskrsno vrijeme u kojem slavimo vazmena otajstva kao predslavlje nebeske sreće i vječnoga života (Sv.Augustin)
Danas pjevajmo „aleluju na svom putovanju“, a jednom će to biti „aleluja u vječnoj domovini.“
Pjevaj kako običava pjevati putnik.
Pjevaj, ali idi naprijed.
Zaboravi umor pjevajući, ali pazi da ne kloneš.
Pjevaj i idi naprijed
Slavili smo muku, smrt i uskrsnuće, slavit ćemo i uzašašće, i konačno dolazak Duha svetoga.
Time je Isus savršeno očitovao Očevu volju, nadvladao grijeh svijeta, pobijedio smrt i ušao kao čovjek u Očevu slavu i poslao svojima Duha Svetoga.
Svaki kršćanin treba dopustiti da ga Kristov događaj zahvati.
Njegovo je uskrsnuće središnji događaj naše vjere i neizreciv smisao za nas.
Rodila se nada za život.
Petar u Djelima apostolskim svjedoči: Isus je živ. (Dj 10,37-43)Živjeti u duhu Uskrsa znači: imati novi vidik i javno svjedočiti jer Uskrs je javna svečanost.
Uskrs treba glasnike, jer Isus govori: Idite i javite, Idite i javite, ne bojte se! (Mt 28,10)
Uskrsna poruka kardinala Puljića
Uskrsna poruka kardinala Puljića
Kristovo uskrsnuće izvor radosti i nade
Uskrsnu poruku kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog, koju je uputio zajedno s nadbiskupom koadjutorom mons. Tomom Vukšićem, prenosimo u cijelosti:
Proljeće vjere
Kristovo uskrsnuće redovno slavimo u proljetne dane. Nije to slučajno, nego tu ima duboki smisao. Nakon dugih zimskih sumornih dana, kada proljeće pokuca, u prirodi sve se budi i kao da sviće novi život. To je vrijeme kada se priroda budi, pokreće se život kroz cvjetanje glasnika proljeća, sijanje u obrađenu zemlju sjemena koje će istrunuti i dati novi život. Pupoljci, izazvani proljetnim vjetrom i suncem, otvaraju se i daju ljepotu životu.
U takvom ozračju se spremamo slaviti Otajstvo Kristova uskrsnuća. Na križu je procvjetao novi život iz probodenog boka Kristova. Ukopan je u grob kao zrno novog života, da bi uskrsnućem proklijao pobjedom nad smrću i grijehom.
Uskrsna radost u Vazmenoj noći
Za vrijeme slavlja Vazmenoga bdijenja u crkvu ulazimo sa zapaljenim svijećama, koje upućuju da je u taj zemaljski mrak ušlo Božansko svjetlo. Svjetlo života i pobjede nad smrću, pobjede nad tamom grijeha. Od Uskrsne svijeće sudionici na bdijenju pale svoje svijeće, što ukazuje da nama valja zapaliti životnu svijeću na Uskrslom Kristu, te u tu noć grijeha i zla unijeti svjetlo vjere koje raspršuje beznađe. Tako svatko od nas od uskrslog Krista pali svoje osobno svjetlo života, osobno svjetlo vjere. U toj životnoj noći Krist uskrsli postaje naše svjetlo. Prava radost zrači i prenosi se na druge. Unosimo je u svagdašnjicu. Kao kršćani vjerujemo što je po ljudsku nevjerojatno: da svako umiranje i neuspjeh, svaka tuga i svako trpljenje biva po Kristu preobraženo u slavu. Uskrsu se ne radujemo iz naših umijeća ili iznašašća. Ta radost izvire iz stvarnosti što On živi, On ide s nama, On nas susreće i prati u životu. To su iskusili Isusovi učenici na sam dan Uskrsa, pa to traje do danas i bit će tako do sudnjeg dana.
Uskrs je život s Bogom, život u punini, život mira, svjetlosti i ljubavi
Vazmeno bdijenje 2020-a
Čitajući Bibliju otkrivamo razne ljudske naume i razmišljanja.
Često govore o svojim radostima, o svojim žalostima i razočaranjima kad ih snađe nesreća.
Govore o zlu koje čine i o zlu koje podnose.
Govore o smrti koja stavlja točku na njihove planove.
Vrlo često pitaju. Zašto smo na zemlji?
Čemu muka i napori kad svaki čovjek zna da će umrijeti?
Zašto je nekima dan dug život, dok drugi umiru prije nego li počnu živjeti?
Čovjek nije u stanju valjano odgovoriti na sva ta pitanja.
Svi ti ljudi nisu bez iskustva nade. Oni su otvoreni prema Bogu.
Isus je u svome pripovijedanju ustvrdio da će svi mrtvi uskrsnuti.
Kad je umro njegov prijatelj Lazar, on je rekao sestri Marti ono što svima ponavlja: „Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.“ (Iv 11,13)
Na dan Uskrsa Bog je pokazao da je jači od smrti.
Isusov grob je prazan, a uskrsnuli se Isus ukazuje apostolima, pokazuje im svoje ruke i svoje noge probijene čavlima.
“Pogledajte ruke moje i noge moje!“
„Ta ja sam!“ (Lk 24,39)
Isusovo uskrsnuće daje nam sigurnost da ćemo i mi uskrsnuti s njime.
Na gore postavljena pitanja, Isus jedini daje odgovor.
Mi svoje stavove možemo samo uskladiti s Isusovim jer i njegovo je tijelo bilo preobraženo u slavi.
Nov i otajstven izgled Isusa, a opet ima rane na tijelu, zaključujemo da svatko uskrsava sa svojim vlastitim tijelom koje u isto vrijeme različito jer je proslavljeno – slično pšeničnom zrnu koje se bačeno u zemlju preobražava u smrti da bi dalo klas. (Iv 12, 24)
Ova tajna života i ljubavi počiva na „Božjoj snazi“.
„… Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onim koji ga ljube.“ (2Kor 2,9)
Mi kršćani hranimo se Euharistijom. Euharistija je zalog vječnoga života.
Isus kaže: „ Tko blaguje tijelo i prije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ ( Iv 6,54)
Opširnije:Uskrs je život s Bogom, život u punini, život mira, svjetlosti i ljubavi
Više članaka ...
- ISUS, I KAD UMIRE PUN JE ŽIVOTA
- Večera objave božanskih Tajni
- Muka Isusova nije završena, ako si Šimun Cirenac.....!?
- Trpljenje, bolest i smrt trajno prate ljudski rod, a zašto?
- Papa Franjo, nagovor uz Urbi et orbi.
- Imamo priliku vidjeti kako čovjek mijenja svijet, a evo kako Bog mijenja svijet
- Kršćani ne smiju postati sinovi tame, jer iskrena vjera ima moć rasvijetliti i ozdraviti čovjeka
- Što je obećano to je ispunjeno
- Kako si moj narode, je li Gospodin među nama ili nije?
- Kako je Petar saznao, tko stoji iz Isusa?