ISUS, I KAD UMIRE PUN JE ŽIVOTA
Veliki petak 2020-a 
U predvečerje svoga zemaljskog života Isus govori o ljubavi, iako je pred njim smrtna borba.
Isus govori o Bogu koji je Ljubav.
Isus govori o međusobnoj ljubavi u novozavjetnoj zajednici vjernika.
Znao je da se ne može voljeti bez trpljenja i trpjeti bez ljubavi.
Niti jednog trenutka ne želi živjeti rastavljeno od Oca.
Zna Isus da duša umire kad se odvaja od Boga, a tijelo kad se odvaja od duše.
Tu je crpio snagu života i kad je oko njega vladao kaos.
Sude ga i lažno svjedoče.
Starozavjetni svećenički glavari zajedljivo dobacuju pogrdne riječi. Vrijeđaju ga.
A On i kad umire pun je života.
Znao je, da mu samo Bog Otac može dati snagu mira.
Znao je da Bog dopušta ovo zlo da bi iz njega postigao dobro.
Isus je od Oca bio predodređen za borbu, za patnju, za križ, za smrt, za uskrsnuće.
Gledajući Raspetoga, svijet je plakao.
Koliko puta u životu i sami pod križem plačemo. I neka suza, to je naša ljubav.
A rekli smo, da križ i ljubav imaju isto ime.
Zato će Križ vječno biti ljubljen jer je njegovo ime Ljubav.
Zato će biti uvijek ljubljen jer Ljubav traži hrabrost.
Isus je križem postao vrijednim ljubavi.
Žrtvenik-Oltar je Križ, žrtva je sam Isus.
Bog se trajno i na neizreciv način po Kristovoj žrtvi povezao s ljudima.
To je Novi i vječni savez.
Večera objave božanskih Tajni
Veliki četvrtak 2020-a
Veliki je četvrtak dan prepun događaja.
Na taj dan, Isus uoči svoje smrti, sa svojim učenicima slavi Pashalnu večeru. Ona je ujedno i njegov oproštaj s njima, zadnja večera.
Pasha je središnji i najveći židovski blagdan, proglašen u znak sjećanja na oslobođenje židovskog naroda od egipatskog ropstva.
Židovi izlaze iz Egipta spasenjskom Božjom intervencijom.
Svaki vjerni Židov pa tako i Isus, svake je godine u krugu obitelji i prijatelja slavio taj 'Spomendan izbavljenja'.
Obred Pashe tekao bi ovako:
Ispekli su janje i pripremili vodu za pranje. Tu je i gorko zelje, kao sjećanje na gorke i žučne dane ropstva.
Tu je i beskvasni kruh, kao spomen na one koji su morali prekinuti pripravu kruha zbog izvanrednog bijega iz Egipta.
Tu je vino i ostalo što je bilo potrebno za slavlje Pashe.
Za Židove slavlje Pashe imalo je trodimenzionalni karakter:
Sjećanje na spasenjski događaj oslobođenja njihovih otaca.
Uključenje svih u veliku povorku naroda koji izlazi iz Egipta Božjom intervencijom.
Dok blaguju Pashu, Židovi su u nadi čekali drugi Gospodinov spasenjski zahvat.
Zalazak sunca je tu.
Isus je domaćin i žarko želi blagovati Pashu sa svojim učenicima.
Ali ova će Pasha imati posebna obilježja.
Ona je posljednja prije njegovog „uzlaska Ocu“.
Ona je veličanstven iskaz naklonosti i ljubavi prema čovjeku.
Muka Isusova nije završena, ako si Šimun Cirenac.....!?
Cvjetnica 2020-a 
Iz Isusova života znamo da je u svom javnom djelovanju u Galileji i Judeji sve više nazirao namjeru svojih protivnika.
Oni su ga željeli uništiti pod svaku cijenu. Dobro je poznavao svoje protivnike i često se upuštao u raspravu s njima.
Znao je da njegov put u Jeruzalem na proslovu Pashe je posljednji put. Ipak je hodočastio tamo, iako se pred njim nalazila gorka smrtna borba.
Običaj je bio da se pred veće skupine hodočasnika izlazilo i pjevalo. Isus se nije usprotivio svečanom dočeku. Mnoštvo je trčalo i klicalo već na obroncima Maslinske gore, mašući maslinovim grančicama i prostirući svoje ogrtače putem kojim Isus prolazi.
Isus ulazi u Jeruzalem kao Mesija.
Ali, za njega je Jeruzalem grad grijeha, ravnodušnosti i sljepila.
Tome gradu prorekao je u skoroj budućnosti potpuno razorenje i sravnjenje sa zemljom. To se i dogodilo.
U dvorani posljednje večere objasnit će svoju smrt kao predanje iz ljubavi prema ljudima, kao vlastiti zalog za spasenje svijeta:
„Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje“(Lk 22,19)
„Ova čaša novi je savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva“ (Lk 22,20)
U najvećoj napuštenosti izdržao je sve do kraja.
U svemu je vidio Božju volju: „ Sin čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao onome čovjeku koji ga predaje.“ (Lk 22,22)
Usprkos bičevanju, trnovoj kruni i razapinjanju, ostao je otvoren za onu budućnost, koja mu je bila namijenjena, za puninu Božanskog neuništivog života.
A to ćemo uskoro čuti od prve kršćanske zajednice:
Opširnije:Muka Isusova nije završena, ako si Šimun Cirenac.....!?
Trpljenje, bolest i smrt trajno prate ljudski rod, a zašto?
Peta nedjelja korizme 2020-a
Ja sam uskrsnuće i život, govori Gospodin; tko vjeruje u me, neće umrijeti nikada.“ (Iv 11,25 i 26)
Ove riječi Isus govori Marti, nakon što je saznao da njezin brat, a njegov prijatelj Lazar, leži već četiri dana u grobu.
Susret Isusa, Marte i ostalih susjeda bio je dirljiv: Svi plaču.. .
Ali odmah zatim Isus upita: „Kamo ste ga položili?“
Odgovorili su mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!“ I zaplaka Isus.
Odvališe grobni kamen, a Isus podiže oči i reče: „Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva; da vjeruju da si me ti poslao.“
Rekavši to, povika iza glasa: „Lazare, izlazi!“
Rješava se vječno pitanje:
Odakle život? Tko je Duh i život?
U područje Duha i Života samo Bog može unijeti svjetla.
Trpljenje, bolest i smrt trajno prate ljudski rod.
Oduvijek se čovjek pitao zašto je čovjek podređen bolesti, trpljenju i smrti.
Poslušajmo sv. Pavla: Biblijska objava neprestano otkriva da čovjek nosi trpljenje, bolest i smrt kao posljedicu svoga otuđenja od Boga.
“Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt..“ (Rim 5,12)
Stoga, ako je smrt posljedica udaljenosti (otuđenja) od Boga, tako se i Život s blizinom Boga vraća.
Grijeh nije točka na ljudsku povijest, nego spasenje i otkupljenje, tako to nije ni trpljenje, ni bolest ni smrt.
Opširnije:Trpljenje, bolest i smrt trajno prate ljudski rod, a zašto?
Papa Franjo, nagovor uz Urbi et orbi.
Vatikan, 27. ožujak 2020.
Papa Franjo, nagovor uz Urbi et orbi. Molitva i blagoslov s Presvetim na Trgu sv. Petra u Vatikanu u petak, 27. ožujka 2020.
„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“
„Uvečer“ (Mk 4, 35). Tako započinje Evanđelje koje smo čuli. Već tjednima se čini da se spustila večer. Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom, pustoši i prazninom, koja sve paralizira sve na svom putu: to se može osjetiti u zraku, to se može osjetiti u gestama, pogledi to govore. Uplašeni smo i izgubljeni. Poput učenikâ iz Evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe drugoga. Na toj lađi… svi se nalazimo. Poput tih učenika, koji jednoglasno i u tjeskobi kažu: „ginemo“ (r. 38), tako smo i mi shvatili da ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno.
Lako se prepoznajemo u ovome izvješću. Ono što je teško razumjeti jest Isusovo držanje. Dok su učenici, naravno, uznemireni i očajni, on je na krmi, dijelu lađe koja tone prva na dno. I što čini? Unatoč metežu, on mirno spava, pouzdan u Oca – to je jedini put u Evanđelju kada vidimo Isusa kako spava. Kad su ga zatim probudili, pošto je smirio vjetar i vodu, obraća se učenicima prijekornim tonom: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ (r. 40).
Više članaka ...
- Imamo priliku vidjeti kako čovjek mijenja svijet, a evo kako Bog mijenja svijet
- Kršćani ne smiju postati sinovi tame, jer iskrena vjera ima moć rasvijetliti i ozdraviti čovjeka
- Što je obećano to je ispunjeno
- Kako si moj narode, je li Gospodin među nama ili nije?
- Kako je Petar saznao, tko stoji iz Isusa?
- Život je neprestano sučeljavanje s moćima zla, jer Đavao je najčešće obučen u sjaj raskoši i obilja
- Ako već ne mogu spriječiti zlo u drugome, mogu u sebi
- Gdje se odvijaju najveće drame ikad doživljenje i viđene?
- Pavle, ne pali grčku vatru na način Atenjana, nego Kristom raspetim
- Duhovna obnova je trag mjesta gdje Bog progovara