U čistoj ljubavi grijeha nema

Bezgrešno začeće  BDM - 8.prosinca 2020.-b
Da bi razumjeli Svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, dobro je znati stanje čovjekovo prije istočnog grijeha i poslije grijeha.
A stanje posvetne milosti i stanje grešnosti ide od iskona.
Čovjek se kasno pojavio na zemlji, tek šesti dan stvaranja. Bilo je to u edenskom vrtu stare Babilonije, između dvije rijeke Eufrata i Tigrisa u današnjem Iraku.
Tu je upravo kolijevka ljudske civilizacije. I danas postoji prostor Edenskog vrta.
               Kao i sve, tako i čovjek dolazi od Boga. On živi s biljkama i životinjama, ali on je posve „drugi“  i  „mnogo više“  nego li one. 
               Čovjek je biće sposobno razumjeti, slobodno htjeti i ljubiti. A njegovo dostojanstvo izvire iz slike Božje. Stvorio ga je kao muškarca i ženu, da jedno drugom budu partneri i pomoć.
               Čovjek ima na raspolaganju cijeli svemir, on može rasti u ljubavi prema Bogu i u uzajamnoj ljubavi i težiti Bogu koji je vječan.
Kako čovjek nije jedino slobodno razumno biće stvoreno od Boga, ima tu i duhovnih bića obdarenih razumom i slobodnom voljom, a zovemo ih anđelima.
Uzvišena su to bića koja slave Boga. Ali nisu svi takvi ostali, neki zbog oholosti života bivaju odbačeni i prezreni od Boga. Bačeni su u pakao, kako tvrdi Biblija.
Biblija tvrdi da oni imaju moć sijati zlo u stvorenom svijetu sve do drugog dolaska Kristovog i potpune uspostave Božjeg Kraljevstva.
               Tu moć zla iskusili su i prvi ljudi Adam i Eva.
               Sila zlog duha zavodi Evu i ona krši Božju zapovijed.
               Ta je teška baština nazvana „istočnim grijehom“ .
               Adam i Eva s mjesta gube milost izvorne svetosti. I čovjek se mora vratiti u prah iz kojeg je uzet.
               Smrt ulazi u povijest čovječanstva. Sve je poremećeno.
Stvarnost palog čovjeka Biblija opisuje kroz cijeli Stari Zavjet.
„Svaki grijeh nakon toga bit će neposluh prema Bogu i manjak povjerenja u njegovo dobro.“ (KKC 397)
Ali Bog ne prepušta svoje stvorenje njemu samome: naprotiv, on već kod prvog grijeha Adama i Eve obećava Spasitelja kao novog Adama i novu Evu – Mariju.
A do tada, On čuva svijet i upravlja njime svojom božanskom Providnošću.

Opširnije:U čistoj ljubavi grijeha nema

Bio je to prvi čovjek ove planete, Prosvijetljen Duhom Božjim

Druga nedjelja adventa  2020-b                        
Druga nedjelja Adventa je nedjelja Ivana Krstitelja, posljednjeg proroka Staroga Zavjeta.
Tko je Ivan Krstitelj?
               Evanđelista Luka izvješćuje da je to sin Zaharije i Elizabete.
               On je već od majčine utrobe pun Duha Svetoga.
               Elizabeta i Blažena Djevica Marija su rođakinje.
               Mnogi su se pitali što će biti od ovoga djeteta?
Do svoga javnog nastupa pred Izraelom, Ivan boravi u pustinji.
A pustinja je škola Duha Svetoga.
I zaista je to prejaka škola, a to potvrđuje i sam Isus kad kaže:
“ Među rođenim od žene nitko nije veći od Ivana.“  
Nije ni čudo što Isus tako tvrdi, jer Ivan provodi svoj život pred „Živim Bogom“.
Imao je božansku naklonost.
               Tako Ivan evanđelista kaže: „Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan“. Prevedemo li njegovo ime dobit  ćemo značenje: “božanska naklonost“.
              Nadalje, Ivan Evanđelista kaže: „On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo“ (Iv 1,6-7).
Kako je Ivan Krstitelj bio ispunjen Duhom Svetim i predan Božjoj volji, mogao je upućivati i na „tajne Božje“.
To potvrđuje i Sv. Pavao kad kaže: „Duh sve proniče, i dubine Božje... što je u  Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega (1 Kor 2,10-12)
Bio je to prvi čovjek ove planete, Prosvijetljen Duhom Božjim, koji je spoznao „Svjetlo Svijeta“, a da ga prije nikada nije susreo.
Mogao je zato ustvrditi: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“ (Iv 1,29)
               Ovaj čovjek s Duhom Svetim upoznaje „Živoga Boga“.
               On otkriva i mogućnost nove spoznaje Boga, a ona je moguća jedino ako čovjeka vodi Duh Sveti.
                 Zato on snažno odašilja poruku da dolazi onaj koji neće samo krstiti vodom nego i Duhom Svetim.
A to je Živi Bog među ljudima, Isus Krist.
Postavlja se pitanje, možemo li mi u svom vremenu vršiti ulogu Ivana Krstitelja?

Opširnije:Bio je to prvi čovjek ove planete, Prosvijetljen Duhom Božjim

Advent je vrijeme za ispit savjesti, vrijeme našeg posvećenja

Prva nedjelja došašća 2020 - b

U nekoliko posljednjih nedjelja kroz godinu provlačio se temeljni stav Crkve -
bdijenje.
A bdijenje je imalo snažan zov: “Dođi kraljevstvo tvoje“.
               Starozavjetno iščekivanje Spasitelja traje još od grijeha naših praroditelja pa sve do  rođenja Isusa Krista.
               Novozavjetno iščekivanje Drugog dolaska Spasitelja traje u znaku: “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo“. (Misal)
Ljudska povijest u znaku je Došašća.
Evo što kaže konstitucija II vatikanskog koncila Radost i nada o crkvi u suvremenom svijetu:
„Nepoznato nam je vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva, a ne znamo ni način preobrazbe svemira.
No poučeni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima će vladati pravednost i gdje će blaženstvo ispuniti i nadvisiti sve želje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu.
No, iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje, gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji koje već može pružiti neku sliku novog svijeta.“
Stoga je i sam ovozemni napredak,„ukoliko može pridonijeti boljem uređenju ljudskog društva, od velike je važnosti za Božje kraljevstvo“(GS, 39).
Zaključak je istog Dokumenta sljedeći: “Kršćani... ne mogu ništa žarče željeti nego da što širokogrudnije i uspješnije služe ljudima ovoga vremena. Stoga - prianjajući, vjerno uz Evanđelje i služeći se njegovim silama, povezani sa svima koji vole i gaje pravdu – prihvaćaju golem posao koji se ovdje na zemlji treba obaviti, a o kojemu trebaju dati račun onome koji će sve suditi u posljednji dan“.
Kroz Advent čut ćemo proroka Izaiju koji je prorok, i onoga prvoga, i ovoga završnog Adventa.
Danas slavimo prvu nedjelju Adventa.

Opširnije:Advent je vrijeme za ispit savjesti, vrijeme našeg posvećenja

Veliki dio Božanske priče znamo, znamo i njen kraj

34 nedjelja kroz godinu 2020-a

„U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja je bila još pusta i prazna… Duh je Božji lebdio nad vodama..“ (Post 1, 2)
Čovječanstvu je, prema Bibliji, poznat početak stvorenog svijeta.

• Vidljiva je sila Duha Božjega koja lebdi nad prazninom i tamom.
• Lebdi nad vodom iz koje je jedino moguć život i njegov razvoj.

Kakva bi trebala biti sudbina stvorenoga svijeta na njegovom svršetku?
O tome Biblija uznemirujuće piše.
Jedno je sigurno: Bog objavljuje Krista koji je Gospodar povijesti i Sudac ljudskog roda.
Krist Veliki svećenik zasigurno stoji nad svemirom, upravo onako kako i svećenik stoji nad kruhom i vinom i kaže: „Ovo je moje tijelo.. “Tu je kruh da se preobrazi u Tijelo Kristovo,  baš onako kako mi stojimo pred Kristom Gospodarom koji nas ima moć preobraziti.
Ista je to snaga koja je stvarala svijet, ista je to vatra Duha Svetoga koja je zapalila apostole na Duhove.
Ista će to biti snaga u preobrazbi svijeta o Kristovom drugom dolasku.
Veliki dio Božanske priče znamo, znamo i njen kraj.
Pavao u Poslanici Rimljanima kaže:“ Bog surađuje na dobro onih koji ljube Boga“  (8,28)
Krist je Gospodar povijesti, nje početak i njen kraj. ( Iv 1,1; 1 Kor 4,5)
Kako je krasno Adam uzviknuo dok je gledao svoju zaručnicu Evu: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega) (Post 2,23)
Crkva je Kristova Zaručnica i njegovo tijelo, jer u braku dvoje postaju jedno tijelo (Mt 19,5)
Tako nas Krist gleda i kaže: „Ovo je moje tijelo“.

Opširnije:Veliki dio Božanske priče znamo, znamo i njen kraj