KRIŽNI PUT MLADIH VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE NA ŠĆITU

Mladi naše Doborske dekanije i naše Župe sudjelovali na križnom putu u Rami. Križni put i sv. Misu predvodio dr.Pero Sudar, pomoć.biskup. Naše Mlade predvodila AMANDA ĐOGAŠ, voditeljica pastoralnih programa ispred Centra Mladih u Sarajevu za podružnicu naše regije.

Opširnije:KRIŽNI PUT MLADIH VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE NA ŠĆITU

Sudnica se brzo ispraznila

Peta nedjelja korizme 2019-c

Koliko god se Isus uklopio u vrijeme i prostor svoga življenja, vrlo brzo svojim riječima i djelima iskazuje potrebu za reformama.
Isus nije zadovoljan s postojećim stanjem.
Starozavjetna religioznost sve više je bila ukrućena mnogim zakonitostima. Isus želi osloboditi čovjekovo srce za novi evanđeoski put ljubavi, put Božanskog milosrđa.
A to je jedini put do onih koje će Isus zvati „blaženim“.
Na tom putu Isus rađa snagu duhovnog života.
                   Prošle nedljelje u primjeru Izgubljenog sina vidimo milosrdnog Oca, danas u primjeru Žene grešnice vidimo milosrdnog Isusa.
                 On ne osuđuje Ženu grešnicu, koja je zbog počinjenog grijeha po Zakonu morala  biti kamenovana, nego On pita one koji je tuže i sude: „A tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen“.
Sudnica na sred trga brzo se ispraznila.
Više nije bilo ni tužitelja, ni sudaca.
Sve to vrijeme dok se sudnica praznila Isus je pisao po zemlji, a onda se uspravi i zapita: „Ženo, gdje su? Zar te nitko ne osudi?“
„Nitko Gospodine.“Odgovori Žena!
Reče joj Isus: „Ni ja te ne osuđujem, idi i odsada više nemoj griješiti.“
Primjeri Izgubljenog sina i primjer Žene grešnice govore o velikoj ljubavi Oca, o vellikom milosrđu Oca, koji nas ljubi po Isusu Kristu.
To je odlučujuća i usrećujuća sigurnost u našem životu.
Život ovih ljudi u budućnosti bit će veoma jaka objava Boga. Kamenje je ispadalo iz ruku. Ljudi su počeli osjećati što je to grešno stanje.

Opširnije:Sudnica se brzo ispraznila

Jednako su opasne, i materijalističke, i ideološke zablude

Četvrta nedjelja korizme 2019 c

Braćo i sestre!
Krštenjem svaki čovjek kreće na put kojim je Krist prošao.
U Drugoj poslanici Korinćanima (5) Pavao kaže: „Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.“
Odrastajući, kršćanin sve više spoznaje da je prihvaćanje neizbježnog, jedini put do mira. Pavao govori:
               da duhovna inteligencija određuje put našega života.
               Jer mudar će se čovjek prispodobit graditelju kuće na stijeni.
Ali ako se čovjek i izgubi u životu poput Prispodobe o izgubljenom sinu, koju Isus priča u današnjem Evanđelju, valja razumjeti da on uvijek teži svome povratku, ili čeka onoga
tko će ga izvesti na pravi put.
Nije dobro da čovjek bude prepušten izgubljenosti, pogotovo ne kršćanin.
Ali oni koji su osjetili patnju duše oni će vazda vapiti za izbavljenjem  iz tame.
               Nekada je bujala bliskost Krštenika prema darovatelju sakramenta Krštenja, a danas, sve više buja otuđenje.
               Gube se ne samo pojedinci nego i čitavi narodi.
Upravo djela Izgubljenog sina svjedoče o količini njegove pameti.
               Ali opet ga Otac nebeski budi, budi ga kroz govor duše.
               I tada čovjek mora prihvatiti istinu o sebi.
               Što se prije suoči s njom, prije će riješiti nemir svoje duše.
Bilo je vremena kada je Izgubljeni sin o sebi razmišljao kao veoma pametnom čovjeku.

Opširnije:Jednako su opasne, i materijalističke, i ideološke zablude

Nema konstante u stvorenom svijetu, nego Konstanta stvara

Treća korizmena nedjelja  2019-c

Ako smo prošle nedjelje uvidjeli traganje svih civilizacija  za Konstantom koja bi bila osnova Materiji, onda ove nedjelje čujemo glas Univerzuma - Konstante ili apsolutne Cjeline, koji Mojsiju kaže: „JA SAM KOJI JESAM“.(Izl 3,14)
Vrijedan je svaki pokušaj čovjeka,
               od onda kad se popeo na „drvo spoznaje“,
               ili pokušaja da izgradi kulu do neba u Babilonu,
               ili ovoga današnjega da izgradi toranj 1200 metara visok u Saudijskoj Arabiji,     
               ili ovoga današnjega koji 100 metara ispod zemlje pokraj Ženeve, u  kružnom  Akceleratoru 26.000 metara dugačkom, ispituje konstantu u Materiji.
Istina je samo jedna, svuda se javlja problem odnosa materije i energije.
Ali ona je još veći problem u čovjeku.
               Kojim je, i kakvim odnosima ljudski  Duh spregnut Božanskim Duhom, preko  vlastite Materije  i Materije pojavnoga svijeta, te stvara jedinstvevnu sliku osjećaja svjetla ili tame, ljubavi ili mržnje, mi to možemo promatrati kao jednu cjelinu.
           Gdje je sjedište moći te energije?
             Gdje je granica materije i energije?
             Kako to da u jednom čovjeku postoji toliko mržnje, a u drugom toliko Ljubavi.
             Što stvara pozitivnu energiju, a što negativnu energiju u čovjeku?
             Što je konstanta Materije, a što je Konstanta Antimaterije?
Kakvi odnosi vladaju u svijetu između Materije i Antimaterije?  
Iz tih i takvih  odnosa proistječe Energija.

Opširnije:Nema konstante u stvorenom svijetu, nego Konstanta stvara