Kršćani ne smiju postati sinovi tame, jer iskrena vjera ima moć rasvijetliti i ozdraviti čovjeka

Četvrta nedjelja korizme 2020-a

Prošle nedjelje postavili smo pitanje: “Je li  Gospodin među nama ili nije?“
Ustvrdili smo, da je njegova ljubav razlivena u srcima našim i Gospodin je tu!
Stoga mu danas, s odanošću i živom vjerom, idemo u susret.
                 On je Otajstvom utjelovljenja ljudski rod iz tame priveo k svjetlu vjere.
                   Naša vjera dobila je moć svjetla.
Kao kršćani sve stvari gledamo novim pogledom, razlikujući dobro od zla.
Sveti Pavao kaže:
„Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.“ (Ef 5 12-14)
Pavao to temelji na Kristovim riječima:
 „Ja sam svjetlost, govori Gospodin; tko ide za mnom, imat će svjetlost života.“
                 Ako je u našem životu ponestalo svjetla vjere, Kristova svjetla, valja paziti da se ne naviknemo na tamu, tada vid znatno slabi.
                 Možda u nama postoji tiha spremnost da se upali jače Kristovo svjetlo.
Što nas u stvari priječi?
Možda imamo poteškoće u vjeri?
Možda ne možemo stati  na kraj svojim porocima?
Treba se ipak obratiti Gospodinu da prosvijetli korijen našeg zla.
Ako znamo odakle je korijen, znat ćemo tražit nutarnje ozdravljenje.
Evanđelje lijepo govori:
Isus je svjetlo svijeta (Iv 12,46) rasvjetljuje svakog čovjeka (Iv 1,9) da ne ostane u tami (Iv 12,46), nego da ima svjetlo života (Iv8,12).
Ne smijemo se isključiti s božanskog svjetla.
                 On je najprije stvorio svjetlo; na isti način je nas učinio novim stvorenjem ( 2 Kor 5,17) učinivši da njegovo svjetlo sja u našim srcima.
                 S Kristovim  svjetlom čovjek postaje osoba zdravlja i spasenja (2 Kor 4,6).
Ništa ne može ostati skriveno Božjem svjetlu i nema tajne koja se neće razotkriti (Mk 4,22).
Sada je tek jasno,  iskrena vjera ima moć rasvijetliti i ozdraviti čovjeka.

Opširnije:Kršćani ne smiju postati sinovi tame, jer iskrena vjera ima moć rasvijetliti i ozdraviti čovjeka

Što je obećano to je ispunjeno

Što je obećano to je ispunjeno (Sveti Josip 2020.)

2 Sam 7, 4-5. 12-14. Dvije knjige o sucu Samuelu imaju zadaću prenijeti povijest ustanovljenja Božjeg kraljevstva na zemlji. I one svjedoče kako je to teška zadaća. Nakon uklanjanja prvog kralja Šaula, Bog odabire Davida za kralja (1010-970 p.Kr), i u nizu je četrnaesto pokoljenje od Abrahama u rodoslovlju Isus Krista, kojeg donosi evanđelista Matej. David objedinjuje sva Izraelska plemena u jedno kraljevstvo. Prenosi kovčeg Saveza u Jeruzalem u kojem će sagraditi palaču za svoju rezidenciju. Imao je namjeru prvo izgraditi Božji hram, ali ga u namjeri prekida prorok Natan koji kaže, da će to učiniti njegov sin Salomon. Prva službena proročka vijest, u kojoj Bog obećava, da će Davidovo potomstvo kraljevati u Izraelu navijeke. Vijest ima snažan mesijanski karakter. Bog će kralju Davidu biti kao otac. Ovo je očito vrijeme kad se ispunio obećanje dano praocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu, a iz Davidovog potomstva će izaći Mesija, Pomazanik Božji. Njegovo će se spasenje odnositi na cijeli svijet, i na sve ljude. Na tom obećanju počiva nada koja se provlači kroza sav Stari zavjet. Obećanje se ispunilo. Krist se rodio u Davidovom rodnom mjestu, u Betlehemu, i od Davidove loze. Tako anđeo Gabrijel govori Mariji: „On će biti velik i zvat će Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati 'prijestolje Davida', oca njegova, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1,32-23).

Rim 4, 13.16-18.22: Sveti Pavao u poslanici Rimljanima želi predstaviti Abrahama kao oca hebrejskog naroda i svoju ispovijest vjere veže za čvrstu vjeru praoca Abrahama. Evo kako on to kaže:

Opširnije:Što je obećano to je ispunjeno

Kako si moj narode, je li Gospodin među nama ili nije?

Treća nedjelja korizme 2020-a

Koliko li nemira hrli prema ljudskom biću?
               Pritisnut odasvud, zdvaja i sumnja u sve i svakoga.
               Dramatično svakoga dana sluša riječi, sluša vijesti, koje nisu ohrabrenje.
               Prisiljen je živjeti bez povjerenja, u svijet i one koji upravljaju svijetom, i teško je ljudskom biću.
A kako i ne bi, ako jaka i moćna nacija kaže: Pa što ako se zarazi 60-70% stanovništva? To i nije loš put ako će oni biti prirodno cijepljeni i biti sposobni za sljedeću zimsku sezonu.
             Ali čija su djeca u državnim školama koje ne zatvaraju, i tko su ti radnici koji drže ekonomsku moć zemlje a prepušteni su prirodnoj selekciji?
Jaka nacija može tako razmišljati, jer prirodnom selekcijom popunjava samo novim brojem iz prve bojne linije stradalih. A što je s malih naroda? Što je s onih koji su u prvim bojnim linijama velike nacije.
               Oni su na prirodnoj vakcini, na prirodnoj selekciji. E, moj narode!
Dok moj mali narod krvari na braniku svoje zemlje, da obrani barem ono malo „ostatka“, mora gledati cijenu krvi koju daje za veliku naciju, koja ga pripušta prirodnoj selekciji.
                 Sve što čujem, sve što gledam, sve što osjećam, kao da sam okružen mentalnim bogaljima i ljudima koji niti vole, niti su voljeni.
Pitam sebe: Hoćeš li istupiti pred narod? Pitam i Vas: Kako ste?
               Kako se osjećate?
               Jeste li žedni i gladni  prave istine, pravog povjerenja, pravih ljudi, pravog duha?
               Vidite li vi to, ili strpljeno u strepnji iščekujete novi dan, a starom danu što prije želite reći: Zbogom!
Ako ste uznemireni, što vam je životno obzorje radosti, istine, ljubavi suženo, nemojte očajavati. Božja riječ nudi ohrabrenje. Ali, prije nego što čujemo, postavimo sebi pitanje:
„Je li Gospodin među nama ili nije?“
               Ako nas iskušenja lome, zar Božja ljubav nije na djelu?
               Zar ona nije razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan. (Sv.Pavao)
               A tko bi nam mogao utažiti žeđ i ukazati gdje je istina i prava ljubav?
               Zar smo kadri sumnjati u Božju istinu i ljubav, a Krist je tu među nama.

Opširnije:Kako si moj narode, je li Gospodin među nama ili nije?

Kako je Petar saznao, tko stoji iz Isusa?

Druga nedjelja korizme 2020.-a

Ovih dana vrlo se često isprepliću ljudski događaji.
Nekim događajima možemo nazreti kraj, ali nekima je vrlo teško nazreti točan početak i kraj.
Gotovo po nekom ustaljenom običaju uvijek pitamo: Tko stoji iza nekih događaja i neki ljudi?
Ipak, jedna je povijesna istina: Gotovo svi događaji, i ljudi koji tvore događaje, budu rasvijetljeni.
               Mi smo u prošloj nedjelji imali prilike uvidjeti tko stoji iza zlih sila koje napastuju Isusa u pustinji. Isusovim povikom: „Sotono odlazi“, više je nego jasno o kome se radi.
Vidjeli smo, tko stoji iza svakog zla djela kojeg ljudi čine.
Te zle sile nisu samo osobne.
Gospodin nas u molitvi „Oče naš“ uči: …“Ne uvedi nas u napast i izbavi od Zloga.“
Sam je Isus u susretu s ljudima vrlo često imao posla s onima koji su zarobljeni silom Zloga.
Ali čovjek često osobno svojim srcem  stoji u službi Zla.
I tu je Isus jasan, iza grijeha, kao sile zla, stoji čovjek jer: “ Iz srca čovječjeg izlaze namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“  (Mk 7,21-23)
Sveti Pavao i sam priznaje da nekada čini ono što ne neće.
Ali „to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni“.
             Iz mnogih primjera koji su navedeni u Evanđeljima zamjećujemo da je Isusu puno lakše bilo s đavlima i demonima, nego s grijehom koji je u čovjeku.
Zašto?
              Zato što je grijeh  izvor temeljnih čovjekovih zala.
              Kod takvih slučajeva Isus poziva na vjeru i obraćenje, a onda kaže: „Idi, oprošteni su ti tvoji grijesi.“ 
              Isus grijeh uzima na sebe.
Postavlja se pitanje: Tko stoji iza Isusa?
U današnjem Evanđelju opisan je događaj posebne Božje objave.

Opširnije:Kako je Petar saznao, tko stoji iz Isusa?