Život je taj koji govori, je li istina što govorimo

Sedma vazmena nedjelja 2018-b

Evo, što kaže poruka iz Ivanova evanđelja koju čitamo na današnju nedjelju:
„Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina! Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet.“ (Iv 17, 16 – 19)
To su Riječi Isusove velikosvećeničke molitve Ocu na posljednjoj večeri.
Iz njih vidimo da Isusovi učenici imaju u ovome svijetu svoje poslanje.
Evo što kaže koncilski dokument „Radost i nada“, br 1:
„Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu.
Kršćansku zajednicu naime sačinjavaju ljudi, koje u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti na njihovu hodu prema Očevu Kraljevstvu. Oni su primili poruku spasenja da je iznesu pred svakoga. Zato zajednica kršćana doživljava sebe doista usko povezanom s ljudskim radom i s njegovom poviješću.“
Istina je onoliko vidljiva, koliko su kršćani odvažni nosioci Božje poruke i riječi za svoje vrijeme.

Opširnije:Život je taj koji govori, je li istina što govorimo

Zajednica slaveći Euharistiju, slavi svoje zajedništvo

Šesta vazmena nedjelja 2018 – b

Kako se približavamo kraju Uskrsnog vremena sve se više vidi što je temelj naše vjere. U uskrsnom vremenu prihvaćajući ljubav koju Bog nudi u Isusu Kristu, sve se više učvršćuje život u Kristu.

             S Kristom se otkriva dostojasntvo ljudske osobe koja je stvorena iz ljubavi Stvoritelja i otkupljena iz ljubavi Stvoritelja.
             Takav čovjek ima mogućnost ostvariti i poziv na božansko blaženstvo.

Svako je ljudsko biće slika i prilika Božja i ono u svojoj naravi ima težnju ostavariti cilj blaženstva.
„Krist, obljavljujući misterij oca i njegove ljubavi ... potpuno otkriva čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva“. (GS 22)
U Kristu, otkupitelju i Stvoritelju, božanska slika, izobličena grijehom prvoga čovjeka, obnavljena je u izvornoj ljepoti i oplemenjena Božjom milošću i ljubavlju.
             Spoznavši svoje dostojanstvo priopćeno po Kristu, čovjek se izgrađuje bogatstvom Božjega Duha rastući u milosti i kreposti života, i tako pokušava izbjegavati grijeh.
               No, i kad mu se dogodi grijeh kao „rasipnom sinu“, on se povjerava milosrđu Oca.
Tako održava zajedništvo osoba, nalik sjedinjenju božanskih osoba među sobom.
I to nam upravo govori današnje Evanđelje po Ivanu.

Opširnije:Zajednica slaveći Euharistiju, slavi svoje zajedništvo

Trs i loza moraju biti zajedno

Peta vazmena nedjelja 2018 – b

Prošle nedjelje, Isus nam se predstavio kao Dobri Pastir. Bila je  jedna od najstarijih  i najdraži slika o Isusu u prvim kršćanskim vremenima. Danas na petu uskrsnu nedjelju slušamo Isusa koji kaže: „Ja sam istinski trs, a Otac moj vinogradar... Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, a vi loze...“  (Iv 15, 1- 5)Isus krasno dopunjava sliku o sebi i onima koji ostaju uz Isusa.

• Trs i loza moraju biti jedno.
• Glava i udovi moraju biti jedno.

Sjetimo se  slike iz Poslanice Efežanima (5,31-32): „Dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.“ A sam Isus u Evanđelju kaže.“Tako više nisu dvoje, nego  jedno tijelo“ (Mt 19,6) I zaista je tako: postoje dvije različite osobe, a ipak one „u ženidbenom zagrljaju“ čine samo jednu.

• Nadalje, u Ivanovom Evanđelju (15,8) postavljen je jasan preduvjet, ako se želi donijeti „mnogo roda“ ili biti „dobar Isusov učenik“.
• Tada se mora znati da je Krist „Glava Crkve“ (Kol 1,18) i da samo onaj tko ostaje u njemu donosi mnogo roda.

On nas sjedinjuje kao trpeći i proslavljeni Krist.

Opširnije:Trs i loza moraju biti zajedno

Ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo...

Sveti Marko (25.4.2018.)

Dragi mještani Novog Sela-Balegovac, poštovani gosti i prijatelji!
Ovi proljetni dani kao da sami govore kako se u njima i Crkva budila i razvijala. Snaga koja djeluje u životu, koji se iz zemlje budi, je ista snaga Stvoriteljeva Duha, koji daje da Crkva tako brzo i snažno iz gorušičina zrna izraste u pravu i stvarnu božansku i zemaljsku zbilju.
Ako pšenično zrno ne umre ostaje samo, ako li umre donosi obilat rod, rekao je Krist.
Poslije ubojstva đakona Stjepana, nastupio je prvi progon Kristovih učenika.
Jedni su Evanđelje naviještali u Judeji i Samariji, a drugi su se raspršili Fenicije (današnji Libanon), Cipra i Sirijske Antiohije.

Antiohija je znamenit grad Male Azije i bio je treći grad po veličini u Rimskom carstvu.
U Isusovo vrijme grad je imao oko pola milijuna stanovnika.

Tu se nalazila i velika zajednica Židova.
Riječ Božja se naviještala ne samo Židovima nego i poganima.
Stoga, Jeruzalemska zajednica šalje Barnabu da pomogne tamošnjim učenicima.

Brzo se Barnaba uvjerio u nagli rast obraćenika, pa je stoga otišao po Pavla  u Tarz da i on dođe pomoći. Pavao je svojom izrazitom rječitošću i bezgraničnom ljubavlju prema Gospodinu, zajedno s Barnabom brzo cijeli grad pretvorio u najveću zajednicu obraćenika.

Opširnije:Ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo...