Za sada su sve sile Zla pod kontrolom
Trideset prva nedjelja kroz godinu 2019.-c
Dragi vjernici!
Pravi vjernik otkriva Božju nazočnost i njegovu ljubav u svim čudesnim djelima njegova stvaranja. (Misal)
Evo što kaže Knjiga Mudrosti: „Sav je svijet pred tobom, kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju… Ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Da si što god mrzio, ne bi ga stvorio… Gospodaru, ljubitelju života, i tvoj besmrtni duh u svemu. Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove, da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospodine.“ (Mudr 11)
Da je piscu ove knjige ova tema važna vidi se po naglašenosti pitanja: zašto Bog bezbožnike brže ne kažnjava?
Upravo Knjiga mudrosti želi pokazati da Bog bezbožnicima ne popušta iz slabosti, nego jer je svemoguć i sve je stvorio, pa i ljude koji su se odmetnuli od njega.
Kao svemogući stvoritelj mogao se poslužiti bilo kojim sredstvom u želji da uništi bezbožnike, on se, da bi postigao svoje ciljeve, redovito služi snagom koja je već prisutna u stvorenjima, i ako u svakom trenu može pokazati svoju silnu moć.
No, iznad svega, on blago postupa s bezbožnicima, jer i oni kao ljudi njegova su stvorenja. Svoje postojanje mogu zahvaliti Božjoj ljubavi koja ih još uvijek drži. Bog ne postupa blago zbog svoje slabosti, nego zbog svoje svemoći. On to uvijek može učiniti.
Svaki čovjek ima pravo na ljubav Božju jer je njegovo stvorenje, ali Bog ne gubi iz vida njegovo obraćenje.
Pogledajmo malo sv. Pavla i njegove suradnike: (2 Sol 1, 1-5. 11-12) Silvana i Timoteja, u Drugoj poslanici Solunjana. Nakon što je Pavao utvrdio kakva su oni i čija Crkva, nastavlja krasnom željom upućenoj mladoj Crkvi, pa kaže: „Milost vam i mir od Boga, Oca, i Gospodina, Isusa Krista.“
Iz uvodnog dijela Poslanice vidi se poseban razlog zahvale Bogu za vjeru, ljubav i ustrajnost solunskih kršćana. Njihova postojanost u nevoljama kroz koje prolaze, u Pavlu ostavlja trag s pitanjem: gdje je snaga takve čvrste vjere i ljubavi?
Isusa se traži na sve strane, gdje je smrti žalac tvoj?
Na Dušni dan, najbolje je slijediti Riječ Božju. 
Pa krenimo!
Job 19, 1.23-27: U svojoj gorčini Job gleda Boga kao nepravedna suca. Poput mnogih prije i poslije njega, Job želi da ga barem Bog sasluša, kad ga već prijatelji ne razumiju. Kad je progovorio i treći Jobov prijatelj Sofarov, Job je osjetio žučljivost u njegovim riječima. Kako i ne bi, kad Sofarov govori da se Job ne može smatrati nevinim, Bog s njim čak blago postupa. Job mora okajati svoje grijehe, tada će mu Bog pomoći. Zaista, na takve riječi svaki bi čovjek bio žučljiv, a kamo li ne Job. Prijatelji mu nisu u stanju odgovoriti na njegova pitanja. Jobu je jedino ostalo Bogu se izjadati i pred njega iznijeti svoj slučaj. Iako se Bogu ne postavljaju pitanja, Job ipak kaže: „Što sam ja to skrivio? Sakri me u crnu zemlju dok sve ovo ne prođe.“ Job je poprilično opet u očaju. Prijatelji ga ne razumiju i misle da je na njemu krivica, stoga mora i otpatiti. Elifaz, privi prijatelj, čak misli da Job svojim riječima izriče hulu na Boga. On potvrđuje njegovu krivnju i Job nema pravo tvrditi da zli prolaze bez kazne. Ovakve riječi od prijatelja, jadna su utjeha za Joba. Lako je govoriti, ali Job pati. Bog ga je već dobro iscrpio patnjama i okrutnošću njegovih bližnjih. On je u teškoj i nepodnošljivoj agoniji, tijelo izmučeno, a um iscrpljen mislima kako mu je Bog sve to mogao učiniti. Ni sada ne može vjerovati da je Bog nepravedan i mora postojati netko tko će ga zagovarati na nebu. Ako se njegov slučaj ne raščisti prije smrti, kakve još ima nade? Ovim i sličnim riječima Job se po ne znam koji put obraća Bogu. Ponovo se javlja njegov prijatelj Bildad i sikće bijesnim riječima na Joba. Tko je on da odbacuje naše savjete. Njega treba zadesiti sudbina zlikovaca. Jobovi prijatelji ovakvim riječima postaju mučitelji Joba. Lažno ga optužuju, a ne nude odgovor na njegova očajna pitanja. Job se zatvara u sebe, potpuno osamljen. Ismijavaju ga oni koje najviše ljubi. Prave sućuti ni otkud. Unatoč svemu, iz Joba, i u najmračnijim trenucima izbija vjera i nada. On je uvjeren da će istina doći na javu. Jednoga dana sam će Bog preuzeti njegov slučaj i riješiti ga i on će sam to doživjeti. Tada će oni koji su ga ozloglašavali, odgovarati pred Bogom.
1Kor 15, 51-57: Pavao naglašava kako postoji čvrsta veza između Krista i kršćana jer su oni trajno u Kristu. Tu vezu upravo učvršćuju uskrsnuće Gospodinovo i krštenje po kojem smo trajno ucijepljeni u život, smrt i
Opširnije:Isusa se traži na sve strane, gdje je smrti žalac tvoj?
SVI SVETI 2019.
Svi Sveti 2019-c
Kršćanska braćo i sestre!
Danas je svetkovina zemaljske i nebeske svetosti!
Ovoj se svetkovini raduju svi koji su kao živa duhovna stvorenja odali čast i slavu Bogu Ocu, Bogu Sinu i Duhu Svetome.
Mi živi na zemlji, pridružujemo se danas u liturgijskom slavlju s onima čiji je život bio i ostao u ljubavi s Bogom i s ljudima.
Poslušajte veličanstvene izvještaje sv. Pisma:
“Eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika!“
Svi su oni „opečaćeni na čelima“, odjeveni u bijele haljine koje „izbijeliše u krvi Jaganjčevoj“.
Pečat i haljina jesu simboli krštenja, koje u čovjeku utiskuje neizbrisiv pečat pripadanja Kristu i koje ga, čisteći od grijeha, odijeva čistoćom i milošću po snazi njegove krvi.
Svetost u stvari nije ništa drugo doli potpuno dozrijevanje krsne milosti i moguće je svim kršćanima.
To nisu samo oni koje je Crkva zbog posebnosti života uzdigla na čast oltara, nego i svi nepoznati koji su znali „Božjom pomoću držati i još usavršiti, živeći prema njoj, prvotnu svetost primljenu po krštenju.“(LG 40)
Ta je svetost skrivena, življena običnim životom, bez izvanjskog sjaja, odličja i priznanja, čija djela privlače pažnju, ali stvarna i dragocjena.
Međutim, postoji jedna odlika svih svetih izabranika: „oni dođoše iz nevolje velike“.
Ta velika nevolja označava onu borbu koju su sveti vodili za obranu svoje vjere.
To su progonstva i mučenja podnesena poradi Krista, to su križevi i patnje podnesene u svagdašnjem životu.
Jeste li kad pokucali na vrata sv. Pavla, ako niste, pokucajte
Trideseta nedjelja kroz godinu 2019.-c
Kršćanska braćo i sestre,
“Gospodin je sudac i ne vrijedi kod njega lijepo lice. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga.“ (Sir 35 )
Ovaj tekst godi ljudskoj duši.
Lijepo je čuti da postoji od nekuda pravednost za kojom čovjek u svim vremenima vapi.
Stvarnost treba prihvaćati onakvom kakva ona jest. Upravo je tu razlika između Božjeg viđenja stvarnosti i stvarnosti kako ljudi gledaju.
Ljudi „blagostanja“ postaju neosjetljivi za druge jer su zatvoreni u sebe same i ne vide one kojima je potrebna pomoć. Stoga oni ne mogu govoriti o pravednosti.
Dok gledamo današnjoj stvarnosti u oči s pravom pitamo: zašto postoje djela milosrđa u kojima se spominje i glad i žeđ?
Svaki dan doznajemo preko medija za ljude koji trpe zbog pomanjkanja hrane i vode, što ostavlja teške posljedice osobito za djecu. (Papa Franjo)
Iskustvo gladi je teško.
Nikada neće prestati važiti riječi sv. Jakova: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru a djela nema? „Vjera bez djela mrtva je u sebi“. (2 Jak )
Ali sve je ovo divan uvod u evanđeosku poruku o „farizeju i cariniku-grešniku“.
Opširnije:Jeste li kad pokucali na vrata sv. Pavla, ako niste, pokucajte
Što je to duhovni kisik?
Dvadeset deveta nedjelja kroz godinu 2019.-c
Kršćanska braćo i sestre!
Biblijska čitanja današnje nedjelje ističu vjeru kao uvjerenje da će Bog sa sigurnošću priteći u pomoć, jer ga u slobodi srca iskreno molimo.
Danas u Knjizi izlaska iznesena je svečana i dramatična Mojsijeva molitva uzdignutih ruku, dok njegov narod vodi bitku za život ili smrt. ( Izl 17)
Uzdignute ruke ukazuju na vjeru i ufanje Mojsija u Boga koji je njegovo najveće dobro.
Tako bi molitva i bila razgovor s Bogom kojemu iskreno iz srca upućujemo riječi svoje duše.
Rezultat takve molitve je najveće dobro koje Mojsije zaprima.
Ona je, ustvari, intimno zajedništvo s Bogom. Takva molitva nije samo iz običaja, nego iz srca. U njoj se molitelj kao dijete Božje stapa s Ocem Stvoriteljem.
Ona postaje svjetlo naše duše.
U takvoj molitvi smo već ono što ćemo biti u vječnom životu: licem u lice s Bogom. (1 Kor 13)
S takvom molitvom Psalmista piše svoj 121 Psalam: „Pomoć je naša u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju.“
Gotovo isto govori Isus u Gospodnjoj molitvi: „Oče naš…“
Svetom Pavlu, dosta su samo ove dvije riječi koje namjerno iznosi u izvornom aramejskom jeziku „Aba Oče!“
Zašto?
Više članaka ...
- Ako su okovi na rukama, nisu na Riječi
- Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od vjere živjeti
- Bogataš, najčešće ne živi po Božjem zakonu, i njegovo moralno propadanje uzrok je socijalnom i političkom slomu
- Kruh koji nam pretječe, jest kruh ogladnjeloga
- Kristove prispodobe prodiru odasvud kao voda u poplavi
- Brate Filomene, moj i tvoj izbor je Kristov Put!
- Koje je kršćansko mjesto u društvu?
- Što je duša tijelu, to su kršćani ovome svijetu
- Ljubav očito traži ljubav, a pokazuje se djelima
- Put što vodi u Božju prisutnost raskrčen je