Gospodine, kome da idemo? Ti imaš Riječi života!
Dvadeset prva nedjelja kroz godinu 2018 -b
Kršćanska braćo i sestre!
Svi se slažemo da je čovjek Božje stvorenje. Izvor njegova života i uvir, božanski su dar. Božanski je dar i čovjekov razum kojim ima moć, iz božanskih djela, spoznati Boga.
To je prvi red čovjekove spoznaje.
Postoji međutim i drugi red spoznanja, kojemu čovjek ne može doprijeti vlastitim silama: to je red božanske Objave.
Bog u svom dobrohotnom naumu otkriva svoje otajstvo i svoj naum spasenja.
Otkriva ga postupno po savezima koje sklapa s određenim ljudima, a onda ga u konačnici potpuno objavljuje u Kristu za sve ljude.
Bog se daje upoznati već od početka ljudskog roda.
On koji po Riječi sve stvara i uzdržava, pruža ljudima u stvorenjima jasno svjedočanstvo o sebi.
On „djelima i riječima“ postepeno pripravlja čovjeka počevši od Noe, Abrahama, Mojsija, Jošue, čiju vjeroispovijest danas čujemo u starom svetištu Šekemu, svetištu praotaca Abrahama i Jakova, pa sve do posljednjeg proroka Ivana Krstitelja.
U svetišu Šekemu Jošua je jasan: Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu. Tu je Objava i vjera u objavljenog Boga započela, tu neka obnovljena nastavi snažno živjeti u Savezu kojeg sklopismo.
NE SKRIVAJ LICA SVOGA OD MENE
Dvadeseta nedjelja kroz godinu 2018-b
Poštovani vjernici, kad god sudjelujemo kod Euharistijske gozbe, Gospodin nudi dva stola:
Stol svoje riječi da upoznamo volju Božju i
Stol Euharistije na kojem nudi za hranu svoje tijelo po kojem postajemo dionici vječnoga života.
Stoga već treću nedjelju zaredom čujemo riječi:
„Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!“ (Ps 34)
Gospodin očito poznaje svoje stvorenje „čovjeka.“
On zna što mu treba ponuditi.
Slušajući Božju riječ, Čovjek se trudi upoznati i svoga Stvoritelja.
U Knjizi Izreka, koju danas čitamo u prvom liturgijskom čitanju, čujemo:
Mudrost poziva ljude da čuju njezine savjete, da blaguju njezin kruh i piju njezino vino. (Izr 9, 1)
Mudrost poziva da se čovjek okani djetinjarija kako bi živio i hodio putem razboritosti. (Izr 9,6)
Ljudsko stvorenje ima moć, ne samo upoznavati svoga Stvoritelja i stvoreni svijet, nego ima moć upoznavati sebe.
Da bi se to dogodilo potreban je jedan jedini uvjet, a to je stanje Mira. U buci i galami čovjek, niti čuje druge, niti može čuti sebe. I kad vam žele oduzeti dušu i svaku pomisao na sebe onda vam ponude teške i jake basove na zabavi kako ne biste eventualno čuli sebe ili mislili o drugima.
Kad Božja tajna prestane biti tajna, tada se život odvija oči u oči
Velika Gospa - 2018.
Otk 11, 19; 12, 1-6.10:
Danas na svetkovinu Uznesenja Blaženja Djevice Marije slušamo u prvom čitanju riječi Knjige otkrivenja. Prije nego što se naslonimo na same riječi napravit ćemo mali uvod da bi razumjeli pročitane riječi Knjige Otkrivenja.
Prošlo je već peset godina otkako su apostoli utemeljili i uredili prvu Crkvu u Jeruzalemu, a zatim krenuli putovima naviještanja radosne vijesti raznoseći je po ostalim zemljama Rimskog Carstva.
Petar i Pavao podnijeli su mučeničku smrt od cara Nerona (64), a i ostali apostoli, raspršeni po svijetu, već su umrli. Preostao je još samo jedan. Bio je to starac apostol Ivan.
Živio je u Efezu, glavnom gradu rimske provincije Male Azije prema Egejskom moru. Za vladanja cara Vespazijana (69-79) i njegova sina Tita (79-81) kršćani su živjeli u miru. No za vladanja cara Domicijana (81-96), koji se uvelike razlikovao od brata mu Tita, ponovno se rasplamsao progon kršćana.
Domicijan je bi okrutan kao i Neron. Progoni su u cijelom Rimskom Carstvu. Tada Ivan u službi starješine- biskupa biva uhićen i prema pisanju Tertulijana, Ivan je odveden u Rim gdje je bačen u kotao s vrelim uljem, ali mu ono nije naudilo. Tada je bio prognan na otok Patmos. Na tom malom otoku Ivan doživljava viđenja koja je zapisao u Knjizi Otkrivenja. Knjiga je upućena sedmerim crkvama u Aziji.
Srž knjige je dvanaesto poglavlje koje danas čitamo.
Otkrivenje opisuje jedno znakovito viđenje u kojem su u prvom planu dvije ličnosti: Žena s Djetetom i Zmaj sa sedam glava i deset rogova.
Žena je izgledala poput kraljice, odjevena suncem, pod nogama joj mjesec, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Dijete je Mesija koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom.
Opširnije:Kad Božja tajna prestane biti tajna, tada se život odvija oči u oči
Divno je sresti se na pola puta, još postoji šansa
Devetnaesta nedjelja kroz godinu 2018 - b 
Kad god je Bog sklapao savez, dao je i program za njegovo obnavljanje.
Savez nije događaj iz prošlosti, nego trajno i stalno aktualizirnje njegova sadržaja.
Svaka obnova Saveza ima uprisutnjeno značenje danas.
Danas Bog sklapa s vama Savez.
Divan je primjer uzet iz Prve Knjige kraljeva ( 1 Kr 19) na ovu devetnaestu nedjelju kroz godinu, kada prorok Ilija želi spasiti Savez i ponovo uspostaviti čistoću vjere, idući na mjesto gdje se pravi Bog objavio, i gdje je bio sklopljen Savez.
Ilija direktno spaja svoje djelo s Mojsijevim.
On odlazi na brdo Horeb, jedan od vrhova Sinaja gdje je Mojsije sklopio Savez s Bogom.
Evo što kaže Ilija u trenucima svoga uzlaska na Horeb, već dobro iscrpljen glađu i želi umrijeti:
„Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih.“ Zaspao je! A onda ga anđeo taknu i reče: „Ustani i jedi!“
Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.
I tu čuje riječ Jahvinu: „Što ćeš ti ovdje, Ilija?“
On odgovori:
Opširnije:Divno je sresti se na pola puta, još postoji šansa
U duhovnoj obnovi, uvijek se čuju riječi utjehe i ohrabrenja
Kršćanska braćo i sestre!
U duhovnoj obnovi, uvijek se čuju riječi utjehe i ohrabrenja (8.8.2018.)
Čovjek, teško može riječima dočarati što je to zaista prava obnova, kako ona materijalna tako i ona duhovna.
Teško može predstaviti sliku nekog prostora bez života, ako je u njemu bio kad je život vrvio.
Sjećam se dobro 1995 g.poslije Dejtona, kada sam određen od naše uprave da obiđem sve sakralne objekte u našoj nadbiskupiji i dokumentiram ratne štete. Bila je to misija s bijelim kacigama i trajala je punih šest mjeseci s prekidima za vikend.
Postojale su tri vrste prostora: Prostor bez ljudi i bez sakralnih objekata, prostor s ljudima i oštećenim sakralnim objektima i prostor gdje su ljudi i objekti ostali čitavi.
Najviše utisaka imam i danas, od prostora bez ljudi i bez sakralnih objektata.
Takav je bio i ovaj prostor u kojem danas živimo.
Sve je šikara, i putevi nisu što su nekad bili, ni naselja ne liče na ona koja su nekad bila, a sakralne objekte često sam tražio gdje su uopće bili.
Jednom riječju pustoš, a nitko ti ne može pomoći dok tražiš ono što je nekad postojalo.
I to se riječima ne može opisati. A samo je prošlo nepunih pet godina, otako je narod otišao s prostora.
Na ovaj, i ovakav uvod, potakle su me riječi i zapažanja proroka Jeremije koje danas čitamo.
(Jr 31, 1-7).
Prorok gleda ispaćenu gomilu ljudi, žena i djece određenih za odlazak bez povratka. Iz sabirnog logora u Rami, devet kilometra sjeverno od Jeruzalema, zarobljeni Židovi odlaze na put 1300 kilometara u tuđu domovinu.
Izgnanstvo traje sveukupno oko 60 godina.
Opširnije:U duhovnoj obnovi, uvijek se čuju riječi utjehe i ohrabrenja
Više članaka ...
- S Novim Zavjetom idu i novi ljudi
- Isus, hrana za život kršćana
- Zašto smo uvijek rastrgani i podijeljeni, kao ovce bez Pastira?
- Dragi hrvatski nogometni reprezentativci i izborniče Zlatko Daliću!
- "Povratili ste nadu i donijeli radost svojoj hrvatskoj domovini"
- Tajna svježine glave je otkrivena
- Kršćanski stav jest VJERA, ali vjera utemeljena na BOŽANSKOJ OBJAVI
- Vjera je težak čin poniznosti i traži žrtvu duha i svega bića
- SVECI KOJI SU SUSRELI GOSPODINA
- Možemo li mijenjati svijet?