Očitio je čovjeku nešto po zlu krenulo

Druga korizmena nedjelja 2019 - c

Čitajući Bibliju, promatrajući Kristov korizmeni put, muku, smrt, usrksnuće, uzašašće i snagu Duha kojega Krist s Ocem ostavlja kao KONSTANTU, koja nije podložna promjenjivom, čovjek ima muku „po sebi“ ako ključ svega ne razumije.
                   S Konstantom se muči Adam,
                   S Konstantom se bori Abraham prihvaćajući Konstantu kao Objavu, ali samo kao djelomičnu spoznaju, a ostalo prepušta vjernosti Bogu Života i svoju vjernost odlikuje Bogom Života.
                   S konstantom se pomirio i Mojsije kad čuje Objavu: „Ja sam onaj koji jesam“ vječni, ne promjenjivi, počelo i prapočelo svemu – Univerzum.
                   Konstantu  su istraživale sve velike i male civilizacije svijeta. Od Sumera, Akada, Babilonaca, Jerihonaca, Egipćana, Etruščana, Egeja, Inka, Perzijanaca, Rimljana, Slavena, Germana, suvremene civilazije koja ispituje Konstantu koristeći sve mozgove svijeta ispitujući Božju česticu i magnetne valove.
                  Ali ide teško, znajući da se iz stoljeća u stoljeće rađaju sve gluplji ljudi, kako to najnovija istraživanja

Opširnije:Očitio je čovjeku nešto po zlu krenulo

S ljubavlju sve počinje i ona jedina ostaje kao svjedok naših djela

Sudionici, vijećnici iz naše Župe: Bono Lukač, Stipo Agatić, Miroslav Ivanković, Anto Kovačević, Ružica Agatić, Janja Iličević, Ljubica Ćulap, Marko Ćulap, Matije Protrkić i Bariša Marić

Izlaganje vijećnice Ljube Ćulap na IX. sinodalnom zasijedanju župnih vijećnika u Odžaku na temu: "Društveni nauk Katoličke crkve."

S ljubavlju sve počinje i ona jedina ostaje kao svjedok naših djela

Kada govorimo o Crkvi i njenom djelovanju, onda svakako moramo dobro poznavati otajstva njezina bića i neprestano otkrivati tajne njezina vlastitoga života ostvarenu kao božansko –ljudsku stvarnost. S takvim prihvaćanjem božansko-ljudske ustanove možemo današnja razmišljanja posvetiti njezinu odnosu prema svijetu u kojem živi i kojem je poslana. Jer, kao što vidimo, Crkva nije sama sebi svrhom, ona je poslana, ona je sva u funkciji spasenja svijeta, ili kako ističe saborska konstitucija o Crkvi „Lumen gentium“(1) ona je sakrament ili znak, „oruđe“ kojim Bog u svome Sinu spasenjski zahvaća ovaj svijet.

Opširnije:S ljubavlju sve počinje i ona jedina ostaje kao svjedok naših djela

Poruka pape Franje za korizmu 2019.

»Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih« (Rim 8, 19)

Draga braćo i sestre,

svake godine Bog nam, po Majci Crkvi, daje »da radosno čekamo vazmene blagdane, pokorom čistimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi te nas primanjem svetih otajstava obdari svojim božanskim životom« (Predslovlje korizmeno, I). Na taj način možemo, od Uskrsa do Uskrsa, kročiti prema dovršetku onog spasenja koje smo već primili kao plod Kristovog vazmenog otajstva: »ta u nadi smo spašeni« (Rim 8, 24). Ovo otajstvo spasenja, koje već djeluje u nama tijekom zemaljskog života, dinamičan je proces u koji su uključeni također povijest i sve stvoreno.

Sveti Pavao ide tako daleko da tvrdi: »stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih« (Rim 8, 19). U vezi s tim želim ponuditi nekoliko razmišljanja da nas prate na našem putu obraćenja u predstojećoj korizmi.

1. Otkupljenje stvorenog svijeta

Proslava Vazmenog trodnevlja Kristove muke, smrti i uskrsnuća, taj vrhunac liturgijske godine, svake nas godine poziva na put priprave, svjesni da je naše suobličavanje Kristu (usp. Rim 8, 29) neprocjenjiv dar Božjeg milosrđa.

Ako čovjek živi kao Božje dijete, ako živi kao otkupljena osoba, koja dopušta Duhu Svetom da je vodi (usp. Rim 8, 14) i zna spoznati i provoditi u djelo Božji zakon, počevši od zakona upisanog u svom srcu i prirodi, on čini dobro također svemu stvorenomsurađujući u njegovu otkupljenju.

Opširnije:Poruka pape Franje za korizmu 2019.

Dobro 'sito' i dobra 'vaga', uvijek nude dobru riječ

Osma nedjelja kroz godinu 2019.-c

Dragi vjernici, (Sir 27, 4-7) Zemlja se obrađuje ralicom i motikom, kamen i drvo klesarkim i stolarskim dlijetom, glina lončarksim prstima, a čovjek ljudskim i Božjim govorom, ljudskim i Božjim riječima.
           Dobro kaže u danšnjem čitanju stari, vremešni Ben Sirah u svojoj učiteljskoj školi: „Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu.“                             
           Možemo se prisjetiti sluškinje na dvoru Velikog svećenika, dok proziva Petra, kaže: „I ti si jedan od Isusovih učenika?“ Petar je odgovrio: „Ma ne, nisam!“ A, sluškinja će Petru: „Jesi, jesi, govor te tvoj izdaje.“
           I naš narod ima jednu, dosta vremešnu izreku: 'Ljudi se za riječ vežu, a volovi za rogove'.
           Ali, pogledajmo, nije Sirah stao samo na jednoj, ima on i drugu: „Lončareve posude peć iskušava, a čovjeka njegov govor.“
           Nadalje: „Obradu voćke očituje njezin plod, a riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje.“
           Sirah se poslužio primjerima lončara i seljaka da bi zaključio nešto o snazi ljudske riječi. Žarište je opet na učitelju i roditelju, jer svi nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu, riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje, govor je uvijek kušnja ljudi.
          Mi kršćani, naša nedjeljna čitanja završavamo riječima: 'Riječ Gospodnja'. Vrlo često, dobro pazimo što to Bog govori.
           Nigdje čovjeku nije potrebna 'vaga' i 'sito' kao u njegovu govoru, njegovu prosuđivanju, u njegovim osudama, prijekorima...

Opširnije:Dobro 'sito' i dobra 'vaga', uvijek nude dobru riječ