KOJE LI TRAGEDIJE?
Dvadeset peta nedjelja kroz godinu 2013-c
Vječno je pitanje komunikacije među ljudima. Što je veći promet ekonomskih dobara, to su veće komunikacije među ljudima.
Promet ekononomskih dobara nije uvijek pravičan.
Kada se uzme u obzir da je on gotovo uvijek obavljan između bogatih i siromašnih, time su zloupotrebe od jačega često na djelu. I to remeti zdrave odnose među ljudima.
O tome govore današnja čitanja.
Još u Starom zavjetu prorok Amos, koji je bio stočar, ukazuje na izrabljivanje siromašnih od strane bogatih. Navodi on priču iz naroda: „Kad li će mlađak proći da prodamo žito i subota pazarni dan da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu (mjera), povećati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro...“ (Am 8, 4-7)
Amos govori da je tu jedina pravda Bog koji neće nikada zaboraviti dobra djela, a kamo li da zaboravi loša djela.
Potrudio se i Psalmista u 113 Psalmu kad kaže: „ ... da Gospodin iz gliba uvijek vadi siromaha.“
A Pavao, svome suradniku Timoteju piše, kako su svi ljudi pred Bogom jednaki i kako je jedan Posrednik između Boga i ljudi – Isus Krist.
Nemaju bogati svoju povlaštenu vezu prema Bogu. Jedan je Krist za sve. Svi jednako moraju moliti od Kralja do posljednjeg siromaha.
Isus u današnjem Evanđelju na temu mudrog upravljanja materijalnim dobrima, uzima primjere iz života, što je gotovo redovit slučaj, kako bi slika ostala važeća za sva vremena.
Isusova poruka je ova: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten i u najvećem je nepošten. Ako ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko će vam povjeriti prave vrijednosti? Ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko će vam vaše dati?“ (Lk 16)
Isus je ovdje dovoljno jasan.
- Nema mira čovjekovoj savjesti ako je nepošten i neodgovoran.
- Nema mira među ljudima i teška je komunikacija, ako se materijalna dobra nepravedno dijele.
- Nema mira među narodima ako jedni druge izrabljuju.
Što je od ove Riječi Božje primjereno za naše vrijeme i ljude našega vremena?
Sve je u vapaju za boljim.
ČOVJEK JE ČUDESNO BIĆE!
Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu
Prije sedam nedjelja slušali smo Abrahama, praoca naše vjere, kako se moli za svoj narod. 
Na današnju nedjelju u Knjizi Izlaska još jedan Praotac naše vjere, Mojsije, upućuje svoju molitvu Božanskom milosrđu za svoj narod.
Čujmo ga: „Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egapatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta kojim sam im odredio. Napravili su sebi zlatno tele....“ (Izl 32)
Nije bilo davno kad su čuli Božje zapovijedi i vidjeli velika čudesa što ih Gospod učini za njihovo dobro. A oni pogazili sve.
Prvu zapovijed: Ja sam gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova osim mene.
Drugu: Ne izusti Imena Stvoritelja i izbavitelja svoga.
Treću : Spemeni se da svetkuješ Gospoda u dan Gospodnji.
Nezamislivog li stava za naše ljudske pojmove!
A što bismo rekli za narod današnjega vremena?
Pretpostavljam da bi ste na razglas htjeli vikati: Požuri se, Gospodine dolje i spasi što se spasiti da!
STIL KRŠĆANSKOG ŽIVOTA
Dvadeset treća nedjelja kroz godinu 2013-c
Prošle nedjelje čuli smo poruku Knjige Sirahove koja spada u zbirku Mudrosnih knjiga, a danas čujemo poruku iz Knjige Mudrosti, koja kaže:
„Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin. Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemaljski šator pritiskuje um bremenitim mislima.... Tko bi doznao tvoju volju da nisi poslao Duha svoga svetoga.“ (Mudr 9)
Pogledamo li malo bolje, spoznaja svijeta ide po Duhu.
- Čovjek održava tijelo hranom koju uzima dva do tri puta dnevno, a dušu hrani neprestano svake sekunde.
- Snagom duha on voli, razmišlja i spoznaje, oprašta ili mrzi, želi ili odbija, čini dobro ili ne.
- Kako dušu nije moguće isključiti i upokojiti, kao što to radimo s tijelom kad ga stavimo u stanje mirovanja, jer duša je božanska energija koju čovjek može koristiti na dobro ili zlo.
Pitamo se: Kakav duh prebiva u nama?
Duševni nemir, i praznina duše, puno je gore stanje od gladna tijela.
Duhovno zagađenje za čovjekovu sreću mnogo je gore od zagađenja vode i zraka.
Ako je ljudski duh zaražen sebičnošću ili trkom za profitom, vlastoljubljem ili borbom za prestiž, tada mu je sasvim svejedno kakva budućnost izgleda za njegov narod.
- Često se zaboravi da je čovjekov duh najveća snaga na ovome svijetu, nevjerojatna stvaralačka ili strahovito rušilačka.
- I u vlastitom životu sve je određeno duhom koji prebiva u nama.
Sve propadljivo tlači dušu i pritiskuje nestalne naše namisli, kako to kaže Knjiga Mudrosti.
Ako išta onda ljudski duh mora biti slobodan i ne barem ugnjetavan od prohtjeva vlastitoga tijela.
Još je Psalmista puštao krik duše u svom 119 Psalmu:
„Licem svojim obasjaj slugu svoga i nauči me pravilima svojim.“
A sveti Pavao piše svome prijatelju Filomenu:
- Kako s Kristovim dolaskom na ovaj svijet čovjek dobiva svoje pravo mjesto.
- On više ne smije biti ni duhom ni tijelom ničiji rob.
- Krist nas za slobodu nanovo rađa.
On nas je privukao svojim životom na zdrav duhovan stil života.
Ali nema zdravog duhovnog života bez zdravog tjelesnog života:
To nazivamo kršćanskim stilom života.
ŽELIŠ LI BITI ZDRAV I DUŠOM I TIJELOM?
Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu 2013-c
Krćanska braćo i sestre!
Uvijek je nedjeljom prilika čuti Božju poruku u nedjeljnim čitanjima. Čitanja današnje nedjelje počinju jednom divnom knjigom, koja se zove Knjiga Sirahova.
Spada u grupu Mudrosnih knjiga.
Poslušajmo!
„Sine moj, budi ponizan u poslu svojem i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. Što si veći to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina.“ (Sir 3,17)
Poštovani slušatelji!
- Položaj koji imamo u životu, ne odgovara uvijek našim željama.
- Često na životnom putu naiđemo i na podmetnutu nogu, ili sami idemo lagodnijim putem.
Da bi čovjek našao sebe u svim životnim okolnostima i takav bio prihvatljiv, on mora razvijati samopouzdanje i samo takav može iskoristi sve svoje talente koje je od Boga po rođenju primio, a kasnije u životu te talente umnožavati.
I to je blagoslov čovjekova života.
Veliku mudrost života nalazimo u Božjoj poruci u Knjizi Sirahovoj.
- Ljudi svih vremena uvijek su skloni pribjeći ostvarenoj životnoj slavi, kaže mudri Sirah.
- Ali Bog, nas poziva na poniznost i skromnost života.
- Ljudi vjere neka tako žive. To je Božja poruka.
Još je starozavjetni izrabrani Božji narod, rado se sjećao Saveza – Zavjeta s Bogom na Sinaju. Bio je to Savez za mudrost i svetost života.
Na to podjeća i Sveti Pavao u Poslanici Hebrejima – Židovima:
- Kako trebaju na taj Savez nadgraditi Savez po Isusu,
- Isusu, koji je Posrednik između Boga i ljudi,
- Isusu koji utvrđuje svojim životm, smrću i uskrnućem, vječni Savez pravednika u jedinstvu s Bogom Ocem i Duhom Svetim.
U današnjem Evanđelju Isus govori: kako je Kraljevstvo Božje pripravljeno za skromne i ponizne. On ih naziva Blaženima.
Veoma je jasan kad kaže:
„Svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen.“ (Lk 14)
ODGOVORNOST ZA PUT ISTINU I ŽIVOT
Dvadeset prva nedjelja kroz godinu 2013-c
Kršćanska braćo i sestre,
Poruka Riječi Božje nama vjerninicima u čitanjima današnje nedjelje glasi: „Ja sam Put, Istina i Život, govori gospodin; nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ (Lk 13, 22,30)
- Imati jasan cilj života, ovoga zemaljskog i onoga vječnog, za čovjeka vjernika je spoznaja svrhe života.
- Putem kojim idemo do cilja, uvijek pitamo čiji je to, i kakav je taj put.
Još je Bog u Starom Zavjetu ponudio u svojih Deset znakova ili zapovijedi koje nas upućuju na sigurnost vožnje zemaljskim putevima.
Čuli smo danas u prvom čitanju, kako Bog upućuje poziv po proroku Izaiji: „Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. Dolazim da saberem sve puke i jezike i oni će doći i vidjeti moju Slavu!“ ( Iz 66 )
A Isus, u današnjem Evanđelju, Novozavjetnoj zajednici kaže: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“
Isus govori o Putu do Kraljevstva Božjega. (Lk 13)
Život s Kristom donosi spasenje.
- To je život ljubavi i samoprijegora prema Bogu i bližnjemu.
- Često je taj put uzak ali je jedini sposonosi put.
- Put o kojem Bog, a osobito Krist govori, ukazuje na Istinu o životu, kako do spasonosnog cilja koji je svrha života, tako i do ostvarenja zemaljskog raja.
Jasan i dobar Put, dobri znakovi na Putu, znatno podižu sigurnost i kvalitetu življenja.
Braćo i sestre,
Ako je čovjek uvjeren u svrhu života ili svoj svjetonazor, on se uvijek pita što to konkretno znači za njegov život.