Bolji put ne postoji, da ga ima i Bog bi ga ponudio
Jedanaesta nedjelja kroz godinu 2021 – b
Gorušičino zrno,
najmanje od sjemenja, ali kad uzraste najveće je među drvećem.
Njime Isus islikava kako se Božja riječ posijana polako razvija i raste.
Kao da hoće reći: „Evo sve činim novo“ (Otk 21,5)
Ovom krasnom slikom, Isus ukazuje na Božju ljubav i vjernost vidljivo razasutu u novoj zajednici Crkvi.
Pa i kad čovjek spava gorušičino zrno raste i razvija se.
Ono to može jer u pozadini stoji božanska ljubav, tla i vode, zraka i sunca.
Iako Bog daje dovoljno, od čovjeka očekuje da biljku barem okopa.
Tako možemo ustvrditi da je ovom svijetu potrebna i čovjekova ljubav.
Bez ljubavi svijet hvata korov duševne pustinje ili se smrzava.
Bog očekuje da izreknemo svoj DA za božansko djelo otkupljenja.
Najočitiji primjer dobro uzgojenog zrna je Obitelj.
Obitelj je božanska ustanova.
Ona je Crkva u malom.
Tu zajednicu je Bog htio i on je treba.
A što ako ona Boga ne treba? Bog je ljubav, a obitelj kao i sve drugo počiva na ljubavi. Jeli ona u opasnosti da izvrši sama svoje samoubistvo.
Opširnije:Bolji put ne postoji, da ga ima i Bog bi ga ponudio
Kruna života je ljubav, a ne znanje
Srce Isusovo! 
Hoš 11, 1. 3-4, 8-9: Kad god se spomene riječ 'srce' uvijek su prisutne emocije. Bilo da je riječ o pozitivnim ili negativnim izričajima. Kada su pozitivni, onda je 'srce' pojam ljubavi, kada su izričaji negativni, poput okorjelo ili okrutno srce, onda je 'srce' pojam mržnje. Tako mi ljudi gradimo prisniju komunikaciju po kojoj osobu približavamo k sebi ili udaljavamo od sebe.
Prorok Hošea daje svjedočanstvo Božje ljubavi kao uzroku izraelskog izabranja, otkrivajući neograničenu Božju ljubav.
Kroz dugu povijest, od Egipta pa nadalje, unatoč svemu što je Bog za izrabrani narod učinio, Izraelci su odbacili njegovu ljubav. Hošea kao da vidi pravi početak izraelske povijesti u izlasku iz Egipta. I to je za njega bilo zlatno doba duhovne obnove kroz pustinju koja traje 40 godina.
Razvila se međusobna ljubav čak i SAVEZ kojeg Bog sklapa sa svojim narodom.
Ali, Prorok dalje poručuje, sada je to ostao samo jedan veliki memorijal, zaborav i izdaja kojom su navukli korov na obećanu zemlju koju im Bog dade.
Narod više ne zaslužuje milost, ne zaslužuje ljubav.
Ipak, taj vrijedni i odabrani dragulj, Bog ne želi uništiti, nego usred Efraimova grijeha (glavnog plemena u Izraelu nazvanog po Efraimu jednom od 12 sinova Jakovljevih) on postupa brižno s puno ljubavi. Evo tih riječi:
“Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onoj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti... al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.“
Božja pedagogija je jasni odgoj sina Izraela, ali morat će ponovo u pustinju, ovaj put ne u Egipat nego u Asiriju. Rastrgan između ljubavi i pravde, a ni jedne se ne može odreći, Efraimu je potrebna ponovna duhovna obnova. I to će se dogoditi. To će biti poruka i Isusova križa, o čemu čitamo danas u Ivanovom Evanđelju. (Iv 19,31-37).
Prva Pričest 2021.
U nedjelju 6. lipnja 2021. u našoj Župi pod pučkom sv. Misom primili su PRVU SV. PRIČEST: Gabrijela Agatić, Ivona Iličević, Stjepan Iličević, Katarina Đojić i Dragana Ivančić. Djeci, njihovim roditeljima, braći i sestrama,didovima i bakama, prijateljima i cijeloj Župnoj zajednici čestitamo! Djeca su ostavila u svim sudionicma vrlo dobar dojam svojim raznovrsnim nastupima prigodom sv. Misnog slavlja. Zborom je dirigirala Ljubica Ćulap uz pratnju orguljašice Božice Kovačević. Svima upućemo znak zahvale a osobito onima koji su pripremali djecu za sakramet pokore i prve sv. Pričesti. Djeca su dobila na dar Veliku bibliju i druge sitne poklončiće. Ove godine Biblije je poklonila obitelj Bone i Mare Lukač. Osobito zahvaljujemo gosp.Janji Iličević koja je u bližoj pripremi radila s djecom na probama u dječjim pozdravnim i recitatorskim nastupima. Sve je proteklo u duhu lijepog Euharistijskog doživljaja i dobre organizacije, što je zapažnje svih prisutnih. Svima hvala na trudu i sudjelovanju u Bogoslužju u ime župne zajednice želi Župnik.
Je li u čovjeku sadržan čitav svemir, ili je on svijet za sebe?
Deseta nedjelja kroz godinu 2021.-b
Nakon objave Svetih Otajstava po Isusu Kristu, ulazimo u razdoblje liturgijskog vremena kroz godinu.
Knjiga Postanka, koju čitamo na ovu Desetu nedjelju kroz godinu, vodi nas do samog početka ljudskog bića, koje je pozvano da u programu svoga života, Stvoritelja ima na prvome mjestu.
I prema biblijskim izvještajima, čovjek nije poštovao Hijerarhiju kozmosa
Zbog nepoštovanja Hijerarhije, zahladili su odnosi između Stvoritelja i Stvorenja-čovjeka.
Zbog grijeha uslijedila i kazna smrti.
Biblijski izvještaji sežu unazad 6000 godina.
Znanost koja proučava prirodu ukazuje na tragove života i do tri milijarde godina, ali ne i čovjeka.
Čovjek se pojavio u određenom vremenskom periodu kao vrhunac života na Zemlji.
Zbog svojih umnih i voljnih sposobnosti kojima je obdaren, svoj život neprestano usavršava, ali preuzima i sve veće odgovornosti za ovaj svijet koji mu je povjeren.
Ipak najveća odgovornost čovjeka jesu međuljudski odnosi.
Oni počivaju na ljubavi i povjerenju.
U kontekstu današnjih biblijski poruka, odnosi prema Bogu počivaju na Vjernosti.
Bog uvijek ostaje vjeran, ali s čovjekom to nije uvijek tako.
Opširnije:Je li u čovjeku sadržan čitav svemir, ili je on svijet za sebe?
Svetkovina tijela i krvi Kristove
Tjelovo 2021- b
Braćo!
Ja od Gospodina primih što Vama predadoh:
Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče:
Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen.
Tako i čašu po večeri govoreći:
Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.“
/Kor 11,23-26/
Sveti Pavao ističe Kristovu blizinu i vječnu prisutnost u Novoj Zajednici.
Čovjek je u prilici iskusiti nebrojen način Božje prisutnosti.
Naviknuti smo govoriti da je Bog tu po:
besmrtnoj duši u čovjeku,
po svojoj objavljenoj Riječi u Svetom Pismu i Utjelovljenoj Riječi po Isusu Kristu,
po stvorenom svijetu,
po Sakramentima.
Čovjek je, dakle, u prilici iskusiti nešto od Božje blizine.
Osobito je vidljivo ono što je na ovaj svijet po Kristu prešlo u Sakramente.
Tu susrećemo našega Gospodina.
Tu On nad nama širi svoje ruke.
Tu smo posve sigurni da na svom putu ne idemo sami.
Tu su izvori duhovnog života.
Tu život čovjekov dobiva na vrijednosti življenja.
Tu čovjek bogati svoj život, na poklonjenoj ljubavi i prijateljstvu Božjem.
Psalmista to krasno kaže:
„Kušajte i vidite kako je dobar Jahve; blago čovjeku koji se njemu utječe.“/Ps 34,9/
Ljubav je Božja po Isusu postala vidljiva, u križu, u uskrsnuću,
a osobito po sakramentalnim izvorima, koji struje u život.
Više članaka ...
- Bog je čovjeku jedina prava snaga i pravi saveznik
- Crkva se rađa: "O dođi Duše Presveti"!
- Život je taj koji govori, i to ima biti zadaća svakog kršćanina
- Krist je u središtu Božjeg nauma, a mi njegovi po vjeri, imamo pristup u kozmički Božji plan
- Kako, i s kim se čovjek otkriva sam sebi?
- Crkva je božanska zajednica jer je u njoj božanska hijerarhija
- Radost kušnje iz neprijateljskih redova
- Vrijeme uvijek pokaže tko je u pravu, a to je jako dobra lekcija
- Kako se dogodila prva revolucija ljubavi?
- Poruka pape Franje Urbi et orbi – gradu i svijetu