Ne smije čovjek biti daleko od sebe, kad mu je Bog tako blizu

 Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu 2021 – b                        

Knjiga Mudrosti poručuje:
„Pomolih se i razbor dobih, zavapih i primih duh mudrosti“ (Mudr 7,7)
Čovjek je biće neprestanog gibanja. Njegove ga misli stalno uvlače u stanje vječnog  gibanja. On je stvorenje koje neprestano hoda s Bogom i Bog s njime.
         Što više razviju međusobno povjerenje, to prisnije hodaju.
         To se više vole.
         To dublje razmjenjuju duha mudrosti.

Vjera u biti i nije ništa drugo, nego hodanje s Bogom, u kojem se ostvaruje sve veća mogućnost zajedništva i prijateljstva.
Ali, to nije sve!
Čovjek je stvoren da bude kao Bog.
I to nije sve!

         Čovjek nije stvoren da bude Bog, nego kao Bog, da mu bude sličan.
         Čovjek je stvoren da vjeruje Bogu.

Bog mu je dao osobnost, upravo kao što i Bog,  jest osobnost.
Dana mu je mogućnost razmišljanja, govorenja, osjećanja i donošenja odluka, upravo kao Bog.
Rekli bi, ništa spektakularno, gotovo vladaju isti odnosi kao između mladića i djevojke, supruga i supruge, brata i sestre, ili  odnosi među prijateljima.
Još stari Grci govore, da je čovjek pozvan živjeti s ljudima tako, kao da ga Bog stalno gleda, a s Bogom da razgovara, kao da ga ljudi slušaju.

Ako čovjek za takav život nije sposoban on će uvijek ismijavati druge, ali i Boga.

Opširnije:Ne smije čovjek biti daleko od sebe, kad mu je Bog tako blizu

Hej, nema ljudi…, ljudi Božji, ljudi nema…!

Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu 2021-b                        

Braćo i sestre,
svaki dan čujemo da je na Zemlji sve više stanovnika Gradovi su sve naseljeniji, a mi kao Narod lipšemo. Narodi se sve više udružuju u neke blokove, a cijeli svijet sve više liči na jedno veliko globalno selo.
Na televiziji sve češće javljaju, kako se na Zapadu svaki treći brak raspada i ljudi bivaju sve osamljeniji.
         Ljudi se otuđuju jedni od drugih.
         Iz kuća se izbacuju slike svetaca, pa čak i križevi.
         Ljudi žele biti sami i bez odgovornosti prema bilo kome, pa tako i prema Bogu.

Evo jedne nedavno življenje istine!
Odmah iza ovoga zadnjega rata, točnije 1996. uz humanitarnu pošiljku dobili smo i veliki broj raznih svetih slika i križeva.
Pitao sam donatora pošiljke: „Odakle ove svetinje?“
Donator, pomalo stidljivo kaže: „Znate, kod nas na Zapadu ljudi više ne žele ništa od onoga što je nekad bilo na zidu, a to su najčešće likovi svetaca i križ.“
A baš je tada bila kulminacija materijalnog blagostanja na Zapadu.
Dobro se živjelo!
Nažalost, sveto znakovlje je s materijalnim  blagostanjem odlazilo u kartonske kutije i drvene sanduke. Crkve bivale, i bivaju sve praznije, a ljudi sve osamljeniji.
Nije trebalo dugo čekati da se čuje vapaj: Zapad je u krizi.  Natalitet je u krizi. Obitelj je u teškoj u krizi. Nedostaje par miliona ljudi. Hej, nema ljudi…, ljudi Božji, ljudi nema…!
Ljudi, nekad velike nacije,  sve osamljeniji, a neke nacionalne manjine na Zapadu, sve prisutnije.  
Da, svi o tome pričaju kao o nekom slučajnom događaju.
Slučaja nema, pa tako nije slučajno ni Predsjednik jedne bliskoistočne zemlje, pri nedavnom dolasku u Bosnu i Hercegovinu poručio: „Neka svaka naša žena rodi najmanje petero djece.“
I dobro je to rekao, jer i naša sveta knjiga Biblija kaže: „Nije dobro da čovjek bude sam!“
Pa, zašto je onda zapadnjak sam?     

Opširnije:Hej, nema ljudi…, ljudi Božji, ljudi nema…!

Poruka pape Franje za 55. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2021.

Poruka pape Franje za 55. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2021. (26.rujna)

»Dođi i vidi« (Iv 1, 46). Komunicirati susrećući osobe tamo gdje jesu i kakve jesu

Draga braćo i sestre,

poziv »dođi i vidi«, koji prati Isusove prve dirljive susrete sa svojim učenicima, ujedno je metoda svake istinske ljudske komunikacije. Da bismo mogli govoriti istinu o životu koja postaje povijest (usp. Poruku za 54. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 24. siječnja 2020.), potrebno je izaći iz samodopadne preuzetnosti da to „već znamo“ i dati se na put, ići da bismo vidjeli, biti s ljudima, slušati ih, prikupljajući korisne sugestije stvarnosti, koje će nas uvijek iznova na određeni način iznenaditi. »Zadivljeno otvori oči onome što ćeš vidjeti i pusti da ti ruku ispuni svježi lahor životnosti, tako da oni koji budu čitali tvoj tekst mogu “opipati” čudesno drhtanje života«, savjetovao je bl. Emanuel Lozano Garrido [1] svojim kolegama novinarima. Zato ovogodišnju Poruku želim posvetiti pozivu “dođi i vidi” kao sugestiju za svaki komunikacijski izričaj koji želi biti jasan i iskren: u novinarskoj redakciji kao i u svijetu interneta, u redovitom propovijedanju Crkve, kao i u političkoj ili društvenoj komunikaciji. “Dođi i vidi” način je na koji se kršćanska vjera prenosi, počevši od onih prvih susreta na obalama Jordana i Genezaretskog jezera.

Opširnije:Poruka pape Franje za 55. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2021.

„Sloboda čovjeka, pa i ona vjerska, mora biti najdublji nepisani izvor zakona“

Nadbiskup koadjutor vrhbosanski Tomo Vukšić: „Sloboda čovjeka, pa i ona vjerska, mora biti najdublji nepisani izvor zakona“

Sarajevo,  Sub, 18. Rujan 2021.

Ovaj feljton objavljen na mrežnoj stranici Hrvatske katoličke mreže ima za cilj pridonijeti povećanju informiranosti hrvatske javnosti o vjerskoj slobodi kao temeljnom ljudskom pravu, a u nastavcima će se ponuditi nove informacije i analize fenomena (ne)poštivanja vjerske slobode u svijetu i Hrvatskoj.

Sadžaj prenosimo u cijelosti:

Bosna i Hercegovina država je različitih naroda, kultura, civilizacija i religija, pa je stoga i zanimljivo promotriti kako se u toj zemlji poštuju vjerska prava i slobode. Često se kada je riječ o vjerskim progonima pomisli na Hrvatskoj udaljene zemlje, no u BiH se Hrvati također često osjećaju „progonjenima“, „zanemarenima“ i njihova su temelja prava dovedena u pitanja u brojnim slučajevima. Za analizu vjerskih sloboda u Bosni i Hercegovini zamolili smo nadbiskupa koadjutora vrhbosanskoga i apostolskoga upravitelja Vojnog ordinarijata dr. Tomu Vukšića, koji je rado odlučio progovoriti o toj temi. I kao član Mješovitoga povjerenstva za primjenu Temeljnoga ugovora između Svete Stolice i BiH, ali i kao nadbiskup koadjutor te sveučilišni profesor s profesionalnim interesom u ekumenskoj teologiji susreće se s pitanjima vjerske slobode na različitim razinama. Iako realan u svojim pogledima, optimistično gleda na stvari – jer, kako nam je kazao, „postoje krajevi gdje je kršćanima još teže“, iako se u Crkva u susjednoj BiH susreće s mnogo izazova i teškoća.

Uvijek isti razlog progona – još od Isusovoga doba

Opširnije:„Sloboda čovjeka, pa i ona vjerska, mora biti najdublji nepisani izvor zakona“