Pravedniku se redovito postavlja zasjeda, a o kakvom je Pravedniku riječ, pročitaj

Dvadeset peta nedjelja kroz godinu 2021. -b

Braćo i sestre,
u ovoj dvadeset i petoj nedjelji kroz godinu, imam jednu nevjerojatnu novost za vas: u silnoj kaljuži nervoze, napetosti i međusobnih netrpeljivosti uvijek je Bog prisutan sa svojim bezgraničnim milosrđem. Bog ne ostaje po strani, on nam želi pomoći.

         On uvijek dolazi na čudesan način.
         To je poruka Biblije, poruka koja ostavlja bez daha.
         Bog je uništio zid koji stoji između njega i nas i došao k nama u osobi Isusa Krista.

Isus nam daruje mir s Bogom.
Evo jedne zgode iz današnjeg Evanđelja (Mk 9 30-37).
Učenici među sobom razgovaraju o tome tko je najveći među njima. A on ih dozove i kaže:
„Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj.“  I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: „Tko god jedno, ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego Onoga koji je mene poslao.“
Moramo istaknuti: u Isusu je sve povezano.
Isus nije bio poput nas, odvojen od Boga. Isus je Sin Božji.
Želio bih da Isusov život gledate iz ove perspektive: njemu nitko nikada nije išao na živce!

U Novom zavjetu je zapisan  prekrasan izvještaj o večeri kada je Isus posljednji put prije smrti blagovao zajedno sa svojim učenicima.
Učenici taj dan dugo hodaše s Isusom. Sandale i noge su jako prašnjave. Netko je morao donijeti vode i spužvu i oprati noge. Mogu zamisliti kako je Petar pogledao Ivana i rekao:
„Ti si najmlađi  i mogao bi to učiniti. Već mi ideš na živce što se uvijek izvlačiš.“ Ivan je slegnuo ramenima i sigurno rekao:  „Ah taj Petar već mi ide na živce. Uvijek se okomljuje na mene jer sam najmlađi.“
Pretpostavljam da je pogledao i Jakova koji mu je sigurno odgovorio: „Zašto bih  ja to morao? Neka Matej to učini“.  Primijetio je Isus da idu jedan drugom na živce i ustade.
Zapanjeni šapuću: „Neće valjda on?!“
Da, on će to učiniti.

Opširnije:Pravedniku se redovito postavlja zasjeda, a o kakvom je Pravedniku riječ, pročitaj

Svijet će pripadati onomu, koji je u stanju ponuditi zemlji najveću nadu“

Dvadeset četvrta nedjelja kroz godinu 2021. - b

Slušajući Izaiju proroka, koji vizionarski  piše o ulozi  Sluge Božjega  kao Sluge Patnika, uviđamo snažnu nadu spasenja koju Sluga Božji treba donijeti.
I kad je Sluga Božji – Isus Krist stigao, nije skrivao svoje  mesijansko poslanje. Način na koji ga želi ostvariti, Isus priopćuje ponajprije  učenicima, a zatim okupljenom narodu kojemu propovijeda.
Za neke Isusove učenike ponuđeni mesijanski put nije bio prihvatljiv.
Njima, Isus, jasno odgovara:
„Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko.“  
Tada poziva i narod  kojemu  govori:
„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi  život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.“ (Mk 8)
Poruka je tako vidna, Isus i Evanđelje postaju odrednice buduće nade.
         Iz svakidašnjeg života uviđamo da nosioci nade mogu biti samo oni koji su spremni mijenjati sebe, da bi  onda mogli  mijenjati svijet.
         Ili, možemo to reći i ovako: Povijest mogu mijenjati samo oni koji su spremni mijenjati sebe.

Vrijeme koje mi živimo, je vrijeme ratova, mržnje, raznih političkih nesuglasica, terorističkih nasilja.
Svijet pokušava sve to spriječiti, ali ne i liječiti.

Opširnije:Svijet će pripadati onomu, koji je u stanju ponuditi zemlji najveću nadu“

Rođenje Marijino – je zora spasenja

Mala Gospa 8. rujna 2021.

Svaki čovjek ima svoj rođendan. To je početak njegovog javnog života.
Taj dan gotovo svi znaju koji trebaju znati:
Roditelji, braća, sestre, odgojitelji u školi, državna uprava…
Najbliži po krvi i prijatelji slave taj dan kao dan radosti.
         Naš početak javnog života obilježavaju roditelji, a osobito majka. I dugo vremena ovisimo o roditeljima i majci.
         A onda sami postajemo roditelji, i najčešće to su najsretniji trenuci života, misleći da će se ljubav ili korijen našega porijekla ohladiti i osušiti.
Ali to nije tako.
         Kada čovjek prevali polovinu života, sve je više vezan uz vlastiti krvni korijen svojega porijekla.
Pa tako, jednako je djedu i baki potrebna majka, baš kao i malom djetetu.
Sjećam se starijih godina svoga oca, koji je u svim nekim težim trenucima znao uzdahnuti povikom “majko moja“.A ako je opasnost bila veća povik je glasio: „majko Božja Bistrička pomozi“.
Tako je to Bog uredio.
Majka je jednako potrebna svakome ljudskom stvorenju, bez obzira na dob i starost.

Mala Gospa - Majka Božja,
kojoj danas slavimo rođendan, ima svoje roditelje Joakima i Anu.
Sveto Pismo govori o jednoj vrlo sretnoj obitelji koja zavjetovano dobiva dijete Mariju.

Opširnije:Rođenje Marijino – je zora spasenja

Čovječe „otvori se“, progledaj, progovori i čuj!

Dvadeset treća nedjelja kroz godinu 2021-b

U povijesti spasenja često vidimo da pobožni ljudi znaju da je ovaj svijet Božje stvorenje, da opstoji i živi od Božje dobrote i vjernosti. Svijet je čovjek dobio na poklon kao njivu koju treba obrađivati.
Po svemu stvorenom i ljudima koje susrećemo Bog često govori. Po njima smo stalno u spoznaji što Bog od nas traži.
Mi slušamo njegov glas. On iscjeljuje svoj narod koji često biva gluh, slijep i nijem. Razlog  stanja  gluhoće, sljepoće i nijemosti je nevjernost i otvrdnutost u grijehu.
Ipak, mnogi su ljudi pobožni.
         Opravdano možemo reći da je pobožna ona majka koja noću ustaje i bdije ako joj dijete ne može spavati.
         Nije gluh, slijep i nijem  pobožni radnik koji savjesno radi u svom pozivu.
       Mlad čovjek otvoreno ide u ovaj svijet ako se u njem zalaže za one vrijednosti koje su na dobrobit ovoga svijeta.

Ovi ljudi nisu ni gluhi, ni nijemi, ni slijepi,jer ne izmiču od onoga što im je Bog namijenio.Bitno je u svemu tražiti uvijek više, ali ne precijeniti sebe. Treba znati da Bog od nas ne traži ono nemoguće.
       On traži da gledamo u križ Isusa Krista, koji nam naviješta, čak i brodolom i neuspjeh, ali to još ne mora voditi u propast.
       Bog previše ljubi ovaj svijet i želi ga usavršiti, čak i pomoću katastrofa i neuspjeha.

A tko vjeruje u njega i u njegovo obećanje nema mjesta obeshrabrenju.  
Čovjek je pozvan da mirno živi u ovome svijetu, koji doduše nije savršen, ali ide u susret savršenstvu.
Blagoslov uvijek pobjeđuje, jer u svijetu uvijek ima dovoljno pobožnih ljudi.

Opširnije:Čovječe „otvori se“, progledaj, progovori i čuj!