DANI KRUHA U ŠKOLI BEZ PRVOG RAZREDA
Prije par dana dobio sam od Učiteljica iz mjesne Škole u Balegovcu poziv: „Hoćete li nam doći 16. istopada 2013. na proslavu: DANI KRUHA? Odgovorio sam: „Da, doći ću.“
I odmah na početku, djeca me prozvaše da kažem nekoliko riječi uz blagdan KRUHA. I rekao sam.
Draga djeco, ovoga trenutka sjetio sam se naših Majki koje su stavljajući u NAĆVE brašno, vodu i sol križale KRIŽEM i sebe i sve ono od čega se kruh pravio. Kruh se nije pravio svaki dan, nego jednom ili dva puta tjedno, i to je bio najveći događaj u obitelji. Činile su to zato, što je Kruh plod naših ruku i blagoslov Božji po klici života.
A onda kad ga blagujemo, ako je slučajno neka mrvica ili komadić kruha pao sa stola ili iz ruke, mi smo ga morali podići i poljubiti. Nisam to tada razumio, ali kasnije u životu shvatio sam koga mi u stvari ljubimo.
Ljubimo onoga koga volimo, tko to zaslužuje. A kruh i te kako volimo, i zato ga ljubimo, jer on je hrana našem tijelu.
Zato svaki dan kad sjedamo jesti molimo Gospodnju molitvu Očenaša u kojoj govorimo: Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan.
No, kruh je i duhovna hrana.
Kad god ulazimo u crkvu mi se do zemlje klanjamo EUHARISTIJSKOM KRUHU u kojem prebiva Isus. I zato kažemo da je Isus dobar kao kruh. Ali to kažemo i za dobre ljude.
Bile su to uvodne riječi Župnika uz blagoslov kruha i pozdrav Odgojiteljima i Roditeljima ove djece, koji su došli gledati priredbu svojih đaka i svoje djece u čast KRUHU.
Pozorno sam pratio program i uživao u umjetnočkoj spontanosti izvedenih divnih epizoda iz svakidašnjeg života ovoga kraja, a vezanih uz kruh.
Ovo je valjda najveći i najljepši događaj u ovome mjestu. Očekivao sam susresti hrvatske Predstavnike građanske vlasti i Ravnatelja škole. Te radosti bio sam prikraćen.
Neka Bog blagoslovi Ameriku u kojoj je najveći državni blagdan na Dane kruha.
Ali mi nismo Amerika u kojoj izvor života nešto znači.
A Kruh i Djeca su izvor Života.
Svjesni smo valjda da nema života bez Djece i nema života bez Kruha.
Djeco,Vama i Vašim odgojiteljima, vašim Roditeljima iskrena čestitka.
Ovo je jedan od ljepših trenutaka u mome životu i životu ovoga mjesta.
Slike pogledajte na linku - Fotogalerija - Dani Kruha
GOVOR NA SPROVODU MARE JURKIĆ
Poštovana rodbino, dragi prijatelji pokojne Mare!
Kada umire Majka u obitelji teško je nama razumjeti osjećaje onih za koje je cijeli život kucalo majčino srce. Mogu to biti lijepe riječi utjehe, nade i podrške, ali nikada te riječi ne mogu reći ono što je život ove žene i majke značio u obitelji.
Ipak, kao Župnik, radeći godinama s obiteljima uvijek sam pokušavao dijeliti radost ali i žalost kada umire neki od članova obitelji. To činim i sada izražavajući iskrenu sućut i suosjećanje s onima u kojima struji majčinska ljubav.
Ma gdje da sam susretao, i bilo kad, Majku neke obitelji, uvijek sam doživio čudesan i radostan osmjeh na licu, jer svaka majka ima drugo ime LJUBAV. Uvijek je to izraz lica s kojega u pozadini života stoji povijest životnih križeva i poteškoća, ali i radosti.
Vjerujem da pripada onoj generaciji Majki koje su za svoju obitelj tražile blagoslov od onoga koji blagoslov daje.
Da bi izdržale cijeli tjedan raditi teške poslove i hraniti svoju djecu, nedjeljom su golih koljena i do tri puta obilazile Božji hram. To je bila hrana za njihovu dušu. Kad sam bio mlađi nisam to razumio i pitao se, zašto Bogu trebaju krvava koljena naših majki. Kada sam malo dorastao, shvatio sam da to ne treba Bogu, nego njima da izdrže nositi životni križ. Ali zato, nisu trebale apaurin ili cigaretu za smirenje. Začuđujuće su isijavale iz svoga života božansku mirnoću.
Uz izraz nasmijanog lica, umiljajto su tekle i riječi: HVALA TI BOŽE, ma šta u životu bilo i uvijek tako. A svake Nedjelje, ostavljaju sve poslove, a njih nije manjkalo, i s osmjehom oblačile djeci skromno, ali MISNO ODIJELO. Otvarale Bogu radosno i srce i kuću, jer Majka taj dan ima i svečani ručak za svoju obitelj.
ČUDO NAŠE MAJKE BOŽJE BISTIRIČKE
Predivan sunčan dan 12. listopada 2013., darovan od Majke Božje Bistričke, okupio je oko 5000 vjernika na VIII. tradicionalno hodočašće vjernika - Hrvata Vrhbosanske i Banjolučke biskupije, kao i vjernike Hrvate podrijetlom iz Bosne i Hercegovine.
Ovom Nacionalnom skupu i zavjetnom mjestu svih Hrvata pridružilo se pedesetak vjernika iz naše župe Novo Selo - Balegovac. Uživali smo u duhovnoj okrepi i zajedničkom druženju s mnoštvom drugih vjernika, ali i vozeći se Busom uz molitvu i pjesmu kako u odlasku, tako i u povratku.
U Crkvi na otvorenom, misno slavlje predvodio je kardinal Vinko Puljić. Snažnim glasom, odaslao je još snažnije poruke vjernicima.
Poslije Sv. Mise održan je i put križa, a zatim glavni blagoslov u Crkvi.
Po završetku blagoslova, hodočasnici su se uputili prema autobusima, i kada su se udobno smjestili na svoja sjedala, da krenu prema svojim domovima, počela je pljuštiti kiša.Netko kaže vremenska prognoza, a ja kažem čudo naše Majke Božije Bistričke. Ovo se već drugi put ponavlja.
GOVOR NA SPROVODU ILIJE BRNIĆA
13. listopada 2013.
Draga Obitelji pokojnog Ilije, draga rodbino i prijatelji!
Primite moju kršćansku sućut.
Čim sam počeo pisati ovaj govor došlo mi je na vidik jedno pitanje.
Zašto pokojni Ilija , koji se znao radovati kao dijete i malim stvarima, izgubi tako naglo veliku stvar - svoje zdravlje, a onda i život?
Ali dragi moji prijatelji, Ilija se sigurno i sam znao pitati: Zašto?
Na mnoga postavljena pitanja „zašto“ vjerujem da je davao i odgovor. Bio je to čovjek prema mojim saznanjima pronicljiva duha. Zato i vjerujem da se s tim nije mirio, iako je bio svjestan da na neka pitanja „zašto“ ne postoji nitko tko bi mu mogao reći „zato“, osim Boga dragoga, koji ga je stvorio.
Mislim da je u svom životnom iskustvu pokušavao shvatiti mnoge ljudske radosti ali i žalosti. Uvijek je pokušao doći do izvora informacija, do Stvoritelja koji mu je mogao objasniti, i radost i patnju i križ. Polako je shvaćao da je naš život i veliko bogatstvo kao dar, ali i velika tajna.
Samo onaj koji nas je stvorio može reći zašto nas je stvorio?
Zašto živimo tako, kako živimo?
Ilija je čovjek, kao i mnogi drugi, čovjek koji je želio otkrivati tajnu života.
Mislim da je zadnjih godina počeo otkrivati smisao svega što je pratilo njegov život.
Ako se čovjek malo približi Bogu, Bog zaista svakom čovjeku to i želi reći.
Vjerujem da mu je i rekao: To je Ilija zato!
Imao je Ilija sigurno dobrih vrlina.
Jedna je od njih: Volio je ljude. Volio je Boga. Volio je svoj narod. Volio je svoju Župnu zajednicu.
BEZNAĐE JE OPASNO DUŠEVNO STANJE
Dvadeset osma nedjelja kroz godinu 2013-c
Kršćanska braćo i sestre!
Svaki čovjek ima razum, savjest, slobodnu volju.
- Tom snagom otkriva svoga Stvoritelja.
- A Stvoritelj postaje jedna od prvih ljudskih spoznaja.
Koliko mu to tvori sreću, toliko mu može tvoriti i nesreću. Već je prvi čovjek osjetio težinu tog iskustva. Na tom iskustvu pokušavao je uskladiti svoju slobodnu volju s voljom Božjom.
Nije mu to uvijek polazilo za rukom, jer ljudska sebičnost i oholost često su opterećivali odnose prema Stvoritelju.
U povijesti ljudskog roda, Bog je vrlo često poduzimao inicijativu suradnje i Saveza.
- Između mnogih koje je odabrao i činio Savez, jedino je s Abrahamom Savez zaživio.
- Od tada vjera u osobnog Boga ima sve čvršći temelj.
Biblija naglašeno poručuje da potomci Abrahamovi , istrajavaju u izgradnji sklopljenoga Saveza. A Rod Abrahamov, Izakov i Jakovljev... određuje ne samo zajedništvo odabranog roda, nego učvršćuje religiozni i kulturni život odabranog naroda.
Kao takvi postaju prepoznatljivi za okolne narode.
Uz strahovitu Božju pomoć, Izabrani narod postaje kapija kroz koju Bog obznanjuje spasenje svih ljudi.