RADOST DRUŽENJA LITURGIJSKIH ZBOROVA
U nedjelju 26. siječnja 2014. u našoj Župi Svetog Petra i Pavla boravili su kao gosti članovi Velikog župnog zbora "Don Luka Janjić" iz župe Lug-Brankovići. Svojim sudjelovanje na pučkoj sv. Misi i zbornim liturgijskim pjevanjem dali su slavu i čast Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetom. Složnim glasom molitve u PJESMI, Gospodnji hram snažno je odjekivao u danu Gospodnjem. Nakon sv. Mise uslijedila je fotografija s nekim članovima Župnog zbora naše Župe.
Poslije sv. Liturgije druženje je nastavljeno uz zajednički stol. Našim dragim Gostima koje je predvodila gospođa Jelica Filipović, zborovođa, od srca hvala do sljedećeg viđenja. 
TRAŽI SE ČOVJEK!
Treća nedjelja kroz godinu 2014.-a
Kad je Isus čuo da je Ivan Krstitelj predan, počeo je propovijedati:
“Obratite se, jer približilo se Kraljevstvo nebesko.“ (Mt 4,12-25)
Središnji događaj Isusove poruke:
On se očituje kao navjestitelj Kraljevstva Božjega.
To je snažna i čudesna duhovna stvarnost koja je u potpunosti ispunila vrijeme u kojem Bog zahvaća u ljudsku povijest.
Isus to ističe kada govori da je kraljevstvo Božje dar Božji.
Jedna je ovdje novost: Kraljevstvo Božje prvenstveno pripada siromasima.
- A „siromasi“ su oni koji Boga trebaju za svoj život.
- Oni koji se osjećaju grešnicima.
- Oni koji se osjećaju stvorenjem Božjim.
Nije to slučajno da je bio okružen upravo grešnicima, a on ih jedini nije sudio, nego nastoji biti liječnik njihove duše.
Za Isusa je „Kraljevstvo Božje“ milost Božja za sve.
- On ima samo jedan uvjet, a to je, odluka opredjeljenja.
- Opredjeljenje mora biti radikalno i ništa mu se ne smije ispriječiti na putu: ni kuća, ni njiva, ni brat, ni sestra, ni roditelji,ni bračni drug….
Ovakvim stavom Isus uspostavlja pravo bogoštovlje i žrtvu.
Ne više donijeti dar i prikazati žrtvu, ne više stvari i predmeti, TRAŽI SE ČOVJEK !
ŽIVOT JE KIPIO IZ NJENOG ŽIVOTA!
Govor na sprovodu MARIJE BABIĆ - 31.01.2014.
Poštovani rodbino i prijatelji pokojne Marije Babić r. Šimić!
Ispraćajući pokojnu Mariju, želim istaknuti, da joj zemaljsko vrijeme življenja nije bilo uobičajeno, kao i mnogih generacija koje su prošle dva svjetska rata i jedan domovinski, pa tako i moje gledanje na osobu Marije, teško može biti mjerodavno. Zbog svoga dugog životnog puta na kojem je imala priliku sretati puno radosti ali žalosti bila je prikraćena mnogih očekivajući životnih zemaljskih nada.
Kako je Bog sam život i izvor života, onda je on i njegova logika i mjerilo života. Čovjek koliko god bio gospodar svoga života, on s njim ne može raspolagati u smislu njegovih bitnih određenja. Ovoj je ženi, koja je rođena 1918. Bog podario šansu stoljetnog iskustva.
I zato se život shvaća kao veza čovjeka s Bogom i s ljudima.
Držim da je život pokojne Marije Babić veoma uspjela veza s Bogom i s ljudima.
Poštovala je Božji zakon i postizala život u izobilju. Iznad očekivanja, u njenom se životu uviđala punoća života. Ljudskim očima gledano, možda bi netko i mogao zaključit da je njezino umiranje u smislu patnje, počelo usred života.
Ali ne! Život je kipio iz njenog bića.
JA SAM TO VIDIO I SVJEDOČIM!
Druga nedjelja kroz godinu 2014 -a
Dragi kršćani,
U prošloj nedjelji „Nedjelji krštenja Isusova“ govorili smo o Isusu koji toga dana biva objavljen kao KRIST I GOSPODIN.
Danas u ovoj nedjelji moramo uz Isusovu osobu osvijetliti i osobu kršćanina.
- Nije dovoljno otkriti tajnu Isusove osobe.
- Nije dovoljno otkriti njegovo poslanje.
- Nije dovoljno pokazati njegova djela i poruku.
Nego, kršćanin mora svjedočiti Krista u kojega vjeruje i ima povjerenje.
Ovo je nedjelja Kristovi svjedoka u ovome svijetu.
Pogledajmo malo poruku današnjih čitanja:
U Starom Zavjetu: Izabrani narod uz sve svoje padove i uspone, svjedoči Boga u ovome svijetu i preko njega Bog donosi spasenje svim ljudima: „Ti si sluga moj Izraele…. Ali premalo je da mi budeš sluga, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da budeš spas moj do nakraj zemlje.“(Iz 49,3, 5-6)
Ili, pogledajmo sv.Pavla kako svjedoči za Isusa. Za njega biti Kristov apostol znači ponajprije naviještati Isusa kao Spasitelja svih ljudi.
Čujmo ga:
TKO RAZAPINJE TREĆU ŽIVOTNU DOB?
Hrvati su odžačkog kraja bili teško kažnjeni u komunističko vrijeme. Ne samo što su poubijani zbog svoga domoljublja, nego su seljaka ostavili bez industrijskog i poljoprivredno prerađivačkog razvoja.
I to još nije najgore, nego su ga neprestano tlačili, dok krvavih žuljeva obrađuje zemlju, s teškim porezima i raznim nametima. A k tome ga neprestano predstavljali kao opasnog „kulaka“ za tadašnji društveni poredak.
Teški život posljeratne MAJKE UDOVICEs mnogobrojnom djecom proizvodio je pšenicu a morao jesti „kukuruzu“. A često i kukuruze nije bilo dovoljno. Njeno blago „bijeli kruh“ s „nacionaliziranih velikih posavskih kompleksa“ hranilo je radničku klasu u susjednim gradovima, koja je bila ponos socijalističkog društvenog uređenja. Nakon neuspjele „Rankovićeve reforme“ i Titovog otvaranja granica prema Zapadu od 1966. Sunce je za odžažkog seljaka počelo izlaziti na „zapadnoj hemisferi“.
I tako je među prvim „gastarbajterima“ upravo odžački „seljak“.
Jer drugog puta za njega nije bilo.