ŠTO MOŽE MIJENJATI STANJE?
Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu 2013-c
U ono vrijeme: Apostoli zamole Gospodina: „Umnoži nam vjeru!“Gospodin im odvrati:“Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekili biste ovom dudu: Isčupaj se s korijenom i presadi se u more, i on bi vas poslušao.“(Lk 17,5)
Očito da Krist govori o promjeni svijeta.
- A apostolima nije jasno, što je to što može mijenjati svijet?
- Prema Isusovim riječima: Stanje može mijenjati vjera u svoj narod, svoje ljude i vjera u Boga.
Kako Riječ Gospodnja ostaje dovijeka, vjera u Boga ne predstavlja čovjeku neku poteškoću.
Dok vjera u narod i svoje ljude, može imati poteškoće zbog različitih okolnosti
Čujmo, što kaže Sveti Pavao Timoteju:
„Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijep poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.“ 2 Tim 1,8)
Poruka je jasna: Nikada, i ni pod koju cijenu, čovjek se ne smije pokolebati čak ni pred svojim neprijateljem, a pogotovo ne pred neprijateljem iz svoje sredine.
- Kršćanin mora odbaciti svaki farizejski stav i od svoje vjere živjeti.
- Kršćanin je svoju vjeru primio na krštenju.
- Ona je Božji dar, ali i vjernik mora pridodati svoj doprinos, da bi vjera ostala živa i djelotvorna.
Mnogi danas žive za interes ovoga trenutka, ali na taj način život se samo održava, on nije život opstojnosti.
Evanđelist Matej izvješćuje o Isusu:
„Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i oprhvani kao ovce bez pastira.“(Mt 9,36)
BOŽJI ČOVJEČE, ČIJI SI, AKO NISI BOŽJI?
Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu 2013.-c
Ovonedjeljunu propovijed otpočnimo s riječima proroka Amosa:
„Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na gori samarijskoj! Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; deru se uz zvuke harfe, izmljuju glazbala ko David, piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, ali za slom Josipov ne mare. Stoga će prvi sad biti prognani, i umuknut će veselje raskošnika.“ (Am 6, 4-7)
Uočio je Amos: tko je neprijatelj njegovu narodu, i tko može biti uzrok nevolje za druge, a i za sama sebe.
Braćo i sestre, zar to isto ne vrijedi i danas?
- Sirotinja nikada nije stvarala nevolju, ona živi nevolju koju drugi stvaraju.
- Te druge, ljudi svoga vremena uvijek prepoznaju, samo je pitanje hoće i kada smjeti to javno reći. Najčešće hoće, samo je pitanje vremena.
Svako vrijeme ima svoje Proroke. Ili će se nametnuti lažni i gušiti prave, ili će pravi uz silne žrtve ugušiti krive.
Psalmista u svojoj ( Ps 146) molitvi hvali Gospodina koji je vjeran i nije kao ljudi koji za srebro izdaju siromaha.
- Ipak u konačnici Gospodin otvara slijepcima oči, uspravlja prignute i ljubi pravedne.
- On jedini živi i daruje savršenu ljubav.
Zato je sv. Pavao tako utvrdo pisao prijatelju Timoteju:
„Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! .... Čuvaj Zapovijedi, neokaljano i besprijekorno...“ ( 1 Tim 6, 11-16)
Pravednost, krotkost, postojanost su kreposti namijenjene za društveni život.
I ne može se biti pravi kršćanin ako misliš samo na sebe.
Gospodin, Bog, je rekao:
- Na zemlji, Čovjek je mjera svim vrijednostima.
- Oblikujemo li bilo kakav stambeni prostor – čovjek je uvijek mjera.
- Uređujemo li bilo kakve društvene odnose – čovjek je uvijek mjera.
- Planiramo li bilo kakvo geoadministrativno uređenje - čovjek je uvijek mjera.
Božji čovječe, kaže sv. Pavao, zar to ne znaš?
ŠKOLA BEZ PRVOG RAZREDA
Selo Balegovac 2013. godine broji 628 domaćinstava.
Ratom su bila mahom porušena, a u miru ponovno obnovljena.
Uz druge sadržaje, nekda su imali i Osmogodišnju školu izgrađenu sedamdesetih godina, a u poslijeratnom vremenu škola je samo do četvrtog razreda.
Od 2013. godine Osnovna škola u Balegovcu je bez prvoga razreda. Za tri godine zatvara se Škola, bude li ovakav trend iseljavanja mlađih generacija. Nije puno bolje stanje na cijeloj općini Odžak kada su Hrvati u pitanju. Balegovac je najveće mjesto u općini Odžak i ostaje bez Osnovne škole. U prijeratnim godinama općina Odžak bila je vodeća po broju Hrvata u BiH, a danas prostor sve više liči na jedan veliki starački dom, a već prekosutra i na jednu veliku prostornu grobnicu.
Da tragedija bude veća ovo je hrvatska Županija i hrvatska Općina. Ove godine se povećao broj odjeljena za prvačiće, s četiri na pet odjeljenja. A prvačića hrvatske nacionalnosti samo je dvanaest.
BRANKOVIĆANI U BALEGOVCU
Nedjelja je!
Oko 10:00 sati 22. rujna 2013. stigli su u pohode našoj Župnoj zajednici umirovljenici župe Lug-Brankovići. Njih tridesetak. Izmijenjena je srdačna dobrodošlica, a onda se popila čašica domaće šljive i šoljica dobre crne dočekuše. Uz nju su vrcala sjećanja na negdašnje dane i godine. Sve je to bio lijepi uvod u zajedničko slavlje Svete Mise s mještanima ove župe u 11:00 sati. Prelijepi dan oživio je mnoga sjećanja u popodnevnom druženju na zejedničkom ručku u prostorijama Župnoga ureda. Druženje je divno proteklo, a onda oko 15:00 sati uslijedili su pozdravi za sretan put. Mahalo se, sve dok očima nije umaknula slika uzdignutih ruku. Riječi Zbogom, pratile su i riječi "Do viđenja".
Neka Bog Providi svime onim što je svatko od nas u svom srcu ponio.
Dragi gosti, hvala Vam na posjeti.
KOJE LI TRAGEDIJE?
Dvadeset peta nedjelja kroz godinu 2013-c
Vječno je pitanje komunikacije među ljudima. Što je veći promet ekonomskih dobara, to su veće komunikacije među ljudima.
Promet ekononomskih dobara nije uvijek pravičan.
Kada se uzme u obzir da je on gotovo uvijek obavljan između bogatih i siromašnih, time su zloupotrebe od jačega često na djelu. I to remeti zdrave odnose među ljudima.
O tome govore današnja čitanja.
Još u Starom zavjetu prorok Amos, koji je bio stočar, ukazuje na izrabljivanje siromašnih od strane bogatih. Navodi on priču iz naroda: „Kad li će mlađak proći da prodamo žito i subota pazarni dan da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu (mjera), povećati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro...“ (Am 8, 4-7)
Amos govori da je tu jedina pravda Bog koji neće nikada zaboraviti dobra djela, a kamo li da zaboravi loša djela.
Potrudio se i Psalmista u 113 Psalmu kad kaže: „ ... da Gospodin iz gliba uvijek vadi siromaha.“
A Pavao, svome suradniku Timoteju piše, kako su svi ljudi pred Bogom jednaki i kako je jedan Posrednik između Boga i ljudi – Isus Krist.
Nemaju bogati svoju povlaštenu vezu prema Bogu. Jedan je Krist za sve. Svi jednako moraju moliti od Kralja do posljednjeg siromaha.
Isus u današnjem Evanđelju na temu mudrog upravljanja materijalnim dobrima, uzima primjere iz života, što je gotovo redovit slučaj, kako bi slika ostala važeća za sva vremena.
Isusova poruka je ova: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten i u najvećem je nepošten. Ako ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko će vam povjeriti prave vrijednosti? Ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko će vam vaše dati?“ (Lk 16)
Isus je ovdje dovoljno jasan.
- Nema mira čovjekovoj savjesti ako je nepošten i neodgovoran.
- Nema mira među ljudima i teška je komunikacija, ako se materijalna dobra nepravedno dijele.
- Nema mira među narodima ako jedni druge izrabljuju.
Što je od ove Riječi Božje primjereno za naše vrijeme i ljude našega vremena?
Sve je u vapaju za boljim.