Novi život mora poteći iz sasvim drugih izvora, stari su izvori presušili

Prva nedjelja korizme 2021-b

Kršćanska braćo i sestre, danas je Prva nedjelja Korizme.
               To je vrijeme od četrdeset dana u kojem se kršćani pripremaju slaviti najveći kršćanski blagdan Uskrs.
               Ona započinje Pepelnicom, danom posta i pokore, a završava pred Svetu Misu na Veliki četvrtak, kad počinje vazmeno trodnevlje.
Mi se kršćani za slavljenje Uskrsa pripremamo: molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi, dobrim djelima, jačanjem ljubavi prema bližnjemu, sakramentom ispovijedi, pučkom pobožnošću Križnog puta, ozbiljnijim životom, obnovom duha surađujući s Božjim Duhom,  opraštanjem i milosrđem, odricanjem zlih poroka, a sve u svrhu "svog kršćanskog hoda u vjeri kao pojedinci i  kao zajednica“ (Korizemna pslanca 2012 -  Papa Benedidikt XVI) .
             To je vrijeme obnove saveza s Bogom.
Pogledajmo kako je to činio Noa čije ime na hebrejskom znači (noah) ostatak, jer je  bio deseti i zadnji predpotopni Praotac Izraela.  
I reče Bog Noi i njegovim sinovima: „ Evo, ja sklapam Savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas, i sa svim živim stvorovima što su s vama.“ (Post 9,8)
Snaga Saveza je u Noinoj pravednosti.
A znak  je toga Saveza velika Duga na nebu, kao znamen između neba i zemlje, između Boga i svega stvorenoga.
             Prejak je ovo biblijski događaj i možemo ga usporediti s dolaskom posljednjega suda. Primijetio je to Evanđelista Luka pa bilježi Isusove riječi: „I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega.“ ( 17,26)  Mogao bi dakle drugi Kristov dolazak biti sličan potopu koji dolazi brzo i neočekivano, a s njime i odvajanje spašenih i osuđenih.
Noa predstavlja one koji će biti spašeni, a oni koji su se utopili bili su ljudi koji nisu vjerovali.
               U Drugoj Petrovoj poslanici (2,5)  Noa je nazvan prorokom pravednosti.
A Prva Petrova poslanica izjednačava spasonosnu snagu krštenja sa spašenim u arci.

Opširnije:Novi život mora poteći iz sasvim drugih izvora, stari su izvori presušili

Kako Isus vidi ljudsko biće, a čovjek koji to zaniječe, pravi je umjetnik sivila

Šesta nedjelja kroz godinu 2021-b

Prošle nedjelje govorili smo o Čovjeku kao biću koje razumije smisao života.
U njemu živi nešto što se ne raspada i ne umire, nego ostaje i živi uvijek.
Čovjek misli, vjeruje, ljubi i ima želju i uvjerenje da će živjeti uvijek.
Pogledajmo kako Isus prilazi i vrednuje čovjeka u današnjem Evanđelju, ali i druga dva čitanja.
Isus govori o čovjeku kao onaj koji zna što je čovjek i što je u čovjeku.
Iz njegovih poruka vidimo:
           Čovjek je biće kojega Bog ljubi.
On je stvorenje Božje i kruna stvorenoga svijeta.
Isus govori o Bogu kao Ocu koji ljubi ljude i brine se za dobre i zle.
A, vrhunac te ljubavi je Isus kojega Otac daje za svijet.
            Čovjek je pozvan da baštini uskrsnuće i vječni život.
Bog s čovjekom želi zajedništvo.
On ga diže iznad zakona smrtnosti i poziva ga da je ovdje na zemlji samo hodočasnik.
           Čovjek je mjerilo ljubavi prema Bogu.
Ne može se ljubiti Boga bez čovjeka.
To je velika novina koju Isus donosi. Zato Luka u svom Evanđelju kaže: „Velik prorok usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!“ (Lk 7,16)
            Čovjek je veći od subote.
Subota je dan počinka. Propis je taj dan, ništa ne raditi, pa ni čovjeka liječiti i spašavati. A Isus liječi, ozdravlja i ne želi čovjeka žrtvovati propisu. Ali, Isus, poštuje zakon kad je on u službi čovjeka.
            Čovjek je više od liturgije i bogoštovlja. 
Ako nosiš svoj dar na žrtvenik, kaže Isus, pa se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar, idi prije potraži brata, izmiri se s njim, pa onda dođi i prinesi svoj dar. Bez brata ne možeš doći pred Boga.
            Čovjek je mjerilo posljednjeg suda.
Koliko smo imali oka i smisla za bližnjega, po tom kriteriju će nam se suditi. Ako si imao oka , Isus te zove blagoslovljenim i blaženima. Dok onima, čiji život nije življen po kriteriju potrebitog, Isus kaže: odlazite od mene.
U današnjem Evanđelju (Mk 1,40-45)on gubavom čovjeku, koji je po zakonu prezren, odbačen, nečist, prilazi i kaže:
 „Budi čist.“
Evo tog izvještaja:

Opširnije:Kako Isus vidi ljudsko biće, a čovjek koji to zaniječe, pravi je umjetnik sivila

Objava koja dolazi po Isusu, baca jasno svjetlo na Objavu od postanaka svijeta

8. veljače 2021. - Zavjetni dan Gospi od brze pomoći
Post 1,1-19: Danas čitamo Knjigu postanka koja je pisana epsko-dramskim stilom. Knjiga po svojim vrijednostima doseže svjetske razmjere.
Počinje od samog početka: „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ Svaki početak, pa tako i ovaj za pisca ove knjige, počinje s Bogom.

To je početak od kojega nije moguće ići dalje u prošlost. Sam se početak (isto kao i svršetak) nalazi izvan povijesti, i ne može se povijesno prikazati. Vrijeme je otpočelo Božjim stvaranjem uređenog svijeta.

   Bog je stvorio svijet, i to dobar svijet. 
               Načinio je i čovjeka, vrhunac svega stvorenoga.
Jezik kojim pisac piše je jednostavan, živahan i otkriva svu moguću divotu i bogatstvo stvaranja koje započinje od ničega, a završava obiljem svakovrsnog života.
               Naše se oči napinju da vide tu ljepotu i uši da čuju tu ljepotu i razum da dokuči tu ljepotu.
Da bi razumjeli svijet oko sebe Pisac jasno postavlja temelje svijeta.
               Postanak svijeta i života nije slučajnost.
               Postoji Stvoritelj: Bog, koji je stvorio sve što postoji, i sve što je stvorio bilo je dobro, a vrhunac svega stvorenoga je čovjek.
On je jedini stvoren na sliku Božju i njemu je povjereno gospodstvo nad svim ostalim stvorenjima.
               Šest dana stvaralačkog rada i sedmi dan odmora uzorak su za čovjekov sedmični radni tijek.Svi stvaralački zahvati počinju riječima „i reče Bog“.
               Veličanstven je redoslijed stvaranja:
Svjetlo i tama (dan i noć), zemaljska atmosfera (nebeski svod), dijeljenje kopna i mora, biljke i drveće, Sunce, Mjesec i zvijezde: godišnja doba, dani i godine, morska stvorenja i ptice, kopnene životinje i Čovjek.
               Stvaranje je opisano onako kako ljudsko oko vidi motreći stvoreni svijet oko sebe.
               Izvještaj je takav da ga svi mogu razumjeti.

Opširnije:Objava koja dolazi po Isusu, baca jasno svjetlo na Objavu od postanaka svijeta

Čovjek nije glupa tvorevina, a može to biti, ali kad sazna što je, divi se sebi ili se sebi čudi kako je bio glup

Peta nedjelja kroz godinu 2021 - b

U Knjizi Jobovoj, koja spada u knjige Mudrosti, čujemo glas Joba: „Nije l' borba život čovjekov na zemlji i dani mu kao dani nadničara... Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.“ (Job 7,1-4)
               Bacimo li oko na svijet koji nas okružuje, možemo zaključit da je uređen s mnogo smisla.
               Najmanji cvjetić je remek djelo.
               Koja li se sila samo skriva u građi atoma?
               Koji li zakon vlada u gravitacijama?
Svemu tome ljudski um do danas nije došao do kraja.
Organi i nagoni u čovjeku imaju važne ciljeve.
Čovjek pronalazi i spoznaje mnoge istine.
Sve oko nas je skladno uređeno.
A čovjek je često pritisnut patnjom i boli.
Zar da čovjek nema smisla, pritisnut bolima, a pored njega sve tako divno i smišljeno uređeno?
Zato se Job pita: Je li čovjek glupa tvorevina?
Čovjekova težnja da vječno živi, zahtijeva dimenziju koja nadilazi ovaj naš zemaljski život.
Tu  Job zaziva Gospodina.
               On vjeruje i prihvaća sve slabosti, lomove i padove u ovom životu.
               On prihvaća i ono beskonačno u našoj težnji. Prihvaća veličinu i neograničenost za kojom potajno čezne.
I to Jobu daje dublji smisao njegova života.
Smisao njegove patnje sastoji se u tome da izdrži i podnese te napetosti u ovozemaljskom životu i nađe nadzemaljsko.
On otkriva u ljudskom biću ono božansko.
To Jobu daje čvrtsto tlo pod nogama, u očajanju nalazi novu nadu.
Vjera mu daje snagu za naprijed i na njoj gradi svijet. On računa s Bogom.
Evo krasne molitve u Psalmu 147:
„Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!“
Pogledajmo malo današnje Evanđelje: Isus iscjeljuje bolesne. (Mk,1,19-39)
Iz ovog evanđeoskog teksta možemo zaključiti kako ljudski život ide u mnogim pogledima prema dolje, ali i u mnogim prema gore.

Opširnije:Čovjek nije glupa tvorevina, a može to biti, ali kad sazna što je, divi se sebi ili se sebi čudi...