Nastankom biblijske civilizacije Života u ljubavi, Čovjek ima Boga

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Treća nedjelja korizme 2024-b

Braćo i sestre!
Korizmu smo otpočeli s praocem Noom, Drugu Korizmenu nastavili s praocem Abrahamom, a Treću korizmenu otvramo s Mojsijem. 
Mojsije, je središnji biblijski lik Staroga Zavjeta i najvjerojatnije pisac knjige Postanka koja obuhvaća period od stvaranja svijeta do odlaska Praoca Jakova u Egipat. Nakon 430 g. boravka u Egiptu Knjiga Izlaska s glavnim likom Mojsijem obuhvaća 40 godišnji pustinjski period odgoja novih generacija i Preobrazbe i preodgoja cjelokupnog Židovskog naroda do ulaska u Obećanu zemlju, zemlju praotaca Abrahama, Izaka i Jakova. Učvršćuje se Savez i vjera u jednoga nematerijalnog, svevremenskog i svemogućega Stvoritelja.

Tako je Izbavljenje iz Egipatskog ropstva središnji spasenjski starozavjetni događaj.
Savez i deset Božji zapovijedi su vrhunac Božanske ljubavi i početak teologije uzajamnog božanskog i ljudskog života.
Bog proglasi ove riječi:
„Ja sam Gospodin Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske... i nemoj imati drugih bogova osim mene.“ 
„Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga...“
„Poštuj oca svoga i majku svoju, da imaš dug život na zemlji, koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.“
„Ne ubij“
„Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga...“
Utvrđuje se Ljubav prema Bogu i čovjeku kao zakon uzajamnog  života.

Promatrajući velike civilizacije svijeta: Babilonsku, Egipatsku, Grčku, Rimsku, današnju Suvremenu, svaka je od njih smatrala da je dosegla vrhunac spoznaje i napretka.
Pa tako:

  • Filozofija je imala Aristotela i Platona.
  • Kiparstvo je imalo Fidiju.
  • Matematika i fizika imale su Arhimeda i Pitagoru.
  • Arhitektura je imala Vitruvija.
  • Vojna doktrina imala je  Aleksandra Velikoga, Hanibala, Cezara itd.

Ali Mojsije i  Izabrani Božji narod imaju Boga i Bog ima Saveznika. Stvoritelj, je odlučio biti  izbavitelj i  vječni Saveznik čovjeku.

Po prvi puta Bog objavljuje: „Ja sam Gospodin Bog tvoj....“
       Čovjek ima Boga.
       Ovo je biblijska civilizacija Života u Ljubavi.
       Vječna je koliko je i Bog vječan. Vječna je, koliko je ljubav vječna.
Mojsije i njegov narod imaju dug put, ali sa sobom ne nose ništa drugo, osim ploča Saveza koje se odlažu u Kovčeg saveza. Čvrsta volja da se stigne na cilj, ne makar kako, nego čuvajući Riječ Božju.
Upravo će Ona usidriti Izabrani narod na putu povjerenja, na putu do cilja.
Često umorni, ali uvijek se odmaraju u okrilju Božje Riječi, brižno čuvane u Kovčegu saveza.
Tristo godina kasnije pjeva kralj David u svojoj molitvi:

 „Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga.
Savršen je zakon Gospodnji,
dušu krijepi,
Pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi,
Čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje..“ (Ps19)
Tisuću godina kasnije Sveti Pavao piše Korinćanima: Braćo, Židovi i dalje traže čudesa, Grci traže mudrost, a mi propovijedamo Krista raspetoga.  On je Židovima sablazan, poganima ludost, a nama pozvanima i Židovima i Grcima Božja snaga i Božja mudrost.
Više je nego očito: čovjek nije u poziciji da odabire način kako će biti spašen, nego Bog odabire i kod Mojsija i kod Isusa Krista kako će nas spasiti.
Krasno je to rekao Ivan evanđelista: „Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina jedinorođenca; tko god u njega vjeruje, ima život vječni.“  
Ne, imat će ga, nego ima život vječni.
         I zaista s Isusom nastupa novo doba spasenjskih događaja.
         Kao i svi vjerni Židovi i Isus hodočasti u Jeruzalem da proslavi Pashu. Dan izbavljenja i spasenja od Egipatskog ropstva. 
U hramu zatiče mnoštvo trgovaca koji lihvare. Upravo su oni pretvorili Božji hram u vašar.
Ono što je sporedno, postalo je glavno, a u hramu je Svetinja nad svetinjama, Kovčeg saveza.  Hram je Kuća Božja. Hram je dom molitve.
       Isus razgoni trgovce i predbacuje im što su kuću njegova Oca pretvorili u kuću trgovačku.
       Traže od njega znak-punomoć da to može činiti, on je za njih civil iz Galileje i nije hramski svećenik.
Očito je Isus nezadovoljan molitvom i bogoštovljem svoga naroda i najavljuje potrebu nove molitve i liturgije.
Stoga, Isus, nagovješćuje novi hram i novo bogoštovlje onima koji su se ozbiljno opredijelili za njega po krsnoj vjeri.
Tada će vjernici biti istinski klanjaoci Bogu u duhu i istini.
Župnik