Poruka pape Franje za 55. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2021.

Poruka pape Franje za 55. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2021. (26.rujna)

»Dođi i vidi« (Iv 1, 46). Komunicirati susrećući osobe tamo gdje jesu i kakve jesu

Draga braćo i sestre,

poziv »dođi i vidi«, koji prati Isusove prve dirljive susrete sa svojim učenicima, ujedno je metoda svake istinske ljudske komunikacije. Da bismo mogli govoriti istinu o životu koja postaje povijest (usp. Poruku za 54. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 24. siječnja 2020.), potrebno je izaći iz samodopadne preuzetnosti da to „već znamo“ i dati se na put, ići da bismo vidjeli, biti s ljudima, slušati ih, prikupljajući korisne sugestije stvarnosti, koje će nas uvijek iznova na određeni način iznenaditi. »Zadivljeno otvori oči onome što ćeš vidjeti i pusti da ti ruku ispuni svježi lahor životnosti, tako da oni koji budu čitali tvoj tekst mogu “opipati” čudesno drhtanje života«, savjetovao je bl. Emanuel Lozano Garrido [1] svojim kolegama novinarima. Zato ovogodišnju Poruku želim posvetiti pozivu “dođi i vidi” kao sugestiju za svaki komunikacijski izričaj koji želi biti jasan i iskren: u novinarskoj redakciji kao i u svijetu interneta, u redovitom propovijedanju Crkve, kao i u političkoj ili društvenoj komunikaciji. “Dođi i vidi” način je na koji se kršćanska vjera prenosi, počevši od onih prvih susreta na obalama Jordana i Genezaretskog jezera.

Opširnije:Poruka pape Franje za 55. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2021.

„Sloboda čovjeka, pa i ona vjerska, mora biti najdublji nepisani izvor zakona“

Nadbiskup koadjutor vrhbosanski Tomo Vukšić: „Sloboda čovjeka, pa i ona vjerska, mora biti najdublji nepisani izvor zakona“

Sarajevo,  Sub, 18. Rujan 2021.

Ovaj feljton objavljen na mrežnoj stranici Hrvatske katoličke mreže ima za cilj pridonijeti povećanju informiranosti hrvatske javnosti o vjerskoj slobodi kao temeljnom ljudskom pravu, a u nastavcima će se ponuditi nove informacije i analize fenomena (ne)poštivanja vjerske slobode u svijetu i Hrvatskoj.

Sadžaj prenosimo u cijelosti:

Bosna i Hercegovina država je različitih naroda, kultura, civilizacija i religija, pa je stoga i zanimljivo promotriti kako se u toj zemlji poštuju vjerska prava i slobode. Često se kada je riječ o vjerskim progonima pomisli na Hrvatskoj udaljene zemlje, no u BiH se Hrvati također često osjećaju „progonjenima“, „zanemarenima“ i njihova su temelja prava dovedena u pitanja u brojnim slučajevima. Za analizu vjerskih sloboda u Bosni i Hercegovini zamolili smo nadbiskupa koadjutora vrhbosanskoga i apostolskoga upravitelja Vojnog ordinarijata dr. Tomu Vukšića, koji je rado odlučio progovoriti o toj temi. I kao član Mješovitoga povjerenstva za primjenu Temeljnoga ugovora između Svete Stolice i BiH, ali i kao nadbiskup koadjutor te sveučilišni profesor s profesionalnim interesom u ekumenskoj teologiji susreće se s pitanjima vjerske slobode na različitim razinama. Iako realan u svojim pogledima, optimistično gleda na stvari – jer, kako nam je kazao, „postoje krajevi gdje je kršćanima još teže“, iako se u Crkva u susjednoj BiH susreće s mnogo izazova i teškoća.

Uvijek isti razlog progona – još od Isusovoga doba

Opširnije:„Sloboda čovjeka, pa i ona vjerska, mora biti najdublji nepisani izvor zakona“

Pravedniku se redovito postavlja zasjeda, a o kakvom je Pravedniku riječ, pročitaj

Dvadeset peta nedjelja kroz godinu 2021. -b

Braćo i sestre,
u ovoj dvadeset i petoj nedjelji kroz godinu, imam jednu nevjerojatnu novost za vas: u silnoj kaljuži nervoze, napetosti i međusobnih netrpeljivosti uvijek je Bog prisutan sa svojim bezgraničnim milosrđem. Bog ne ostaje po strani, on nam želi pomoći.

         On uvijek dolazi na čudesan način.
         To je poruka Biblije, poruka koja ostavlja bez daha.
         Bog je uništio zid koji stoji između njega i nas i došao k nama u osobi Isusa Krista.

Isus nam daruje mir s Bogom.
Evo jedne zgode iz današnjeg Evanđelja (Mk 9 30-37).
Učenici među sobom razgovaraju o tome tko je najveći među njima. A on ih dozove i kaže:
„Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj.“  I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: „Tko god jedno, ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego Onoga koji je mene poslao.“
Moramo istaknuti: u Isusu je sve povezano.
Isus nije bio poput nas, odvojen od Boga. Isus je Sin Božji.
Želio bih da Isusov život gledate iz ove perspektive: njemu nitko nikada nije išao na živce!

U Novom zavjetu je zapisan  prekrasan izvještaj o večeri kada je Isus posljednji put prije smrti blagovao zajedno sa svojim učenicima.
Učenici taj dan dugo hodaše s Isusom. Sandale i noge su jako prašnjave. Netko je morao donijeti vode i spužvu i oprati noge. Mogu zamisliti kako je Petar pogledao Ivana i rekao:
„Ti si najmlađi  i mogao bi to učiniti. Već mi ideš na živce što se uvijek izvlačiš.“ Ivan je slegnuo ramenima i sigurno rekao:  „Ah taj Petar već mi ide na živce. Uvijek se okomljuje na mene jer sam najmlađi.“
Pretpostavljam da je pogledao i Jakova koji mu je sigurno odgovorio: „Zašto bih  ja to morao? Neka Matej to učini“.  Primijetio je Isus da idu jedan drugom na živce i ustade.
Zapanjeni šapuću: „Neće valjda on?!“
Da, on će to učiniti.

Opširnije:Pravedniku se redovito postavlja zasjeda, a o kakvom je Pravedniku riječ, pročitaj

Svijet će pripadati onomu, koji je u stanju ponuditi zemlji najveću nadu“

Dvadeset četvrta nedjelja kroz godinu 2021. - b

Slušajući Izaiju proroka, koji vizionarski  piše o ulozi  Sluge Božjega  kao Sluge Patnika, uviđamo snažnu nadu spasenja koju Sluga Božji treba donijeti.
I kad je Sluga Božji – Isus Krist stigao, nije skrivao svoje  mesijansko poslanje. Način na koji ga želi ostvariti, Isus priopćuje ponajprije  učenicima, a zatim okupljenom narodu kojemu propovijeda.
Za neke Isusove učenike ponuđeni mesijanski put nije bio prihvatljiv.
Njima, Isus, jasno odgovara:
„Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko.“  
Tada poziva i narod  kojemu  govori:
„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi  život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.“ (Mk 8)
Poruka je tako vidna, Isus i Evanđelje postaju odrednice buduće nade.
         Iz svakidašnjeg života uviđamo da nosioci nade mogu biti samo oni koji su spremni mijenjati sebe, da bi  onda mogli  mijenjati svijet.
         Ili, možemo to reći i ovako: Povijest mogu mijenjati samo oni koji su spremni mijenjati sebe.

Vrijeme koje mi živimo, je vrijeme ratova, mržnje, raznih političkih nesuglasica, terorističkih nasilja.
Svijet pokušava sve to spriječiti, ali ne i liječiti.

Opširnije:Svijet će pripadati onomu, koji je u stanju ponuditi zemlji najveću nadu“