Ako je Isus zaglavni kamen mog života, onda život čvrsto stoji

Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu 2023-a

U  biblijskim čitanjima od dvadeset i sedme nedjelje kroz godinu, nalazimo vrijednost oko koje Bog brine.
A to je Božji narod u slici vinograda.
Danas je taj vinograd Crkva… Božji narod.
Biblija neprestano i vidno ističe Božju skrb za svoje djelo.  
Mnogo je primjera i gdje je Bog razočaran nad svojim djelom.

           Adam i Eva odbacuju Savez s Bogom i to će biti razlog da Bog u Savezu s Mojsijem uspostavlja prve tri zapovijedi kao neophodnu potrebu ljubavi prema Stvoritelju.
           Djeca su izdala svoje roditelje: Kain ubija svoga brata, i eto ti potrebe četvrte i pete Božje zapovijedi.

           Gradove Sodomu i Gomoru zahvatio je nemoral, još kako je potrebna šesta i deveta Božja zapovijed.

           Savezi se prekidaju, krade se, otima se, i laže na sve strane, a Bog kaže: Potopi sve, sačuvaj samo Nou i njegovu obitelj.

Evo jednog divnog primjera kojega živopisno islikava prorok Izaija. (Iz 5,1-7)
„Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu… koji je imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu…..“
Što se to desilo?

Opširnije:Ako je Isus zaglavni kamen mog života, onda život čvrsto stoji

Zanimljivo je da se savjest ne da potkupiti, podmititi

Dvadeset šesta nedjelja kroz godinu 2023. – a

Slušajući Riječ Božju iz čitanja koja čitamo na dvadeset i šestu nedjelju kroz godinu, možemo zaključiti:
Kako je čovjek često ugrožen od samog sebe.

Teško možemo biti sigurni u svoje sudove, a ipak često sudimo.

Ljudska pravičnost nije uvijek utemeljena na našem uzoru Isusu Kristu ili našoj savjesti.

Ono što čovjek misli, to određuje veoma često njegov način života.

Biblija upravo poziva da se usredotočimo na ono što je istinito, pošteno, čisto, ljubazno i hvalevrijedno.  (Filipljanima )

Istine koje se nalaze u Bibliji izvrstan su sadržaj kojim valja ispuniti naš um.

Istina savjesti koja govori u čovjeku je Božji glas.

Zanimljiv je fenomen savjesti i čovjekove slobode.
Savjest je nutarnji glas u čovjeku, ali ne njegov vlastiti glas.

Zanimljivo je da se savjest ne da potkupiti, podmititi.

Čovjek se ne može nagoditi ili dogovoriti sa svojom savješću.

To je nešto u njemu što nije on, to je nešto što čovjek sam sebi ne daje i to je zakon koji ga neumoljivo poziva da mu se pokori.

Taj se nutarnji glas ne da zataškati.

Čovjek može umiriti ili uvjeriti ljude oko sebe, ali svoju savjest nikada ne može uvjeriti ili pridobiti za svoja uvjerenja ili želje.

Opširnije:Zanimljivo je da se savjest ne da potkupiti, podmititi

Zamislite dobrotu koja ide dalje od pravde, a ipak je ne narušava

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu 2023.-a

Poštovani, tražite li Vi Gospodina?
Prorok Izaija poručuje:
„Tražite Gospodina dok se može naći… Nek bezbožnik put svoj ostavi i neka se vrati Gospodinu koji je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti – riječ je Gospodnja. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su visoko puti moji iznad vaših putova i misli moje iznad vaših misli.“ Iz 55, 6-9)
Istina, čovjek svojim duhom i radom sve više širi svoje gospodstvo nad prirodom.
To mu je božansko poslanje (Post. 1,28)
Plodovi toga rada i osvajanja, istraživanja i dostignuća sve više postaju zajedničko dobro ljudske obitelji.
Ali, javlja se pitanje smisla i vrijednosti čovjekove djelatnosti.
Koja je svrha svih ti napora?
Ako je to samo gomilanje stvari koje za par godina bacamo na deponij i palimo, čemu to?
Nagli veliki napredak čovjekova dostignuća na području materijalnog svijeta mijenja često i sadržaj religioznog razmišljanja.

Opširnije:Zamislite dobrotu koja ide dalje od pravde, a ipak je ne narušava

Putevi svijeta sve su više galerije prašine i truleži

Dvadeset četvrta nedjelja kroz godinu 2023-a

Kršćanska braćo,
u ovoj crkvenoj godini  zadnji put slušamo riječi Sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima.
Veličanstvene su!
Poslušajte ih:
„Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Dosita, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo . Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.“ (Rim, 14, 7-9)

Ove riječi govore, kako u Crkvi možemo razlikovati način kako ljudi žive i umiru.

Neki vjernici zaborave, namjerno ili ne namjerno uvjerenje da je naš život, a i naša smrt usmjerena na Krista.

Danas u Evanđelju, Isus govori: da je Zakon Božji zakon opraštanja i ljubavi.
A zakon svijeta je zakon mržnje i odbijanja opraštanja.
A Križ Kristov je otkupljenje, put k nebu je vjera.
Putovi svijeta sve su više galerije prašine i truleži.

Zlo se širi, to je jedna rana.

Svi dobro znamo da je 'Zlo' loš gospodar.

Bog, s visine gleda, strpljivo čeka da se odlučimo za dobro, za život u istini, život po križu koji direktno vodi do nogu Isusovih.
Treba li dakle ponavljati da Isus, Sin Božji, čeka svoju braću, raširenih ruku.

Opširnije:Putevi svijeta sve su više galerije prašine i truleži