Životu je teško doživjeti radost ako je križ na vidiku
Peta nedjelja korizme 2022-c
Koliko god se Isus uklopio u vrijeme i prostor svoga življenja, vrlo brzo svojim riječima i djelima iskazuje potrebu za reformama.
Isus nije zadovoljan s postojećim stanjem.
Starozavjetna religioznost sve više je bila ukrućena mnogim zakonitostima. Isus želi osloboditi čovjekovo srce za novi evanđeoski put ljubavi, put Božanskog milosrđa.
A to je jedini put do onih koje će Isus zvati „blaženim“.
Na tom putu Isus rađa snagu duhovnog života.
Prošle nedjelje u primjeru Izgubljenog sina vidimo milosrdnog Oca, danas u primjeru Žene grešnice vidimo milosrdnog Isusa.
On ne osuđuje Ženu grešnicu, koja je zbog počinjenog grijeha po Zakonu morala biti kamenovana, nego On pita one koji je tuže i sude:„A tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen“.
Sudnica na sred trga brzo se ispraznila.
Više nije bilo ni tužitelja, ni sudaca.
Sve to vrijeme dok se sudnica praznila Isus je pisao po zemlji, a onda se uspravi i zapita: „Ženo, gdje su? Zar te nitko ne osudi?“
„Nitko Gospodine. “Odgovori Žena!
Reče joj Isus:„Ni ja te ne osuđujem, idi i odsada više nemoj griješiti.“
Primjeri Izgubljenog sina i primjer Žene grešnice govore o velikoj ljubavi Oca, o velikom milosrđu Oca, koji nas ljubi po Isusu Kristu.
To je odlučujuća i usrećujuća sigurnost u našem životu.
Opširnije:Životu je teško doživjeti radost ako je križ na vidiku
Često pojedinci pokušavaju druge dovesti u red, a sami žive u neredu
Četvrta nedjelja korizme 2022 c
Braćo i sestre!
Krštenjem svaki čovjek kreće na put kojim je Krist prošao.
U Drugoj poslanici Korinćanima (5) Pavao kaže: „Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.“
Odrastajući, kršćanin sve više spoznaje da je prihvaćanje neizbježnog, jedini put do mira.
Pavao govori: da duhovna inteligencija određuje put našega života.
Jer mudar će se čovjek prispodobit graditelju kuće na stijeni.
Ali ako se čovjek i izgubi u životu poput Prispodobe o izgubljenom sinu, koju Isus priča u današnjem Evanđelju, valja razumjeti da on uvijek teži svome povratku, ili čeka onoga
tko će ga izvesti na pravi put.
Nije dobro da čovjek bude prepušten izgubljenosti, pogotovo ne kršćanin.
Ali oni koji su osjetili patnju duše oni će vazda vapiti za izbavljenje iz tame.
Nekada je bujala bliskost Krštenika prema darovatelju sakramenta Krštenja, a danas sve više buja otuđenje.
Gube se ne samo pojedinci nego i čitavi narodi.
Upravo djela Izgubljenog sina svjedoče o količini njegove pameti.
Ali, opet ga Otac nebeski budi, budi ga kroz govor duše:
I tada čovjek mora prihvatiti istinu o sebi.
Što se prije suoči s njom, prije će riješiti nemir svoje duše.
Bilo je vremena kada je Izgubljeni sin o sebi razmišljao kao veoma pametnom čovjeku.
Sramotno je prikazivao svoju veličinu kroz razum i tijelo. A kad potroši materiju, u krizu dolazi i tijelo i duša.
Koja ironija života!
Često čovjek pokušava druge dovesti u red, a sam živi u neredu.
Opširnije:Često pojedinci pokušavaju druge dovesti u red, a sami žive u neredu
Bože sačuvaj, čovjek je opasno biće, iz njega proistječe i 'energija' materije, i energija duha
Treća korizmena nedjelja 2022-c
Ako smo prošle nedjelje uvidjeli traganje svih civilizacija za Konstantom koja bi bila osnova 'materiji', onda ove nedjelje čujemo glas Univerzuma - Konstante ili apsolutne Cjeline, koji Mojsiju kaže: „JA SAM KOJI JESAM“.(Izl 3,14)
Vrijedan je svaki pokušaj čovjeka,
od onda kad se popeo na „drvo spoznaje“,
ili pokušaja da izgradi kulu do neba u Babilonu,
ili ovoga iz našeg vremena da izgradi toranj 1200 metara visok u Saudijskoj Arabiji,
ili ovoga današnjega koji konstruira supersoničnu pametnu raketu da prepoznaje neprijatelja prije cilja.
Istina je samo jedna, svuda se javlja problem odnosa materije i energije.
Ali ona je još veći problem u čovjeku.
Kojim je, i kakvim odnosima ljudski Duh spregnut Božanskim Duhom, preko vlastite 'materije' i 'materije' pojavnoga svijeta, te stvara jedinstvenu sliku osjećaja svjetla ili tame, ljubavi ili mržnje, mi to možemo promatrati kao jednu cjelinu.
Gdje je sjedište moći te energije?
Gdje je granica materije i energije?
Kako to da u jednom čovjeku postoji toliko mržnje, a u drugom toliko Ljubavi.
Što stvara pozitivnu energiju, a što negativnu energiju u čovjeku?
Što je konstanta Materije, a što je Konstanta Antimaterije?
Kakvi odnosi vladaju u svijetu između Materije i Antimaterije?
Iz tih i takvih odnosa proistječe Energija.
Pogledajmo malo neke poznate odnose u svemiru.
Postoji li muka po čovjeku?
Druga nedjelja korizme 2022. -c
Kršćanska braćo i sestre!
Čitajući Bibliju, promatrajući Kristov korizmeni put, muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće i snagu Duha kojega Krist s Ocem ostavlja kao KONSTANTU, koja nije podložna promjenjivom, čovjek ima muku „po sebi“ ako ključ svega ne razumije.
S Konstantom se muči Adam, on stvorenje a Bog je Stvoritelj.
S Konstantom se bori Abraham. Abrahamova vjera stavljena je na kušnju, obećanja se još nikako ne ostvaruju. Abraham se nije mogao utješiti, duboko je u srcu nosio nezadovoljstvo koje nikomu nije otkrivao, pa ni Saraji. Bila je to nutarnja bol jer nema potomka. Ipak, prihvaćajući Konstantu kao Objavu, ali samo kao djelomičnu spoznaju, on se prepušta vjernosti Bogu Života i svoju vjernost odlikuje Bogom Života.
S konstantom se pomirio i Mojsije kad čuje Objavu: „Ja sam onaj koji jesam“ vječni, ne promjenjivi, počelo i prapočelo svemu – Univerzum.
Konstantu su istraživale sve velike i male civilizacije svijeta. Od Sumera, Akada, Babilonaca, Jerihonaca, Egipćana, Etruščana, Egeja, Inka, Perzijanaca, Rimljana, Slavena, Germana, suvremene civilizacije koja ispituje Konstantu koristeći sve mozgove svijeta ispitujući Božju Konstantu.
Ali ide teško, znajući da se iz stoljeća u stoljeće rađaju ljudi sve siromašniji duhom, a bogatiji materijom. Plodova duha sve manje, a odasvud pritišće ga materija.
Očito je nešto čovjeku po zlu krenulo.
Okružen sve više nekom moćnom tehnikom, a on Duhom sve kržljaviji. Rađa se i umire sa sve manje razvijenim mozgom i siromašnijim duhom.
Postoji li onda muka po čovjeku?
Da, svakako da postoji.
Što je to kod kršćana 'mesijanski kompleks' ?
Prva nedjelja korizme – 2022. c
Kršćanska braćo i sestre !
Pnz 26, 4-10: Prva dva čitanja: odlomak iz knjige Ponovljenog zakona i odlomak iz Poslanice Rimljanima, potiču naše nade da bismo se zatim razočarali.
Ponovljeni zakon ističe kako je Bog dao Izraelcima „zemlju kojom teče med i mlijeko, nakon što ih je izveo iz Egipta, „rukom jakom i mišicom ispruženom, velikim strahotama, znamenjima i čudesima“.
Stoga se Izraelci radosno prisjećaju tih događaja i Bogu za uzvrat prinose prvine plodova zemlje. Život se uza sve znakove i čudesa, čini tako jednostavnim, tako čudesno jednostavnim.
Rim 10, 8-13:Pavao u Poslanici Rimljanima pojačava taj izravan odgovor božanskog spasenja. Citirajući svoju omiljenu starozavjetnu knjigu ,proroka Izaiju, u Božje ime poručuje Rimljanima: „Tko god u nj vjeruje neće se postidjeti“ jer je Gospodin „bogat prema svima koji ga prizivlju“.
Naže životno iskustvo govori da je život daleko kompliciraniji i mnogo je manje čudesan u svojim ishodima nego što na to ukazuju ovi biblijski odlomci.
Lk 4,1-13: Isus bi se složio s nama: što više, svojim bi nas vlastitim kušnjama uvjeravao da mu nestrpljivost i naglost, tjeskoba i bijeg od života nisu nepoznati. Isus je bio u pustinji „gdje ga je iskušavao đavao“.
Isusove kušnje na početku njegova javnog djelovanja uvelike se razlikuju od kušnje u Getsemanskom vrtu, pred sam kraj njegova života. Ondje ga je uhvatio užas i tjeskoba, a duša mu je bila na smrt žalosna, te je molio Oca da ga izbavi od toga časa.
Međutim, dok je molio u pustinji, život tek bijaše pred njim. Zapravo kušnje koje donosi Luka pažljivo su povezane sa svetim pomazanjem prilikom Isusova krštenja.
Tada „… siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba (Lk 3,22); nakon toga događaja „Isus se pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga je četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je kroz cijelo vrijeme iskušavao đavao.“
Isus je bio svjestan da se Pismo ispunjuje i da godina milosti Gospodnje tek što nije nastupila (Lk 4, 19.21).
U njemu je pulsirala snaga čudesa; božansko sinovstvo koje prvi Adam izgubio, sada može biti vraćeno svim ljudima po njegovu poslanju. Đavao ga je iskušavao da to učini odmah, bez odgađanja. Zašto čekati?
Više članaka ...
- U ljubavi nema nadmoći nad drugima
- Uvijek kad ti život čuva neprijatelj, ako si Božji čovjek, prst Božji je brži
- Veliki ljubitelji ljudi, najčešće su proglašeni neprijateljima ljudi
- Ako ti to ne uspije danas pokušaj sutra
- I čovjek je trojstveno biće, on je duh, duša i tijelo
- I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati
- nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić preuzeo upravljanje Vrhbosanskom nadbiskupijom
- On je grandiozna božanska poveznica čovjeka s Bogom i njegovom objavljenom Riječi
- Božja šetnja prema očima koje gledaju i ušima koje slušaju
- NNEDJELJA KRŠTENJA GOSPODINOVA