Različiti su putovi do svetosti, ali je Božja milost uvijek ista

Treći dan uoči našeg Patrona - vlč Andrija Janjić

Jednu te istu sliku različiti ljudi gledaju različito gledaju, svaki sa svoga stajališta. Slikara zanima umjetnička vrijednost slike, trgovca zanima cijena slike, stolara zanima okvir slike, čovjeka vjernika zanima duhovni sadržaj slike i ako vidi duhovnu stranu slike, on se pred njom moli.
         Mi danas promatramo jednu osobu velikana u Isusovoj Crkvi, Svetoga Petra. U čemu je njegova veličina? Bio je obični ribar, čovjek srdite i nagle naravi. Za njega bi vrijedila ona stara izreka: „Ja sam samo čovjek i ništa mi ljudsko nije strano“.
         No, Petar je bio u Kristovoj školi, u Kristovom društvu, učenik Isusov i tu se s drugim apostolima polako odgajao za sveca. Na tom dosta lošem ljudskom elementu Božja milost ga je gradila. Bio je neugledan i grub. Sve je gledao samo ljudski, materijalno i računao na prolazno. Krista je zamišljao kao ovozemnog spasitelja i nadao se od njega nešto dobiti. Kad je Krist govorio kako će bogataš teško ući u Kraljevstvo nebesko, Petar odmah skače i pita Isusa: „Što ćemo mi dobiti koji smo sve ostavili i pošli za tobom? Kao da pita koja je naša dobit. Na „posljednjoj večeri“ kleo se pred Isusom da će, ako treba poći s njime u smrt, a za par sati već se pred sluškinjom kleo da Isusa niti ne pozna. Kad je vidio Isusa kako hoda po moru, bacio se u more i pošao prema Isusu, ali u trenu je već počeo sumnjati i tonuti. Na gori preobraženja želi ostati i graditi sjenicu Isusu., Mojsiju i Iliji. Sveti evanđelista Marko kaže za njega da nije znao što govori.

Opširnije:Različiti su putovi do svetosti, ali je Božja milost uvijek ista

izgarati do kraja

Drugi dan trodnevnice uoči našeg Patrona – preč. Ilija Orkić, dekan

Pripremamo se za patron naše župe. Promišljamo o ovoj dvojici velikana naše vjere.
Petar - osobna iskaznica: Sin Jone; pravo rođeno ime: Šimun; mjesto rođenja: Betsaida; mjesto prebivanja: Kafarnaum kod Galilejskog jezera; prvotno zanimanje: ribar; bračno stanje: oženjen – ne znamo njeno ime, je li imao djece: lako moguće - nepoznato; karijera: postao biskup i prvi papa u Rimu, robijao više puta zbog svog propovijedanja o Isusu; žestoke naravi, više puta se usprotivio Isusu zbog najave nasilne smrti i nagovještaja budućnosti; nije se u svemu slagao sa svetim Pavlom. Prvak apostola i jedan od najpoznatijih osoba u povijesti. Napisao dvije poslanice. Moguće još koju ali su se zagubile.

Pavao: Imao dvojno državljanstvo; gradsko dijete - ime dolazi od latinskog paullus - malen; mjesto rođenja Tarz, roditelji židovi a imao i rimsku putovnicu - nešto kao danas europske unije!; obrazovanje: visoko školovan, znao grčki; kasnije išao na doškolovavnje - izučio za šatorara - pravio šatore od kozje kože, poznavao povijest; žestoke naravi, pravi fanatik – rekli bi katolički taliban. Proputovao gotovo cijeli tada poznati svijet, završio život u Rimu - odrubili mu glavu. Propovijedao u mnogim gradovima: obilazi Malu Aziju, Grčku, Makedoniju, Dalmaciju... svugdje su ostajali bez daha kad progovori. Najveći širitelj kršćanstva svih vremena. Teško je zamisliti kako bi izgledalo kršćanstvo da sveti Pavao nije tako žarko naviještao Krista. Napisao 14 pisama - poslanica. Napisao ih je i više izgleda no ove su sačuvane.

Opširnije:izgarati do kraja

Iskorak iz stanja prekida odnosa s Bogom i iz polovičnosti osobne vjere

Prvi dan trodnevnice  pred Patron - fra Mario Jurković 

         Na samom početku knjige Postanka o stvaranju stoji kako Bog, kad stvara čovjeka, kako izvještava SP, čini ga jedinim bićem koje je „stvoreno na sliku Božju“, znači da dobiva razum i slobodu volje: sposoban je misliti, spoznavati, prosuđivati i zauzeti stav o nečemu te donositi odluke o svom djelovanju, ponašanju i držanju. Time preuzima odgovornost za sebe, druge i svijet. No, to mu neće lako uspjeti jer je opterećen sklonošću na grijeh. Zato čovjek se mora truditi ostati u prijateljstvu s Bogom, mora ukloniti ono što ga udaljava i otuđuje od Boga.

      Ponajprije čovjek mora raditi na tome da nadvlada svoju ograničenost općih pojmova o životu, isključivost svojih stavova prema drugima te da prestane gledati iz površnosti svoga pogleda na svijet i ugodne plitkosti uma te da zaroni u dubinu smisla cjelokupne stvarnosti koju je odredio i uredio Bog, svojim promislom.

Evanđelje po Mateju: Upravo Isus navodi primjer: kako ne vidimo ili ne osjećamo brvno u vlastitome oku, a oštrovidno uočavamo trunčić u oku bližnjega. Time on ukazuje kako se u svome gledanju i prosudbi možemo lako prevariti, a još lakše dopustiti da samoobmana o vlastitoj bistrini pogleda postane trajno i nazovi „normalno“ redovno stanje, koje zadržavamo.

Opširnije:Iskorak iz stanja prekida odnosa s Bogom i iz polovičnosti osobne vjere

Nemaju Židovi samo Jeremiju, i Hrvati imaju svoga Jeremiju

Dvanaesta nedjelja kroz godinu 2023-a

Svaki čovjek prije nego bilo što počne pametno razmišljati o sredini u kojoj živi mora se odlučiti: hoće li obrisati oči i vidjeti sredinu u pravoj slici i pravoj istini ili će staviti zatamnjene sunčanice da mu ljudi ne vide oči, niti da on vidi dobro oči drugima.

Prorok Jeremija, jedan od četvorice Velikih proroka, znajući da je sudbina Proroka u Božjim rukama, gleda istini direktno u oči i kaže:„ Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.“ Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. „Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!“
Ali sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Posrnut će progonitelji…. Oni će se postidjeti…. govori Jeremija (Jr 20,10-13

Prorok izrazito emotivno doživljava propast svoga naroda.

Opširnije:Nemaju Židovi samo Jeremiju, i Hrvati imaju svoga Jeremiju