Treba imati jake živce u živčanom svijetu
Šesnaesta nedjelja kroz godinu 2023.-a
Kad je društvo bolesno od živčane napetosti dobro je imati pri ruci KNJIGU MUDROSTI.
U njoj se govori o pravoj ČOVJEČNOSTI.
Nije pravednik čovjek koji gleda koliko se uzdigao nad grešnika, već je to čovjek koji je u svojoj biti čovječan.
Osim Tebe, Bože, nema Boga koji se brine za sve: „.... ne sudiš krivo, tvoja moć je načelo pravice tvoje, svime vladaš, strpljiv si, i samo drskost kažnjavaš, sudiš blago i s velikom pažnjom, a moć ti je pri ruci... Sva tvoja djela uče da pravednik bude čovječan...“ (Mudr 12)
Sveti Pavao vidi potrebu nadogradnje čovječnosti za novo vrijeme i nove ljude.
On jasno kaže: „ ... Duh pomaže našu nemoć...Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha.“ (Rim 8)
Ako bismo imali i vjere i nade, a Duha ne bismo imali, bili bismo slabi i nemoćni.
Zato Isus u svojim prispodobama o Kraljevstvu Božjem utvrđuje pravila hijerarhije Kraljevstva Božjega.
Njegova Prispodoba o kukolju i pšenici pretpostavlja dva sijača.
Jedan je sijač dobra, a to je Bog, a drugi je čovjekov neprijatelj, sotona koji je sijač zla, a često je to neprijatelj čovjek u službi Zloga.
Budući da nije svejedno tko sije na tlu ljudske duše, potrebno je biti budan.
Ako je već zasijano i dobro i zlo, oboje se bore za životni prostor u čovjekovu srcu.
Često je u praksi viđeno kako se zlo lukavo uvlači u dobro i nastoji se s njim izjednačiti.
Zlo je u svojoj lukavosti pravi opijat lažne sreće.
Sijač je izašao sijati i dobro zna klasu zemlje, zato odgovornost za Božju Riječ pada na slušatelja
Petnaesta nedjelja kroz godinu 2023.-a
Kršćanska brao i sestre!
Današnja poruka proroka Izaije:
„Kao što dažd i snijeg s nebesa silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, i oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruh za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah“,
potvrđuje kako Božja riječ ostvaruje ono što obećava.
U više navrata Biblija podsjeća na djelotvornost Božje Riječi: „Bog reče - i sve postade.“
U proteklom tjednu u živopisnom primjeru biblijskih likova, Jakova i njegovih sinova, Bog tako veličanstveno vodi osobnu povijest i povijest Izabranog naroda Božjega.
Čvrsto se drži svojega Saveza i svoje Riječi.
Bila su to često čudesna otkrića i čudesni uspjesi i padovi, ali uvijek je tu u najrazličitijim prilikama ostvaren napredak jer Bog prati i padove i uzdizanja koja su gotovo na granici između života i smrti.
Sveti Pavao u poslanici Rimljanima (8, 18-23) ukazuje kako kršćani
uvijek imaju zalihu, a to je Božja Riječ, ako je prihvaćena donosi obilat rod.
Ne postoji život bez iskušenja.
Ne postoje narodi koji nisu prošli svoja iskušenja.
Stoga je sv. Pavao svjestan da postoje dvije vrste iskušenja: Iskušenje koje vodi u smrt i iskušenje koje vodi u život.
Samo Božja Riječ može čovjeka osloboditi od patnja koje donose razna iskušenja i odvesti čovjeka u život.
To divno potvrđuje današnja Kristova prispodoba o „Sijaču i sjemenu“.
U tri slučaja sijačevo zrno (Božja Riječ) ne donosi ploda.
Ali Sijač ne gubi nadu nego neumorno baca zrno iako su na djelu snage zla i ispraznosti.
Krist ovom prispodobom odašilje snažnu opomenujer odgovornost za Božju Riječ pada na slušatelja.
Mudri i umni, neke Istine nisu za vas
Četrnaesta nedjelja kroz godinu 2023.-a
Kršćanska braćo i sestre!
U Evanđelju vidimo Isusa kako se ponaša prirodno i jednostavno.
Ne traži glasno odobravanje od onih koji ga slijede. Ne moraju pod prisilom dizati ruku za ili protiv. Svi su u slobodi.
Čineći čudesa, ne diže prašinu, nego moli da se o tome barem glasno ne priča.
Onima koje je izliječio govorio je da ne pričaju okolo-naokolo o milostima koje su primili.
Poučava da Kraljevstvo Božje ne dolazi po hvalisanju i pokazuje u prispodobama o gorušičinu zrnu i o kvascu tajanstvenu snagu svojih Riječi.
Šuteći sluša molbe za pomoć, koje će poslije ispuniti.
Pred Herodom i Pilatom šuti, a šutnja je ispunjena uzvišenim veličanstvom.
Pred bučnom i i uzbuđenom gomilom koja se služi lažnim svjedocima, dostojanstveno prolazi s križem na leđima.
Pred ljudskim strastima zadivljuje njegova šutnja.
Njegova šutnja nije ravnodušnost ni omalovažavanje onih koji ga vrijeđaju, nego je ispunjena poniznošću i praštanjem.
On uvijek očekuje obraćenje ljudi od služenja zlu i Zlome.
Gospodin zna čekati. Strpljiv je.
U konačnici cijeli svijet ovisi o obitelji i sve teži k njoj
8. srpnja - Zavjetna sv. Misa Gospi od Brze pomoći
Današnja čitanja nameću jednu divnu stvarnost života, a to je obitelj. Tu se rađamo, odrastamo, doživljavamo sve svoje radosti, ali i žalosti. I svaki član obitelji prolazi kroz te radosti i one su mu razlog da ima koga voljeti, kome se nadati, kome se nadati, tu uči prve korake u svim područjima, hodanju kulturi, religiji, i što sve ne.
Postoji li uopći išta važno za ljudski život izvan obitelji? I kad postoji, opet je sve k njoj usmjereno.
Pa nju je Bog ustanovio. Zar tu može nešto biti loše, osim ako čovjek sam urušava Božju ljubav prema čovjeku. Ne znam što tako određuje čovjeka, kao što čini obitelj.
Pogledajmo sada malo jednu ili dvije velike biblijske primjere čije su drame života određivale ne samo sudbinu pojedinca nego i puno šire, čak i sudbinu njegova naroda.
Što li će biti od tog djeteta?
Post 27, 1-5. 15-29. Knjiga postanka predstavlja dosta snažnih obitelji. Mi ćemo se zadržati na Abrahamovoj i Izakovoj obitelji. Naime, pravo prvorođenca prenosio je otac kao oporuku blagoslovom koji je imao i vjerski, i pravni značaj, i taj blagoslov je bio neopoziv, nije se mogao više izmijeniti.
Sve je to imalo veliko značenje u Abrahamovom potomstvu jer se tako određivalo rodstvo iz kojeg potječe Božji narod.
Ali je jako interesantno, kako svi spomenuti likovi od ove obitelji nisu nevini.
Opširnije:U konačnici cijeli svijet ovisi o obitelji i sve teži k njoj
Ljubav uvijek donosi red i usavršava božanski život u nama
Trinaesta nedjelja kroz godinu 2023.-a
Kršćanska braćo i sestre!
Osnovno je životno pravilo kako prepoznati ljude koji obnašaju neku službu ili pripadaju nekoj zajednici.
Većina ljudi koji obnašaju neke službe prepoznajemo ili po njihovoj uniformi i po njihovom djelovanju ili iz javnih medija i njihovih predstavljanja.
Ali vječno je pitanje postavio Krist, kako prepoznati kršćane u ovome svijetu?
Kršćani pripadaju Kristovoj zajednici kojoj je On glava.
Sljedeća je temeljna potreba kako će se članovi Isusove zajednice prepoznavati u ovome svijetu djelima i riječima, to sam Isus određuje.
On nas nebrojeno puta poučava da Bog mora biti naša najveća ljubav.
Ostala stvorenja moramo voljeti na drugotan i podređen način.
On jedini zaslužuje biti ljubljen na apsolutan i bezuvjetan način, a sve ostalo treba voljeti u mjeri u kojoj je od Boga ljubljeno.
U današnjem Evanđelju Isus upozorava riječima:
„Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“
Zatim dodaje:
„Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“ (Mt 10, 37-32)
Deset puta Isus ponavlja upit „TKO....“
Opširnije:Ljubav uvijek donosi red i usavršava božanski život u nama
Više članaka ...
- PATRON ŽUPE 2023.
- Različiti su putovi do svetosti, ali je Božja milost uvijek ista
- izgarati do kraja
- Iskorak iz stanja prekida odnosa s Bogom i iz polovičnosti osobne vjere
- Nemaju Židovi samo Jeremiju, i Hrvati imaju svoga Jeremiju
- Prorok istine i pravde
- „Bože, došlo je i to vrijeme“
- Izuzetno ozbiljnim riječima počinje današnje Evanđelje…
- Nikada ne treba zaboraviti da je srž Kristova propovijedanja ljubav
- „Posred izopačena i pokvarena naraštaja vi svijetlite kao svjetlila u noći“