Samo u ljubavi čovjek postaje čovjekom, ako tako nije, čovjek se nema čime dičiti jer jednom rukom gradi a drugom razgrađuje
Trideseta nedjelja kroz godinu 2020-a
Kršćanska braćo i sestre!
Idući u susret blagdanu Sviju Svetih biblijska čitanja nas pozivaju na svetost „kršćanskih zajednica“ i osobnu svetost.
Ako promotrimo poruke sv. Pavla, koji je opčinjen Kristovom ljubavlju prema Ocu Nebeskom i čovjeku, otkrit ćemo da je za Pavla Kristov Put ljubavi, jedini put kršćanske svetosti.
Evo poruke sv. Pavla:
„A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime (1 Sol 3,11-13).
Čovjek može biti po rođenju nadaren za neka velika djela, ali nadarenost se ne može steći vježbom, ona je dar.
Da bi se nadarenost razvila i rasla, potrebno je mnogo marljivosti i vježbe.
I vjera, koja je dar od Boga u sakramentu krštenja, mora se njegovati kako bi izrasla u snažnu djelatnu ljubav, koja jest svetost.
Ne prestaje Pavao tvrditi: …“ braćo trudite se oko ljubavi prema Bogu i bližnjemu“.
Na taj način čovjek postaje čovjekom.
Božji zakon bio mu je zakon života
Matija Šimić, priredio je i objavio 7. listopada 2012.g. kraću biografiju dr. Marka Jozinovića, vrhbosanskog nadbiskupa na Župnoj stranici Lug-Brankovića, povodom postavljanja brončanog poprsja u čast dr. Marku Jozinoviću, a sada je „in memoriam“ povodom stogodišnjice (1920-2020.) Nadbiskupova rođenja osvježavam za oči javnosti.
Božji zakon bio mu je zakon života!
Dr. Marko Jozinović, papinskom bulom „Dilecto filio“ br. 1.627 imenovan je 30. svibnja 1977. g, za petog nadbiskupa i metropolitu Vrhbosanskog.
Rođen je 28. ožujka 1920. u Devetinama, župa Radunice. Naselje Devetine proteže se niz rijeku Bosnu između gradova Zavidovića i Maglaja. Četverogodišnju školu (1928-1932) završava u Maglaju, udaljenom sedam kilometara. Nakon školovanja u Maglaju, odlazi kod Isusovaca u Travničko sjemenište gdje završava četiri razreda osmogodišnje i četiri razreda gimnazije. Gimnaziju je završio 1940.
Iste godine upisuje Teologiju u Sarajevu. Po svršetku studija 29. lipnja 1944. nadbiskup Šarić ga redi za svećenika.
Nakon pastoralne prakse određen je za zamjenika župnika u Zavidovićima gdje radi od 18. travnja 1945. do 26. lipnja 1946. odakle ga komunistička vlast odvodi u zloglasni zenički zatvor poznat po „Staklari“. U zatvoru bez prekida boravi pet godina od 26. lipnja 1946. do 15. ožujka 1951.
Evo jednog svjedočanstva o svećeniku Jozinoviću od gosp Petra Jukića iz Žepča, koji je kao hrvatski vojnik u NDH, bio zajedno s Jozinovićem u Zenici u zatvoru.
Hajdučiji u demokraciji uvijek nedostaje kisika
Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu 2020. – a
Kršćanska braćo i sestre,
odmah na početku svoga pisma Solunjanima koji žive među poganima Pavao podsjeća da su vjera, nada i ljubav znak Božje nazočnosti, istinski navještaj Isusa Krista i djelotvorno očitovanje Duha (Misal)
Postavlja se pitanje, kako živjeti svoje vrijeme?
Je li moguće ostati po strani usred mnoštva događaja?
Smije li kršćanin biti po strani?
Smije li kršćanin sudjelovati u događajima ovoga svijeta i smije li ne sudjelovati u događajima ovoga svijeta.
Moramo postaviti i pitanje odgovornosti za zajednicu?
Ako se kršćanin neće baviti zajednicom onda će se zajednica baviti kršćaninom.
Nije moguće ostati po strani.
Suvremeni život je bogat i raznolik, šaren i u sebi duboko oprečan.
Često čujemo razne izjave u kojima je na srcu opće dobro zajednice (društva) i svaki tvrdi da je njegova izjava ili program najbolji i najviše služi zajednici. .
Svi se zalažu za blagostanje, ali mi praktično imamo veliko šarenilo.
Svi se zaklinju u demokraciju, što praktično znači maksimalno sudjelovanje naroda u svemu što se njega i zajednice tiče.
Neću dublje ulaziti u ovo područje, jer to mi nije cilj, nego istaknuti kako se kršćani moraju truditi živjeti sadašnji trenutak u potpunosti.
Moraju pažljivo gledati što sadašnji trenutak donosi, najavljuje i zahtijeva.
Kršćanin mora živjeti današnji dan sjedinjen s jučerašnjim i sutrašnjim, paziti da nas prošlost ne zarobi, ne pokušavati nagađati kakva će biti budućnost, jer bismo mogli izgubiti sve što imamo.
Možemo izgubiti i sadašnjost koju ne poznajemo dovoljno i tratimo, i budućnost nad kojom nemamo nikakve vlasti.
Vrijeme sjetve nije vrijeme žetve.
Kada se rodi prava ljubav, čovjek postaje kozmičko biće
Dvadeset osma nedjelja kroz godinu 2020- a
Kršćanska braćo i sestre!
Iskreno govoreći, svaki čovjek teži za srećom koja ne prolazi.
Vječnu težnju za srećom čovjek bi trebao postići u Božjem kraljevstvu.
Prema poruci biblijski čitanja dvadeset osme nedjelje kroz godinu, svi su pozvani i trebali bi postići sreću u Bogu.
A kako stvari stoje?
Neki odbijaju poziv, i to je njihova nesreća.
Prorok Izaija govori o Bogu, koji sprema gozbu koja će zauvijek utažiti čovjekovu glad za kruhom, nadom i srećom.
Iz 25, 6 -10: Prorok je već islikao lik Mesije koji treba doći, i te iste crte ljudske i božanske osobnosti valja prepoznati na Isusu kojeg nam predstavljaju Evanđelisti i apostoli. Izaija sve predstavlja u slici mesijanske gozbe koju priprema Gospodin nad vojskama.
Gozba nije svakidašnja.
Gozba ima snagu otkloniti sve prepreke, sve zastore što zastiraše sve narode. Ona ima snagu otkloniti prekrivače koji sva plemena pokrivaše i uništiti smrt za svagda.
Objava će biti na djelu po Mesiji, jer će se tada moći reći: „Gle ovo je Bog naš u njega se uzdasmo, on nas je spasio.“ Svaka gozba protiče u veselju, ali ova Mesijanska će teći uz klicanje i vječno veselje.
Mt 22, 1-14: A kad je došao Isus, on ne samo da govori o Kraljevstvu Božjem u prispodobi 'svadbene gozbe', on uspostavlja Kraljevstvo Božje.
Evo te divne slike.
Bog u slici kralja priprema svadbenu gozbu, koja je izraz mesijanske sreće, za svoga sina Isusa.
Kraljeve sluge: proroci i apostoli pozivaju uzvanike Židove, ali, mnogi, uz dolične i ne dolične isprike, nisu spremni odazvati se.
Opširnije:Kada se rodi prava ljubav, čovjek postaje kozmičko biće
„Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu…"
Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu 2020-a
Kršćanska braćo i sestre!
U biblijskim čitanjima od dvadeset i sedme nedjelje kroz godinu, nalazimo vrijednost oko koje Bog brine.
A to je Božji narod u slici vinograda.
Danas je taj vinograd Crkva… Božji narod.
Biblija neprestano i vidno ističe Božju skrb za svoje djelo.
Mnogo je primjera gdje je Bog radostan, ali mnogo je primjera i gdje je razočaran nad svojim djelom.
Evo jednog divnog primjera kojega živopisno islikava prorok Izaija. (Iz 5,1-7)
„Zapjevat ću svojemu dragome pjesmu… koji je imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu…..“
Što se to dogodilo?
Izabrani narod odbacio Boga, udaljio se od Boga, isključio se iz spasenja i pada u ropstvo.
Loše stanje, a za što?
Vinjaga je stanje samodostatnosti.
Vinjaga je raskid Saveza i oporba Bogu i čovjeku
Vinjaga je stanje nevjernosti i pomanjkanje posluha.
Vinjaga je stanje okrenutih leđa od Boga i čovjeka.
Vinjaga je stanje izgubljenog spasenja, težak nedostatak vjere.
Ali Krist će doći spasiti grešni Božji narod, to je nada Izajina.
Krist dolazi, Krist je tu, kaže sv. Pavao danas. Poslušajte ga:
Više članaka ...
- Čovjek se ne smije penjati na više po grijehu, tada je težak pad.
- Dok je vrijeme treba tražiti i Boga i Čovjeka
- Putovi svijeta sve su više galerije prašine i truleži
- Ljudska iščekivanja i Božja želja
- Kršćani u Crkvi govore jednim jezikom koji se zove, ljubav
- Veliko je iskustvo ljudske slabosti
- I danas čovječanstvo teži za odvažnim i moralnim ljudima
- Moj Dom molitve je za sve narode
- U Kristu je čovječanstvo stiglo na cilj
- Bog je čovjeka stvorio kao društveno biće i on je upućen na druge