Poruka pape Franje za 54. svjetski dan mira, 1. siječnja 2021.
Poruka pape Franje za 54. svjetski dan mira, 1. siječnja 2021.
Kultura skrbi kao put do mira
Vatikan, Čet, 31. Prosinac 2020.
1. Na pragu nove godine, srdačno pozdravljam šefove država i vlada, voditelje međunarodnih organizacija, duhovne vođe i sljedbenike različitih religija te muškarce i žene dobre volje. Svima upućujem najbolje želje da ova godina omogući čovječanstvu napredovati na putu bratstva, pravde i mira između pojedinaca, zajednica, naroda i država.
Godinu 2020. obilježila je velika zdravstvena kriza Covid-19, koja je postala globalni fenomen kojim su zahvaćeni mnogi sektori dodatno pogoršavši duboko međusobno povezane krize kao što su klimatska, prehrambena, ekonomska i migracijska i prouzročivši velike patnje i nevolje. U mislima su mi prije svega svi oni koji su izgubili članove obitelji ili drage osobe i sve koji su ostali bez posla. Posebno želim spomenuti liječnike i medicinske sestre i tehničare, farmaceute, znanstvenike, volontere, kapelane i osoblje bolnica i zdravstvenih centara. Oni su ulagali i nastavljaju ulagati silne napore i podnositi velike žrtve samo kako bi bili uz bolesnike, ublažili im patnje ili spasili im život, neke je od njih to čak stajalo života. Odajući počast tim osobama, ponavljam svoj apel političkim čelnicima i privatnom sektoru da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osigurao pristup cjepivima protiv Covid-19 i osnovnim tehnologijama potrebnim za zbrinjavanje bolesnih, siromašnih i onih koji su najugroženiji[1].
Žalosno je konstatirati da su, uz brojna svjedočanstva ljubavi i solidarnosti, ponovno uzeli maha različiti oblici nacionalizma, rasizma i ksenofobije, kao i ratovi i sukobi koji sa sobom nose smrt i razaranje.
Opširnije: Poruka pape Franje za 54. svjetski dan mira, 1. siječnja 2021.
U obitelji se često isprepliću svetost i grešnost, zašto?
Nedjelja Svete Obitelji 2020-b
Kršćanska braćo i sestre, danas je nedjelja Svete obitelji, nedjelja u kojoj se svaka obitelj želi blagosloviti i posvetiti tom svetošću.
Jer obitelj prema Objavi ima jasno korijenje.
Ona je od početka zamišljena kao slika Božja - Muško i žensko je slika Božja, a time i potpun čovjek.
Obitelj, je božanska ustanova, ona uistinu ima svoje blagoslove u svome Stvoritelju.
U tom i takvom božanskom korijenu, ona ima svoju slobodu, ima svoju samostalnost i zaštićenost.
Odnosi unutar obitelji uvijek su zasnovani na ljubavi. Ona živi u znaku darivanja i predanja, a ne u znaku trgovine: koliko ti meni toliko ja tebi, ili kako ti meni tako ja tebi.
Možemo to reći i ovako: Obitelj je država u malom, ili crkva u malom. Ako pogledamo mnoga povijesna razdoblja, uviđamo kako su neke velike i snažne obitelji obilježile svoje vrijeme, pa čak i povijesna razdoblja.
Ali mnoge su, i mnoge, stradale zbog svoje prevelike moći i utjecaja.
Važno je stoga shvatiti da i Obitelj ima svoja ograničenja. Bog je rekao: Evo ti sve, samo ovo stablo spoznaje dobra i zla ne diraj. Jako je ovdje naglašeno: Ako Obitelj želi preživjeti sve bure u vremenu mora živjeti Božji zakon.
Ako tako nije, ona se raspada. Ako je k tome i snažna i velika, raspada se i kraljevstvo, država.
Opširnije:U obitelji se često isprepliću svetost i grešnost, zašto?
Obitelj je za čovjeka blagoslov svih blagoslova, Radost svih radosti, Ljubav vrh svih ljubavi
Božić - 2020.
Čestit Vam Božić i Sveto Isusovo porođenje!
„Danas nam se rodio Spasitelj – Krist Gospodin!“
Divno je veličanstveno znati kako je to Bog izveo.
Divno je znati i vjerovati onima koji su Bogu vjerovali.
Mnoge slavne Obitelji i slavna njihova Djeca, već od rođenja u Providnosti Božjoj, javljaju Radosnu vijest.
Bilo je i onih koji su bježali od Boga, ali Bog ih je uvijek sustizao.
I konačno Radosnu vijest, javljaju Anđeli pjesmom: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje.“ (Lk 2)
I Bog i čovjek su uspjeli.
Uspjeli su održati Savez.
Uspjeli su ostati u ljubavi.
Kad se navršiše vremena da rodi ona koja ima roditi, u slavnoj Obitelji Marije i Josipa rodi se Dijete - Isus, Sin Božji, Spasitelj svijeta.
A život Isusov, bit će poseban život, život koji će neprestano tražiti svakoga od nas.
Strašno je pitanje postavljeno pred čovjeka: a gdje bi čovjek bio da ga Isus ne traži, da ga Bog ne traži.
Strašno bi to bilo kada Otac u obitelji ne bi tražio svoga sina, svoje dijete.
Strašno je to i pomisliti.
Život bez Boga, bez Božjeg zakona, bez Božje ljubavi, milosrđa i praštanja, bez Kristova Križa i uskrsnuća, bez nade u vječni život, zaista je to strašno i pomisliti.
Isus Rođenjem ulazi u ljudsku stvarnost
Vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić i vrhbosanski nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić u prigodi najradosnije kršćanske svetkovine uputili su božićnu poruku koju prenosimo u cijelosti.
Sv. Luka evanđelist zapisa: „I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2,14).
Jedan župnik dao je Bibliju u slikama đaku nižih razreda. I nakon nekog vremena ga pitao je li ju pročitao. Odgovorio je: „Cijelu sam pročitao za tjedan dana.“ A na župnikovo pitanje: „Što ti je bilo najljepše u tom čitanju?“, dječak je odgovorio: „Da se Isus rodio među nama.“
Isus je sišao u našu stvarnost
To je otajstvo koje slavimo i treba ga doživjeti radosno i s lijepom vjerom: Isus je sišao u našu stvarnost. No, dok proživljavamo zbunjenost pa i strah zbog koronavirusa i svih posljedica vezanih uz pandemiju; dok proživljavamo ozračje javnog mnijenja u kojem se ljudima krade nadu; upadamo u kušnju zaboraviti kako je Isus ušao u našu zbilju i tako nam približio Boga i nas približio Bogu. Onako kao što Sv. Ivan u Proslovu Evanđelja završava: „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani“ (Iv 1,18).Anđeo je u poruci Sv. Josipu citirao proročke riječi: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ (Mt 1,22).Izvor božićne radosti u tomu je što je Bog ušao u našu stvarnost rodivši se kao dijete da bi nam očitovao svoju ljubav i zagrlio nas u našoj stvarnosti.
A da bi ta vjernička radost bila potpuna, pripravljamo srca da se Bog, koji je s nama, rodi i u našim dušama. Ta priprava kroz vrijeme došašća – uz poštivanje odredaba nadležnih vlasti u vrijeme pandemije – neka bude po obavljanju osobne ispovijedi i kroz kajanje kojim otvaramo srce Isusu da se On u njemu nastani.
Mir koji će zagrijati i međuljudske odnose
On je put k Ocu, on je Očev put do nas
Četvrta nedjelja Adventa 2020-b
Kršćanska braćo i sestre! Što kršćani slave ovog tjedna?
Svake nedjelje molimo pod Svetom Misom Nicejsko vjerovanje još od 325 g. koje glasi u prvom dijelu ovako:
Vjerujemo u jednoga Boga. Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje,
Svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega.
Rođenog od Oca prije svih vjekova.
Boga od Boga, svjetlo od svjetla,
pravoga Boga od pravoga Boga.
Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno.
Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.
I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice:
I postao čovjekom....
Četvrta nedjelja Adventa, svojim evanđeoskim porukama, daje temelj i snagu Nicejskom vjerovanju.
Ovo je Božja objava. Ovo su vječne istine ugrađene u našu vjeru.
Sveti Pavao u poslanici Rimljanima kaže:
„Jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vjeke! Amen.“ (Rim 16,27)
Spustio si svoje oči na ovu planetu zemlju.
Na njoj te slave: oblaci nebeski, voda i more, pčele, cvijeće, leptiri, biljke, ptice, brda, i sva tvoja stvorenja.... svi zajedno svojim glasom pjevaju veličinu tvoju Bože.
Krasno to pjeva Psalmista u 89 psalmu: „O ljubavi tvojoj Gospodine pjevat ću dovijeka.“
Vječnost pripada Tebi, nama ljudima sadašnjost i budućnost, a s Tobom i vječnost.
Više članaka ...
- Bog je temelj kršćanske radosti
- U čistoj ljubavi grijeha nema
- Bio je to prvi čovjek ove planete, Prosvijetljen Duhom Božjim
- Advent je vrijeme za ispit savjesti, vrijeme našeg posvećenja
- Veliki dio Božanske priče znamo, znamo i njen kraj
- Božje kraljevstvo ili kraljevstvo sotone, izaberi junače!
- Temeljni stav Crkve putnice u ovom svijetu je stav Bdijenja
- Okruženi svježim cvijećem, traže jedni druge
- Ti si moj, ali i ja sam Bože tvoj
- Iza svake priče mora stojati odgovorni život