I danas čovječanstvo teži za odvažnim i moralnim ljudima

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu 2020-a

Još od prve stranice Sv. Pisma osjećamo kako je Bog svoje djelo povjerio čovjeku.
Ta ljudska uloga je nešto uzvišeno.
Sveto Pismo svjedoči o izvanrednoj Božjoj intervenciji zbog lošeg ljudskog djelovanja.
Sveti Pavao oduševljeno veliča izvanredna Božja djelovanja u Poslanici Rimljanima:
„O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?
Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove!“
               Koliki je samo Božji  dar ljudskom rodu Isus Krist.
               Petar to i potvrđuje: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!“
               Koliki je dar udijeljen Petru da vodi Crkvu i bude njen kamen temeljac.
Temelj Kristova poslanja je Otac,
Temelj Petrova poslanja je Isus Krist.
Krist to želi i povjerava Petru službu riječima:
„Ti si Petar- stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji bit će odriješeno na nebesima ( Mt 16 13 -19)
Petar će biti stijena, temelj Crkve koju sam Krist gradi.
Na njemu će počivati Crkva, bez njega nema Crkve.
Da bi mogao vršiti tu svoju službu, Krist mu daje ključeve.
To je znak njegove vlasti.
               S razlogom Krist tri puta ponavlja riječi: „Petre ljubiš li me?“
               Petar odgovara: „Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim!“
Nakon kratkog, ali jasnog dijaloga Isus izjavljuje: „Pasi ovce moje.“

Petar će dakle vršiti nešto, što Isus već vrši.
On je ustvari Dobri pastir i svoje stado povjerava Petru.
               Petar je namjesnik Kristov.
               On to stado vodi zajedno s apostolskom zajednicom.
               On tu zajednicu predaje svojim nasljednicima u nadi da živimo nadu novog neba i nove zemlje.

Kao partner i Božji narod možemo pridonijeti razvoju svijeta ka dobru.
Možemo sudjelovati u preobrazbi povijesti.
To vrijedi i za naše vrijeme čiji se mnogostruki problemi mogu riješiti i našim zalaganjem.
            Zar svaka generacija nije morala odvažno stupati u tamu svoga vremena s pouzdanjem u Božju Providnost i pomoć.
             Zar se nismo oslanjali uvijek na one ljude koji su na dobro okrenuli sudbinu naroda.
             Zar neki karizmatični ljudi nisu mijenjali svijet.
             Zar i danas čovječanstvo ne vapi za odvažnim i moralnim ljudima.
Evo kako je to činio i Psalmista u 63 psalmu:
"O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim;
Tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
Kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U Svetištu sam tebe motrio gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slaviti.
Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži."
           Svaki je čovjek pozvan na trajnu preobrazbu.
           Bog i nas odabire i pita: Tko sam ja ustvari za vas?

                                                                Župnik