Grijeh je potrebno gledati onako kako ga Bog vidi, sinovi ne moraju snositi grijehe otaca (pet. 1.t.kor.)
**********
Ez 18, 21-28: Ezekijel je prorok s posebnim viđenjima i njegova se proroštva prelijevaju u apokaliptiku i najsličniji je posljednjoj knjizi sv. Pisma, knjizi Otkrivenja. Okolnosti u kojima djeluje moraju se dobro poznavati, jer on želi da svako dobro djelo i svaki grijeh, vidimo onako kako to Bog vidi. Prorok živi u vrijeme pada Judeje, te u svojoj 25 godini života biva odveden u „babilonsko ropstvo“ 597. pr. Kr. Spremao se postati svećenik i to ostvaruje u svojoj 30 godini života. Bog ga poziva u proročku službu i uvijek mu se obraća: „Sine čovječji ovako reci….“ Vidio je Boga u njegovom strašnom veličanstvu, svemoći i sveznanjuć koje je iznad i izvan ljudi, obavijenog ognjem i slavom. Nasuprot toj blještavoj slavi, Ezekijel je je vidio i grijeh naroda u punoj tami. Vidio je neizbježnost suda. Vidio je razoreni hram, ali počeo je naviještati uskrsnuće i obnovu Izraela, pa tako i porušenog hrama. Upozorava na opasnosti, ali je svjestan i svoje vlastite odgovornosti. Jedna od njegovih najznačajniji tema upravo je odgovornost pojedinca pred Bogom. Potrebno je vidjeti grijeh onako kako ga Bog vidi. Grijeh je uvijek osobni. Sinovi ne moraju snositi grijehe otaca, kako se nekoć govorilo. Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Bog nije nepravedan da bi kažnjavao jedan naraštaj za grijehe drugoga. Svakog čovjeka smatra odgovornim za njegove grijehe. A Bog naših praotaca nije samo u Jeruzalemu, on je i u Babilonu, gdje smo dijaspora.

************

Mt 5, 20-26: Isus u svom Govoru na gori između ostalog poručuje: „Ako vaša pravednost ne bude savršenija od pravednost pismoznanaca i farizeja, nećete ući u nebesko kraljevstvo.“ Što znači, ako u ispunjenju Božje volje ne idete mnogo dalje nego pismoznanci i farizeji, sigurno nećete postići nebo na zemlji. I sada Isus u šest antiteza izlaže: Što to znači „veća pravednost“? „Čuli ste da je rečeno… A ja vam kažem .. .“ Isus svojom poukom daje sasvim novi ton starom tekstu Zakona. Tako, tko ubije, tome, prema Božjoj volji prijeti sud. Nije tu izneseno puko ubijanje, streljanje ili vješanje, nego svaki vid ubijanja i riječju i jezikom, kruhom i zlostavljanjem. Isus ovdje stavlja na znanje : “Želim da drugome omogućiš da živi!“ Pomiri se prvo s bratom, pa onda prenosi žrtvu. Nadalje, kada se radi o brakolomstvu, ako želiš da tvoja pravednost bude veća, onda pazi, nije samo grijeh izvršen preljub, nego i pomisao je preljub, tek tada je tvoja pravednost veća od pismoznanaca i farizeja. Nadalje u zaklinjanju jedino je tvoja pravednost veća, kaže Isus, ako želiš potvrditi ono što Bog želi. Nadalje, kako se ophoditi prema Zlom čovjeku? Bilo je „Oko za oko, zub za zub“, a Isusovo pravilo je „Na zlo uvijek odgovoriti dobrotom“. Isto se tako Isus izjašnjava o ljubavi prema neprijatelju. Zaključimo: Isus, dakle, znatno usavršava stari Zakon. On uvijek mora izvirati iz pravedna i otvorena srca prema Bogu i bližnjemu. Drugim riječima, put do nebeskog kraljevstva gradi se odnosima prema čovjeku, koji mora biti kao brat