Home Sveti Petar i Pavao – drugi dan trodnevnice (27.lipnja 2026.)

Sveti Petar i Pavao – drugi dan trodnevnice (27.lipnja 2026.)

Sveti Petar i Pavao – drugi dan trodnevnice (27.lipnja 2026.)

Drugi dan Trodnevnice započeo je kao i prvi: molitvom krunice i obilaskom crkve tri puta. A zatim je uslijedila sv. Misa koju je predslavio vlč. Đuro Arlović, župnik iz Pruda. Na kraju sv. Mise zajedno smo izmolili “Ispovijest vjere” apostolima sv. Petru i Pavlu. 


Braćo i sestre! 

Današnja liturgijska čitanja daju snažnu potporu našem večerašnjem okupljanju u predvečerju slavlja Apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla.
Poslušajmo! Poziv je propovjednika vlč. Đure Arlovića, župnika iz Pruda.

Tuž 2,2. 10-12.18-19: Knjigu Tužaljki napisao je jedan od onih koji je preživio 587. razorenje Jeruzalema. Knjigu je ostavio kao testament stradanja, tuge, naricanja i plača jednog naroda kojeg je zadesila strašna nesreća. U drugoj pjesmi čitamo ispovijest pisca koji knjigu piše ne svojim perom, nego svojom dušom, kroz koju progovara sam Bog. „Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrđave kćeri Judine: sa zemljom je sravnio i prokleo njegove knezove“. 

Gorka žalost i kušnja vjere razdire pisca, zbog izdaja božanskih obećanja o Jeruzalemu i Davidovoj dinastiji. Razapetost pisca između vjere i stanja razorenog svetog grada postaju nadahnuta Božja riječ. „K’o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejačad“. Ovi tužni redci tužaljke pred „Gospodinom“ postaju vlastite Božje misli, stoga su i ugrađeni u Bibliju. Judejskom narodu pad grada Jeruzalema bio je  više od samog razaranja glavnog grada, jer Jeruzalem je bio Božji grad. Bio je tu Božji Hram, odnosno mjesto koje je Bog odabrao da bi u njemu bio sa svojim narodom. Drugačije nije moglo biti, neprebolna je to tuga, kojoj još treba dodati i ruganje neprijatelja koji uživa u nesretnoj sudbini Jeruzalema. Treba istaknuti da Bog ne kažnjava nikoga, nego grijeh je taj koji čovjeka odvodi u propast i zasluženu kaznu.
.
Poslušajmo Isusa!

Mt 8, 5-17: Isus u propovijedanju novog Božjeg svijeta čini i mnoga čudesa. Razloga je mnogo. Isus želi čudima očitovati svoju moć nad prirodom, posebno nad bolešću, i nad smrću. Ona otvaraju novo razdoblje pobjede Duha nad vlašću  sila zla, grijeha i bolesti. Isus ih nekad čini iz sućuti. Svrha čudesa je učvrstiti vjeru. On nagovješćuje da će njegovo uskrsnuće biti presudno čudo. Tu moć dao je Isus apostolima kad ih je poslao da propovijedaju Kraljevstvo Božje. Isus na primjeru Satnikove vjere ističe kakvu vjeru traži. Ona je pouzdanje i predanje i gibanje kojim se čovjek odriče oslanjanja na vlastite misli i snagu da bi se prepustio snazi Onoga u kojega vjeruje. Isus takvu vjeru traži osobito kad čini čuda, koja nisu toliko djela milosrđa koliko znakovi njegova poslanja i Kraljevstva. On ih ne želi činiti ako ne nađe te vjere koja daje pravi smisao, jer vjera je težak čin poniznosti i traži žrtvu duha i svega bića. S dolaskom Isusa koji  uzima  naše slabosti sve naše boli i sam ih nosi, dolazi nada našim životima.

Stoga, Apostolima Petru i Pavlu s razlogom u drugom danu trodnevnice iskazujemo čast i slavu, jer su ne samo slijedili Isusa, nego i svjedočili svojim životima. Svjedočanstvo je izraslo iz čvrste i odane vjere u svoga Gospodina.

Nama, vjernicima ostaje ustrajavati na putu  Isusovom po uzorima Sv. Petra i Pavla. Amen.