Kršćanska braćo i sestre!

Godine 258. uvedena je u Rimu svetkovina Apostola Petra i Pavla. Zapravo se ne zna što je Crkvu potaklo da na dan 29. lipnja zajedno slavi oba apostola.

Međutim, puno je toga što ovu dvojicu apostola povezuje: prema predaji obojica su pretrpjeli mučeništvo za vrijeme cara Nerona, njihovi se grobovi nalaze u Rimu.

Na ranokršćanskim umjetničkim djelima predstavljeni su često zajedno jer su im i životni putovi međusobno povezani.

Što to bitno povezuje ova dva tako različita Apostola?
Sveti Pavao naviješta Korinćanima srž kršćanske vjere, srž Evanđelja, a to je vjera u Isusovu smrt i njegovo uskrsnuće. Prvi kojemu se uskrsli Isus objavio jest Kefa (Petar), posljednji kojem se Krist ukazao jest Pavao ( 1. Kor 15,1-11).

          Petar i Pavao su, dakle svjedoci uskrslog Isusa.
          Oni su vidjeli Gospodina.

Popis učenika, kojima se Krist ukazao nakon uskrsnuća, započinje Petrom, a završava Pavlom.
Nije li to djelo Božje providnosti da su upravo ova dvojica  – po mnogo čemu različita apostola –postali stožerima vjere, svjedocima Kristova uskrsnuća.

Sada nas zanima koja je razlika između Petra i Pavla?
Ako malo bolje pogledamo, uočavamo veliku razliku između Apostola Petra i Pavla.

Petar je bio ribar i živio je u Galileji, u selu koje se zvalo Kafarnaum.
Pavao je zanatlija i pravio je šatore. On je rođen u gradu Tarzu, na jugu današnje Turske. Izobrazbu je stekao u Jeruzalemu kod slavnog učitelja Gamalijela (Dj 22, 3).

Petar je bio oženjen. Tu činjenicu spominje i sam Pavao u 1 Kor 9,5 kad kaže, da je Petar zajedno sa svojom suprugom, za vrijeme misijskih putovanja boravio u tadašnjim kršćanskim zajednicama.

Pavao je, naprotiv očito neoženjen i potiče i druge da žive u beženstvu i tako nepodijeljena srca služe Gospodinu (1Kor 7,32).

Petar, zajedno sa svojim bratom Andrijom, pripada prvim učenicima koje je Isus  izabrao (Mk 1,16-18). Petar je u Isusovoj pratnji, on sluša njegovu poruku i gleda Isusova čuda.

Pavao nije poznavao Isusa za vrijeme njegova ovozemnog života.

On je postao Apostolom u vrijeme kada se kršćanstvo već udomaćilo u Damasku, u Siriji.
Petar je u početku djelovanja živio u Jeruzalemu, u židovsko-kršćanskom okružju.
Pavao je svoje poslanje prvenstveno vidio u navještaju Evanđelja poganima.

To su neke od razlika između te dvojice apostolskih prvaka.

• Pozornijim čitanjem Novoga zavjeta prepoznajemo Petrovu prisutnost u mnogim ključnim trenucima, ne samo onda kada ispovijeda Isusa kao Mesiju i i Sina Božjega,
• nego i onda kada preuzima inicijativu u izboru nasljednika Jude Iškarijotskoga Dj 1,15;
• u prvoj javnoj propovijedi na dan Pedesetnice (Dj 2,14);
• kada prima poganske obraćenike i ne traži obrezanje kao uvjet Dj 10;
  kada predsjeda jeruzalemskim saborom Dj 15;
• pri premještanju središta crkvenog života u Antiohiju, a zatim u Rim  (1 Pt 5,13).

Pavao je sa svoje strane bio veza obogaćenja. Razvio je teologiju svjetskog apostolata, najprije u Poslanici Galaćanima i potom u Poslanici Rimljanima.
       Petar je bio oprezan u sprovođenju odluka Jeruzalemskog sabora da se sjedište crkve prenese najprije u Antiohiju a onda u Rim, tu ga je Pavao snažno podupirao.
Jeruzalem je pretrpio mnoga razaranja, ali i prije toga mnoge proročke opomene, pa i samog Isusa o propasti Jeruzalema koji nije zaslužio da preživi.

Zaključimo u Pavlovom stilu pisanja u Drugoj poslanici Timoteju, bio je to dobar boj vjere dobra trka u kojoj se vjera u Evanđelje proširila, održala i sačuvala.

Radosna se vijest pronijela svim narodima. Stoga, apostolsko vjerovanje započinje s riječju Vjerujem, a završava s Amen!
I jedna i druga riječ imaju zajednički korijen. Da, tako je: Vjerujem! Amen!

Župnik