Sir 35, 1- 12: Božji zakon i čovjekovi bogoštovni čini moraju biti usklađeni. Oni moraju biti u namjeri osobne velikodušnosti prema Bogu i bližnjemu, osobito siromahu. Trebaju biti uvijek činjeni u slobodi bez natruhe mita i korupcije. Svaki Izraelac kada sudjeluje u liturgiji, treba imati radosno lice uz raspoloženje srca i duše. U današnjem čitanju vidimo da je onaj „tko daje milostinju“ izjednačen s onim tko „prinosi krušni cvijet na žrtveniku“.  Nadalje, Sirah ukazuje kako je Izvrsna žrtva u kojoj se osjeća otpust grijeha bližnjemu te nastojanje u pobjedi nepravde. Takva žrtva okajnica slavi Božji zakon, jer na djelu je savjest koja je glas onoga koga častimo i slavimo. Jedino će tako doći do izražaja stvarna i djelotvorna skromnost u korištenju materijalnih dobara, jer  čovjek je spreman na mnoge plemenitosti, žrtve i napore.

Mk 10, 28-31:  U gornjem Sirahovom tekstu vidimo potrebu jake formacije židovske mladosti, sada u tekstu Markova Evanđelja vidimo što je prepreka u takvom jednom pravom preporođenju. Isusova formacija samih učenika nazire, kako bogatstvo može na tom putu biti prepreka. Isusov učenik mora biti razbaštinjen od bogatstva, istina ne svi, ali oni koji će svoje živote staviti potpuno u službu Evanđelja, oni moraju biti razbaštinjeni i sveti, kako bi mogli druge posvećivati.  Nisu apostoli, a to je uzrok židovskom pristupu bogatstva, odmah niti dobro, još manje potpuno razumjeli Isusa. Ali, postepena formacija učenika dovodi apostole da su razumjeli Isusov stav kad kaže da će takav primiti stostruko i više od onoga što je poradi Evanđelja ostavio. Takvom jednom Kristovom učeniku Bog, a time i bližnji, mora biti na prvom mjestu.  Dakle smjerno sa svojim Bogom hoditi, kako to kaže prorok Mihej (6,8).