Fil 4, 10-19: Kada se rodi prava ljubav, čovjek postaje kozmičko biće, a pojam ‘kozmos’ je nešto savršeno. Prestaju sve kategorije omeđenja vremena i prostora. Pavao je daleko i vremenski, i prostorno od Fillipljana, ali Kristova ljubav koja je zaživjela između Pavla i Filipljana nema ograničenja. U duhu ljubavi stalno zajedno žive i misle jedni na druge. Pavao je zaista prošao, i zatvore, i batine i smrtne pogibli, i progonstva, ali ga to nikad nije ispunilo gorčinom i bijesom, nego samo radošću, da može za Krista i one koji idu za Kristom, prinositi sebe kao žrtvu ljevanicu. Pavao živi u ozračuju snage Kristove koja oslobađa njegov duh i to želi prenijeti Filipljanima neka i njih Kristov duh, kao prave kršćane, ispuni radošću i vedrinom. S velikom zahvalnošću Pavao prima potporu njihovih molitava, ali i darove koji su Pavlu neophodni za njegov daljnji rad. Inače se kod Filipljana razvio osjećaj pomaganja svima koji su u nevolji. Iz svega se vidi da je to zajednica jake vjere, odanih i darežljivo otvorenih vjernika. Zemaljski dar postaje žrtva koja ima i neprolaznu duhovnu vrijednost, jer sa sobom nosi ljubav prema bližnjemu i Bogu. Za takvu iskazanu vašu ljubav, kaže Pavao, ja se osjećam nedovoljan u snazi, neka to učini onaj u koga smo povjerovali.

Lk 16, 9-15: Krist je predstavio život u prvom poluvremenu i drugom vječnom vremenu, stoga, svojim odrednicama života ostavlja snažne poruke. Neke zemaljske vrijednosti u prvom poluvremenu življenja mogu biti prepreka za vječno vrijeme. Ukazujući svojim učenicima na mudrost življenja, jer bogatstvo nije nikakva snaga za vječno vrijeme i ne osigurava život u Bogu. Bogatstvo samo po sebi je nepravedno jer nije pravilno raspoređeno prema drugima. Učenici moraju usvojiti mudrost života da je njihova imovina nagrada kraljevstva Božjeg, a zemaljsko je imanje samo ‘tuđe dobro’ koje im je Bog povjerio, o čemu treba položiti račun. Za Isusa je jasno da se ne može služiti dvojici gospodara i time poziva učenike da se odluče. Od sebe ne smiju praviti roba da robuju zemaljskim dobrima, nego potpuno u slobodi služiti u službi koja im se povjerava.