2 Kr 4, 18-21.32-37: Prorok Elizej bio je zaista slavan u svoje vrijeme. Slavu su mu priskrbila mnoga čudesa koja je činio. Između mnogih, danas čitamo događaj, vezan za jednu obitelj koja nema djece. Elizej je otkrio njihovu skrivenu patnju: željeli su dijete, ali ga nisu mogli imati. Elizej ganut takvom situacijom, pozva ženu i reče joj: „Dogodine u ovo doba zagrlit ćeš sina u naručju.“ I tako se, protivno svakoj nadi dogodilo. Dječak je rastao i obitelj je bila sretna. No život nije samo život radosti, nego često i tuge. Dječak se razbolje i umre. Kao i svaka majka tako i ova zna gdje je dobila milost života, odlazi na brdo Karmel kod proroka Elizeja. Isprosila je milost da Elizej osobno dođe k njihovoj kući. Elizej se daje na put i kad je stigao, zatvorio se sam u sobicu gdje je bio mrtvi dječak i ponovi isti čin što bi izvršio Ilija u sličnoj prilici; leže na dječaka grijući ga svojim tijelom i udahnjujući mu u usta svoj dah. I dječak otvori oči i ustane kao da je samo spavao. Elizej ga povede dolje i preda majci.

 Iv 11, 1-45: Ivan u svom jedanaestom poglavlju opisuje dojmljivo i spektakularno uskrsnuće čovjeka imenom Lazar u Betaniji. Betanija je 3 km. Južno od Jeruzalema. Na kraju Isusova javnog djelovanja Lazarevo uskrsnuće je kao zadnji znak koji nadmašuje sva ranija čudesna djela. Ovo će uskrsnuće, koje se dogodilo kratko prije Isusove smrti, biti neposredni povod njegova uhićenja i smrti, ali i znak njegova vlastitog uskrsnuća, što ga samog razotkriva kao „uskrsnuće i život“.  Isus unaprijed  tumači konačni i duboki smisao bolesti njegova prijatelja, po njoj „se treba proslaviti Sin Božji“, a to u konačnici služi Božjoj proslavi.