Iz 40, 1-11: Poglavlje 40 počinje riječima utjehe. Ropstvo naroda je okončano i priprema se novi Izlazak poput onoga iz Egipta pod Božjim vodstvom. O čemu se radi? Naime, prvi dio knjige proroka Izaije govori o prijetnji okrutnog Asirskog kraljevstva, pod čiju vlast je već palo Sjeverno izraelsko kraljevstvo. Za spas Južnog kraljevstva Judeje, Izaija je odigrao spasonosnu ulogu. Sada je ta kriza prošla. Ali Izaija dobiva novo viđenje za nove prilike. Istina, Jeruzalem je spašen od napada Asirije, ali će grad pasti u ruke Babilonaca i sužnji će biti odvedeni u izgnanstvo. Ipak to neće biti svršetak, premda će tako izgledati. U određeno vrijeme i sam će Babilon pasti od ruke Kira Perzijskog, koji će vratiti židovske izgnanike iz Babilonije u njihovu domovinu. Sve to Bog objavljuje po proroku kako bi utješio narod i ohrabrio ga za gorke dane koje ga još čekaju. Poruka utjehe je Božje oproštenje i Božja bezgranična moć. Postoji utjeha za Božji narod: Bog dolazi kako je obećao, a on je Izraelov Bog Stvoritelj, neizmjeran i vječan. On nikada ne prestaje brinuti za svoj narod. Ako malo bolje pogledamo Asirci (današnji Iranci) i Babilonci (današnji Iračani) bili su bič kojim je Bog htio kazniti svoj narod. Kazna je na djelu. Već samom podjelom i građanskim ratom poslije kralja Salomona kada su se podijeli na dva kraljevstva: Sjeverno i Južno. Sjevernom za sada spasa nema, ali za Južno kraljevstvo dolazi osloboditelj. On je predstavljen prikrivenim izrazima. Izaija ovdje predstavlja Perzijskog kralja Kira, kao dobrog pastira, kojeg Jahve odabire da oslobodi sužnje te ponovo sagradi razoreni Jeruzalem i hram. I zaista perzijski kralj Kir zauzet će Babiloniju. Pobjedonosni uspon osloboditelja stvarno je otvorio mogućnost povratka. Izrael je pod Jahvinim vodstvom u svečano hodočasničkom hodu prešao sirijsku pustinju u svetoj procesiji. A Izaija prorokuje, kad bude Božji narod prelazio sirijsku pustinju, pustinja će se preobraziti i Jahve će zavladati na Sionu. Povratak će biti novi Izlazak. To nije samo pobjednička idilična pjesnička vizija, nego je znak spasenja, otkupljenja i novog stvaranja. Tako je Kralj Kir sredstvo u Jahvinim rukama i neće samo omogućiti povratak Židova u domovinu, nego će i on sam častiti Boga Izraelova i neće širiti štovanje krivih bogova u svijetu. Zaista se tu nalazimo pred sveopćim viđenjem, viđenjem koje otvara nove obzore židovskoj religiji. Bog nije samo gospodar Judeje, male i beznačajne pokrajine babilonskog kraljevstva, nego je Bog povijesti, onaj koji po svom naumu pokreće i upravlja narode. Izabrani narod posjeduje političko svjetsko poslanje kao predstavnik Božje stvari u svijetu. Iz njega će doći Mesija.
Stoga pjevajte Gospodinu pjesmu novu.

Mt 18,12-14: U Izaijinom tekstu vidimo kako je izgledao život u Izabranom Božjem narodu u Starom zavjetu. Sada kod Mateja u poglavlju 18 vidimo kako izgleda život u Novom izabranom Božjem narodu – Crkvi ili Božjem kraljevstvu. U Božjem kraljevstvu vrijede sasvim drugačija pravila nego u svijetu. Tu je svaki prestiž isključen. Pravo jačeg ne postoji. Naprotiv, jaki je dužan brinuti za one slabe. Onima kojim je Bog oprostio, oni su dužni neograničeno opraštati. A oni koji lutaju, pozvani su da se vrate na pravi put. Svi su pozvani pjevati Gospodinu pjesmu novu. To je samo dio novosti u novom Božjem kraljevstvu koje je pristiglo s dolaskom Isusa Krista u naš svijet.