Rim 10, 9-18: Danas je sv. Andrija, jedan od dvanaestorice apostola, stoga liturgija pred nas stavlja čitanje iz Poslanice Rimljanima u kojoj Pavao vidi odgovornost svakog apostola kao navjestitelja Krista raspetoga i uskrsloga. Tako u Trećem poglavlju poslanice Rimljanima posvećuje pažnju odgovornosti Izraela spram kršćana, kao Novog Božjeg naroda. Pavao duboko osjeća problem Božje vjernosti svim obećanjima i židovske nevjernosti. Iako sam pripadnik židovskog naroda, koji je kao izabrani narod, imao jako puno povlastica, naroda iz kojeg su potekli mnogi praoci i proroci, na kraju po tijelu i sam Krist dolazi od židovskog naroda, stoga, za svoju nevjeru nemaju opravdanje, i nisu bez krivnje. Već od proroka izraelski narod čuo je Evanđelje, te od Isusa Krista rasvijetljena punina objave i nemaju opravdanje za odbacivanje Krista i Radosne vijesti. Za takav pristup Kristu sam je židovski narod kriv, istina ne svi. Ovdje Pavao govori kao Izraelac, potomak Abrahamov, od plemena Benjaminova, milošću Božjom izabran. Pavao se ne libi istaknuti kako su Židovi više puta u povijesti odbacili Savez i pogriješili, no Bog je očuvao ostatak. Sve to potvrđuje kako su kao narod neposlušan i prkosan, dok s druge strane poganski narodi prihvaćaju Božji poziv. Ustrajavajući u svojoj zabludi da se spasenje ostvaruje po Zakonu  (tj. djelima), a ne po vjeri, zbog takvog stava nisu prepoznali da je Bog očitovao svoju pravednost onima koji vjeruju u Krista i da je Krist, zapravo dovršetak Zakona. Pavao je ovdje dovoljno jasan kad kaže da će biti spašen i Grk i Židov, ako ustima ispovijeda da je Isus Gospodin i srcem vjeruje da ga je Bog uskrisio od mrtvih. Tako Bog pokazuje svoju milost i jednima i drugima. Zbog dubine bogatstva mudrosti  Božje: „Njemu slava u vjekove! Amen!“ Ovim stavom, Pavao slavi onaj dio Izraela koji je prihvatio ovakav Put spasenja na kojem je Krist Istina, Put i Život, a time Osloboditelj od grijeha, smrti i Zakona.

Mt 4, 18-22: Nakon prvih javni Isusovih nastupa: Krštenja na Jordanu, zatim odlaska u Pustinju, Isus dolazi u Galileju u grad Kafarnaum. Tako je to već navijestio prorok Izaija: „Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska, narod što je sjedio u tmini Svjetlost vidje veliku“. I glas se o Isusu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitiji bolesti i patnji – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je hrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. Od tada je Isus počeo propovijedati: „Obratite se jer se približilo Kraljevstvo nebesko!“ Tako prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna i Andriju kojima upućuje poziv da pođu za njim. Oni ostave mreže i pođu za Isusom. Malo dalje primjećuje i poziva još dvojicu braće, Jakova i Ivana koji također na Isusov poziv kreću za njim. Prvi su učenici tu. Silan je narod tu, sada se osjetila potreba za jednim dužim izlaganjem, što će Isus i učiniti u sljedećem svom velikom Govoru na gori. I tako je to sve krenulo.