Trideset treća nedjelja kroz godinu 2024. – b

Kršćanska braćo i sestre!

Prorok Danijel javlja: „Bit će vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena… Tvoj će se narod spasiti…“  (Dn 12 1-3)
Dobra je vijest: Bog će uskrsnuti svoje u posljednji dan i dati im vječni život u preobraženom svijetu.

Ovo je Apokalipsa ili otkrivenje jedne radosne vijesti o uskrsnuću i vječnome životu.

Ovo je sveopća božanska Apokalipsa, ali postoje i one ljudske osobne ili nacionalne Apokalipse.

Jednu od takvih navješćuje i prorok Danijel.
Koliko je apokaliptični vijesti u Providnosti Božjoj bilo u prošlosti od Abrahama, Mojsija, Danijela, Isusa Krista, Ivana koji vidi novo „nebo i novu zemlju“ pa sve do današnjih dana.
Uvjeren sam, nikada neće prestati snaga molitve izrečene u Pslalmu 16.
„Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodin mi je baština i čaša:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.“

U životu jednog čovjeka, kao i u životu jednog naroda, postoje razdoblja u kojima je prevlađivao očaj.

Ponekad život  izgleda  kao krhotina, slomljen, kada je gubio tlo pod nogama, kada se osjećala ispraznost i napuštenost, bol i žalost.

Sve su to apokaliptične vijesti koje ulijevaju bespomoćnost i nepovjerenje.

Bog osvješćuje čovjeka da u kaosu i neredu postoji prijelaz u stanje reda, u stanje drugoga.

Čovjek je pozvan s Gospodinom doživjeti novo rađanje, pozvan je otkriti novi svijet, a napustiti stari.
Uvijek postoji  u divljini kaosa kroz koji čovjek često prolazi, anđeo spasa.

       To je Providnost Božja.

To je apokaliptična preobrazba, baš kao što začahurena gusjenica mora proći preobrazbu u divnog leptira, umivenog prekrasnim bojama.

Dobra je to vijest.
Postoji novi život!
Postoji novi poredak, i čovjek se mora znati uživjeti u novoj izmijenjenoj situaciji o kojoj Krist, u današnjem Evanđelju govori:
„Kada drvo smokve omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu.“ (Mk 13, 24-32)
Isus kaže: da čovjek mora znati  čitati znakove reda i znakove kaosa.

Mora znati odakle život dolazi i kamo odlazi.

Zbunjenost života  zbog znakovlja vremena mora čovjek znati dovesti u red, mora prepoznati konce nereda u sebi i oko sebe.

Mora znati da Gospodin može i želi preobraziti naše živote. (Heb 10)

Svaki život počiva na dinamici mnogih odnosa.
Upravo ti odnosi bacaju čovjeka iz kaosa u red, iz reda u kaos.
Ali Gospodin, Isus, kaže: kad ponovno dođem, želim uspostaviti novi red.
On je moguć jedino u preobraženom stanju, kakvoga Bog daje, čuli smo danas u Evanđelju. (Mk 13, 24-32)
Za neka životna razdoblja, čovjek se osobito mora pripremiti.
Priprema je veoma važna zadaća.
Kada je u pitanju njegov prelazak iz smrti u život, treba istaknuti, tada čovjek ide na savršeno očitovanje svoga identiteta.
I taj put u novi život, Knjiga propovjednikova opisuje ovako: „Sve ima svoje  doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja!“ (Prop. 3,1)
Isus,  svojom prispodobom o Zrnu pšenice koje umire, da bi druga zrneća živjela, kaže:

Možeš li razumjeti da je život, a još više smrt „dar za druge“.

To je  preobražen smrtni život, u bogati mnogostruki život.

Ovih dana neopisiva je raskoš boja jesenjeg lišća, i samo što se pokazalo u svojoj raskoši, ono već pada i mi ga gazimo.
I čovjekov život zabljesne u svoj svojoj raskoši, mudrosti, tjelesnoj i duhovnoj ljepoti, ljubavi, milosrđu, radosti i tisuće drugi iskri koje vrcaju, a onda pada na zemlju, i još teže, odlazi u zemlju, u tamu.
I zato kaže Isus: „Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti.“ (Iv 12,36)
Vječni život počinje u meni, u tebi.
Bog je život i on se u meni rodio.
On je živio i umro za mene.
Prekrasan dar. I naš bi život trebao bit dar za druge.
Ako jest!
To je dobra vijest!

                  Župnik