3 Iv 5-8: Treća Ivanova poslanica pisana je kao kratko pismo Gaju koji je poglavar Crkve u Pergamu. Ova poslanica je najkraća knjiga sv. Pisma. Po obliku, stilu i dužini slična je Drugoj Ivanovoj poslanici, ali i svjetovnim pismima toga vremena. Ono što odmah upada u oči jest hod Gaja u istini i kao takav može služiti drugima za primjer. Gaj je istaknuti i zauzeti kršćanin koji pomaže i drugim Crkvama i rado ugošćuje i misionare koji su hodali od jedne do druge kršćanske zajednice i učvršćivali kršćane u vjeri. To nije ostalo nezapaženo. Misionari su jako zadovoljni s Gajom kao poglavarom Crkve. Gaj vidi pozitivno djelovanje misionara i sam uviđa, dok pomaže misionarima pomaže misijskoj djelatnosti Crkve. U svojoj zauzetosti oko evangelizacije Crkve, Gaj je, prema Ivanovom zapažanju, vrlo čvrst u vjeri.

Lk 18, 1-8: Ivanovo izlaganje, dobro je utemeljeno na Isusovim temeljima kada je riječ:  kakvi odnosi trebaju biti u Novoj Božjoj zajednici. Jučer smo istaknuli da se oni grade na zakonu ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Temeljna novost, svakako je to, što Isus predstavlja Božje milosrđe kao dobrotu i milosrđe Oca. Bog je svima stvoritelj i Bog, ali kršćanima je on Bog Otac, koji nanovo rađa za novi život svoje sinove, i on ih takvima po preporođenju u kupelji vode i Duha Svetoga priznaje. Protulik tome, vidimo u prispodobi koju Isus danas stavlja u liku jednog zemaljskog suca, koji ne mari, niti za Boga, niti za ljude. Ipak, ustrajna molitva stranke koja moli suca da ga zaštiti, mijenja stanje, ali ne i suca. On će zaštiti ženu udovicu iz vlastitog komoditeta, da mu više ne dodijava. Bog Otac ne radi tako. On na ustrajnu molitvu svojih izabranih sinova uvijek spremno reagira, iako se nekad čini da odgađa njihovu stvar. Poruka je jasna, kršćanska zajednica zna komu se, i kako moli, zna tko ima snagu odgovoriti na molitvu. Ta budnost u molitvi uvijek rađa čvrstoćom vjere i povjerenja u onoga komu se moli.