“Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.“ (14.tj.pon.)

**********

Post 28,10-22: Nakon što je mlađi sin Jakov na prevaru dobio blagoslov i pravo prvorodstva od oca Izaka, stariji brat Ezav odluči ubiti svojega brata Jakova. Preko slugu dočula to majka koja odmah otputi Jakova u svoj rodni grad Haran kod njezina brata Labana. Koristeći tu priliku, Jakov među vremenom potraži ženu među djevojkama svojega roda. Nakon prvog dana puta, o zalasku sunca, morao se zaustaviti na nekom osamljenom mjestu: prostre ogrtač na zemlju, legne i stavi kamen pod glavu. Dok je spavao, usne san: silno visoke ljestve, kao neka kula s više katova, dizale su se sa zemlje i dopirale do neba gubeći se u oblacima, a mnoštvo se Božji anđela neprestano po ljestvama penjalo i silazilo. U jednom se trenu sam Gospodin nađe pred Jakovom i reče mu: „Ja sam Gospodin, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu….“ Jakov se tada probudi i reče: „Zaista, Gospodin se ovdje nalazi i ovo je kuća Božja i vrata nebeska.“ Jakov podigne žrtvenik i to mjesto nazove Betel, što znači „Božja kuća“. Tada učini zavjet. Tim viđenjem Gospodin mu je zapravo želio zajamčiti svoju zaštitu i objaviti da je on doista namjesto Ezava izabran „baštinikom obećanja“.

***********

Mt 9, 18-26: U današnjem Evanđelju Isus liječi ženu koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i uskrisuje umrlu kćer glavara sinagoge. Kao i kod Hošee, i kod Isusa u ozdravljenju bolesne žene, prikazana je obiteljska tragedija. I u jednom i u drugom slučaju dijagnoza je bolest, ali lijek ne djeluje isto. Hošea u slici svoje bolesne i grešne žene i u slici bolesnog i grešnog naroda, vidi potrebu obraćenja i vjere, ali i vjera i ljubav izostaju. Njemu je jedino ostala nada. Žena iz Isusova slučaja ima toliko vjere, da ako bi se samo dotakla skuta njegove haljine, spasila bi se. To se i dogodilo, zato joj Isus govori: “Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.“ I to nije dovoljno, evanđeoska poruka predstavlja i uskrisenje Jairove kćeri, čime ovo čudo dovodi, ne samo do zdravlja, nego i do uskrsenja na novi život. Treba istaknuti kako su obiteljske tragedije vrlo često ishodišna točka propasti, ali i čvrste vjere, koja se uvijek rađa iz predanog života za druge, a time i života u čvrstoj ljubavi. Tako nada života, pobjeđuje beznađe.