Jedno, samo, neće proći nikada, a to su Božje riječi, a prema Danijelu i Newtonu (Njutnu) svijet se mora 2060. g. resetirati (34.tj.pet.)

************

Dn 7, 2-14: Danas prelazimo na drugi dio Knjige o Danijelu, gdje su skupljena „apokaliptička“ viđenja koja u Bibliju uvode novi književni rod. „Apokaliptičkim“ književnim rodom pisac postiže otkriti neke tajne koje  upravljaju ljudskom povijesti. Postoji ljudska povijest u kojoj se odvijaju događaji u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ali, postoji i vječni naum Božji koji vodi sva zbivanja i raspoređuje ih tako da se taj vječni plan ispuni. Zbog toga ljudska povijest ima vanjski tok, koji je svima vidljiv, i drugi skriveni, proročki tok. Tako Danijelova viđenja opisuju ljudsku povijest i buduća zbivanja s gledišta Božjeg kraljevstva koje dolazi. U prvom viđenju četiri strašne nemani ustaju i otimaju se za vlast. Tajanstveni likovi otkrivaju proroku neke od tih tajni kako bi izabrani Božji narod mogao razumjeti ono što mu se događa, a iznad svega kako bi se mogao nadati budućem i konačnom vremenu, u kojem će Božji naum biti dovršen i objavljen. Tako, s ljudskog stanovišta povijest izgleda složena i isprepletena raznim događajima, ali s božanskog gledišta ona je ravnocrtna u borbi između Božjeg kraljevstva i kraljevstva ljudske oholosti. Apokaliptični tekstovi uvijek donose puno simbola koje nije uvijek lako protumačiti. U svom prvom viđenju, na primjer, Danijel vidi četiri velike nemani koje se izdižu iz mora. Što znači to viđenje? I sam Danijel je zatražio od anđela tumačenje tog viđenja. Naime, radi se o četiri velika kraljevstva, a Božji sud je nad svim svjetskim kraljevstvima. Bog daje potpunu vlast jednome koji je kao „Sin čovječji“.Tako je Isus najčešće nazivao sebe. Kraljevstvo koje se javlja s prvim Kristovim dolaskom bit će konačno dovršeno kad se on vrati. Samo tumačenje viđenja vidjet ćemo u sutrašnjem nastavku sedmog poglavlja.

************

Lk 21, 29-33:  Ono o čemu evanđelisti pišu, kad je u pitanju konačna preobrazba svijeta, to Isus prije njih ostavlja kao opomenu, jer vrijeme i sat zna samo Otac nebeski. Ipak slušatelji trebaju znati iščitavati znakovlje neba i zemlje, i iz tih znakova prepoznavati ‘konačno vrijeme’. Ništa se neće dogoditi dok se ‘sve ne zbude’, tj. dogodi. Sve stvoreno ima svoje vrijeme nastanka, vrijeme trajanja i novo vrijeme preobrazbe, ili svršetka onog starog. Jedno, samo, neće proći nikada, a to su Božje riječi. One su vječne poradi onoga koji je vječan