Evanđelje dolazi u Europu  (5.vaz.su.)

***********

Dj 16, 1-10: Po svršetku Jeruzalemskog sabora, Pavao i Barnaba su se vratili u Antiohiju. Nakon nekog vremena Pavao je krenuo na svoje drugo misijsko putovanje. Razlog je, s jedne strane obilazak onih kršćanski zajednica koje je osnovao na prvom putovanju, a s druge strane navijestiti Radosnu vijest o Isusu Kristu i drugim narodima. Pavao za pratioca sebi odabire Silvana, dok su Barnaba i Marko otišli na Cipar. Krenuo je kopnenim putem preko Sirije i Cilicije. Tako je stigao u Derbu i Listru. Tu se susreo s Timotejem, koji je postao njegov najvjerniji učenik i pratilac. Zatim je prošao Frigiju, Galaciju i Miziju te stigao u Troadu, grad koji leži na obali a okrenut je Europi. U Troadi je imao viđenje: prikazao mu se neki Makedonac i ovako ga molio: „Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam.“ Pavao je u tome vidio ukaz Božje volje i kreće u pokrajinu Makedoniju koja je obuhvaćala veliki dio Grčke. Lađom je stigao u Filipe, i to je prvi službeni dodir Kršćanstva s Europom. Evanđelje dolazi u Europu. Luka evanđelista, pisac Djela apostolskih izvještava, kako je Pavla Duh Sveti spriječio propovijedati u Aziji, a kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. Pavla je očito Duh Isusov vodio prema Europi.

***********

Iv 15, 18-21: Isus je zaista najveći i posljednji Prorok ovome svijetu. U nastavku svog oproštajnog govora, Isus provlači temu o mržnji svijeta prema njegovim učenicima. Put Isusov je poznat, Istina Isusova je poznata, Život Isusov je poznat, stoga Isus, ostavlja sebe svojim učenicima, i po tom Isusovom Duhu, svijet će ih uvijek po tome prepoznavati. Noseći Evanđelje ovome svijetu, učenici prema Isusovoj oporuci, proći će istu sudbinu kao i Isus, jer ljubav je uvijek suprotstavljena mržnji ovoga svijeta.