Tko vjeruje u molitvu, ima na raspolaganu veliku snagu (7.tj.k.g.sub.)

************

Jak 5, 13-20: U završetku svoje poslanice, Jakov stvara jedno krasno ozračje koje kršćani mogu u svim situacijama ostvariti molitvom. On stavlja naglasak kršćanske brige za bolesnika i grešnika.Jakov govori o uspješnosti onih koji mole. Zato u tjeskobama uvijek treba moliti, a u radosti pjevati hvalospjeve. Tko vjeruje u molitvu, ima na raspolaganu veliku snagu. Da bi od Boga primili okrepljenje duše i tijela, Jakov poručuje: „Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.“ U ovome tekstu crkva vidi početni oblik sakramenta ‘bolesničkog pomazanja’. Bolesniku se preporuča ispovijed grijeha, i žarka molitva. Ne treba izgubiti iz vida, da se ovom porukom kršćaninu preporuča sakramentalna ispovijed. Promišljeno apostol Jakov, na završetku svoje poslanice, zaokužuje sakramentalnu skrb i brigu kroz njegov cijeli život, pa tako i na njegovom zemaljskom svršetku. U zaključku se vidi kršćanska briga i potreba bratske ljubavi za svakog kršćanina koji odluta u područje grijeha. Njega je najvažnije vratiti Kristu, koji jedini može oprostiti čovjekove grijehe i tako obradovati samo Nebo.

*******

Mk 10, 13-16: Isusove su riječi uvijek potkrijepljene nekom živopisnom i upečatljivom slikom. Kraljevstvo je Božje utemeljeno i ono prožima, i Zemlju, i Nebo. Isus jasno kaže: kome je ono namijenjeno. I ovdje, Isus pravi jedan veliki društveno civilizacijski napredak. Naime, apostoli, a s njima i ostali Židovi misle da su djeca samo nada budućnosti. U sadašnjosti nemaju nikakva značenja, jer ne mogu vršiti Zakona. Isus misli drugačije. Kraljevstvo Božje nije plod čovjekova truda, nego Božji dar. Djeca ništa ne mogu i sve očekuju od oca. Isti je stav potreban svakom čovjeku da uđe u Kraljevstvo. Vršenje Zakona ne dovodi do njega. Da bismo ušli u Božje kraljevstvo, moramo svi postati, ne djetinjasti, nego poput djece, a to znači, prihvatiti ga poniznim pouzdanje kojeg Otac daje.