Kršćanska braćo i sestre!

Svaki zavjet koji je činjen u biblijskim vremenima kao i vremenu postbiblijskom ima svoj razlog: zavjeta, klanjanja i posvete.
Tako i ovo naselje u godini vjere i ljubavi  2025.-toj, ima svoj razlog posvete, zavjeta i objekt klanjanja koje vjernici iskazuju Presvetom Srcu Isusovu.
Tu postoji i razlog postojanja svetkovine uopće, a to je prvenstveno ljubav koju Krist ima prema nama, u kojoj prepoznajemo i ljudsko tjelesno srce.
Tako je Isus u svojoj božanskoj i ljudskoj naravi dostojan klanjanja, jer je On kao pravi čovjek, po jednoj zajedničkoj božanskoj osobi  Isusa Krista, neodvojivo sjedinjen sa svojim božanstvom.
Nauk je Katoličke Crkve, da postoje dva razloga zbog koji Crkva pridaje ovakvo poklonstvo Srcu Božanskog Otkupitelja.
        „Jedan je onaj koji se odnosi i na druge presvete udove tijela Isusa Krista, a oslanja se na načelo, po kojem znamo da je njegovo srce, kao najplemenitiji dio ljudske naravi sjedinjeno s božanskom osobom Riječi. Zbog toga mu treba iskazivati ono poklonstveno štovanje, kojim Crkva štuje osobu samoga Božjeg sina.
          Drugi koji se na poseban način odnosi na božansko Spasiteljevo Srce, te isto tako na poseban način zahtijeva da mu se pridaje božansko štovanje, proizlazi iz toga što je njegovo Srce, više negoli svi drugi udovi njegova tijela, naravni znak ili simbol njegove beskrajne ljubavi prema ljudskom rodu.“ (Pio XII 1956 g. u svojoj enciklici o pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu.)
Prema nauku istog crkvenog učiteljstva, Isusovo ljudsko Srce, koje je istovremeno Srce utjelovljene Božje Riječi, vrlo rječito objedinjuje njegovu trostruku ljubav, kojom božanski Otkupitelj, u jedinstvu s Duhom Svetim, neprestano ljubi vječnog Oca i sve ljude.
U njemu je naznačena beskrajna božanska ljubav, zajednička svim trima osobama Presvetog Trojstva, koju je objavio upravo Isus Krist, druga osoba tog Trojstva, sama Riječ Božja.
Na drugom mjestu, u Isusovu Srcu častimo simbol one ljubavi koja je, izlivena u njegovu dušu po Duhu Svetom i nastanjena u njegovu Presvetom Srcu.
Takva snaga obogaćuje Kristovu ljudsku volju i  vodi njegovo ljudsko djelovanje u slici Dobrog pastira o čemu još daleko ranije piše  Ezekijel, što smo danas čuli. (Ez 34).
U Isusovu Srcu častimo također osjetilnu ljubav ljudskog stvorenja, koja je prirodna svakom čovjeku, i koju je Isus također poznavao.
Od svega ljudskog što je Isus uzeo onoga časa kad se, kako ispovijedamo u Vjerovanju, „utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom“ , njegovo srce zaslužuje naše najveće štovanje.
 Iz srca polazi snaga koja pokreće i traži susret s drugima. U njemu je početak svakog herojstva i inicijative. Srce je riječ koja je drugo ime za ljubav.
             Isus se nije zadovoljio da nam daruje sebe samo u nekrvnoj žrtvi sakramenta kruha i vina Posljednje večere, već je tomu htio nadodati krvnu žrtvu Križa Golgote, primjer vrhunskog svjedočanstva svoje duboke i beskrajne predanosti i želje da ostane vjeran volji Božjoj i djelu spasenja ljudi.

Učinivši tako, Isus je ispunio vlastite riječi koje kazao svojim učenicima: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“. (Iv 15,13).
Ili, danas u Evanđulju, dok okuplja svoje susjede i prijatelje kaže: „Radujte se sa mnom jer sam našao svoju ovcu koja bijaše izgubljena“ (Lk 5,6).
Po tom činu Isusove ljubavi na Golgoti objavljena je ljubav samoga Boga, kao što nas poučava Sveto Pismo jer: „Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću.“
Naime, njegovo stradanje i smrt nisu bili prvenstveno posljedica osude i zlonasilja, nego su  mnogo više dar i plod njegova Srca za mene i posljedica njegove ustrajne vjernosti i predanja volji Božjoj iz ljubavi. Jer, kao što je pisao sveti Pavao: „… ljubav je Božja izlivena u naša srca po Duhu Svetom koji nam je dan“. (Rim 5,5)

U Crkvi koja je službenica tijela i krvi Kristove, traje novi narod Božji kao zajednica Novoga Saveza. Taj Savez je sklopljen i rođen iz krvi Isusa Krista, koji je Veliki svećenik novoga Naroda Božjega. Tako je i Crkva, novi izabrani Narod Božji, dar Isusova Srca. Upravo tu vjeru, svaki put kad slavimo svetu Misu, ispovijedamo Isusovim riječima: „Ovo je kalež moje Krvi novoga i vječnoga Saveza koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha“.
          Biblijski tekstovi Novoga zavjeta čak 152 puta spominju srce, naravno s različitim naglascima i porukama. No od njih je svakako najpoznatija Isusova izreka : „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati.“ (Mt 5,8).

I na kraju završimo molitvom starozavjetnog Psalmiste: „Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam“ (Ps 23).
Te sa svetim Pavlom dodajem Braćo i sestre, „što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost , je li što pohvala – to neka vam je na srcu“ (Fil 4,8).

Amen!