Post 16, 1-12.15-16: Već smo ranije istaknuli Božje obećanje Abrahamu da će imati sina koji će mu osigurati blagoslov i brojno potomstvo. Prošlo je i deset godina od obećanja, ali dijete nisu dobili. Sara  (Saraja) je pokušala naći rješenje, po mezopotamskom zakonu. Naime, ako neka udana žena nije mogla imati djece, mogla je svojemu mužu ponuditi jednu od sluškinja koja bi mu onda bila druga žena. U tom slučaju dijete koje bi se rodilo, smatralo se djetetom gospodarice koja ga usvaja. Tako je Sara dovela svome mužu sluškinju Egipćanku Hagaru. Začela je dijete i postala druga žena. U Abrahamovu rodu nastalo je veliko veselje. Ipak, brzo je nastao nesporazum između Hagare i Sare. Hagara je počela prezirati gospodaricu, a ona se osvećivala i zlostavljala Hagaru. Novorođenom djetetu Abraham je dao ime Jišmael što znači „Bog me usliši“. Ono što se i očekivalo, Bog je ispred običaja i kultura te same ljudske samovolje. Bog nije odobrio način na koji su dobili dijete, te je ostao kod svoga obećanja: Sara će roditi sina. Što se i dogodilo. Bog je ostao vjeran u savezu, ali to traži i od Abrahama.

Mt 7, 21-29: Prema svemu što Isus u svojim Zlatnim pravilima života ističe, oči su se smatrale kao prozori koji propuštaju svjetlost u tijelo i dušu. Oko ne smije krivo vidjeti, niti razum krivo rasuđivati, a još manje suditi. S drugima se mora postupati onako kako bi željeli da drugi postupaju s nama. Čovjek mora nastojati graditi kuću uvijek na Kristovoj stijeni i tu nisu dovoljne samo riječi nego i djela. Sve mora biti u skladu s Kristovim riječima i djelima. Neće biti dovoljno samo Gospodine, Gospodine, nego, volju Oca u vjeri i ljubavi izvršiti. Kuća života mora biti „kuća mira“ .