Kad Božja tajna prestane biti tajna, tada se život odvija oči u oči
Velika Gospa - 2018.
Otk 11, 19; 12, 1-6.10:
Danas na svetkovinu Uznesenja Blaženja Djevice Marije slušamo u prvom čitanju riječi Knjige otkrivenja. Prije nego što se naslonimo na same riječi napravit ćemo mali uvod da bi razumjeli pročitane riječi Knjige Otkrivenja.
Prošlo je već peset godina otkako su apostoli utemeljili i uredili prvu Crkvu u Jeruzalemu, a zatim krenuli putovima naviještanja radosne vijesti raznoseći je po ostalim zemljama Rimskog Carstva.
Petar i Pavao podnijeli su mučeničku smrt od cara Nerona (64), a i ostali apostoli, raspršeni po svijetu, već su umrli. Preostao je još samo jedan. Bio je to starac apostol Ivan.
Živio je u Efezu, glavnom gradu rimske provincije Male Azije prema Egejskom moru. Za vladanja cara Vespazijana (69-79) i njegova sina Tita (79-81) kršćani su živjeli u miru. No za vladanja cara Domicijana (81-96), koji se uvelike razlikovao od brata mu Tita, ponovno se rasplamsao progon kršćana.
Domicijan je bi okrutan kao i Neron. Progoni su u cijelom Rimskom Carstvu. Tada Ivan u službi starješine- biskupa biva uhićen i prema pisanju Tertulijana, Ivan je odveden u Rim gdje je bačen u kotao s vrelim uljem, ali mu ono nije naudilo. Tada je bio prognan na otok Patmos. Na tom malom otoku Ivan doživljava viđenja koja je zapisao u Knjizi Otkrivenja. Knjiga je upućena sedmerim crkvama u Aziji.
Srž knjige je dvanaesto poglavlje koje danas čitamo.
Otkrivenje opisuje jedno znakovito viđenje u kojem su u prvom planu dvije ličnosti: Žena s Djetetom i Zmaj sa sedam glava i deset rogova.
Žena je izgledala poput kraljice, odjevena suncem, pod nogama joj mjesec, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Dijete je Mesija koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom.
Opširnije:Kad Božja tajna prestane biti tajna, tada se život odvija oči u oči
Divno je sresti se na pola puta, još postoji šansa
Devetnaesta nedjelja kroz godinu 2018 - b
Kad god je Bog sklapao savez, dao je i program za njegovo obnavljanje.
Savez nije događaj iz prošlosti, nego trajno i stalno aktualizirnje njegova sadržaja.
Svaka obnova Saveza ima uprisutnjeno značenje danas.
Danas Bog sklapa s vama Savez.
Divan je primjer uzet iz Prve Knjige kraljeva ( 1 Kr 19) na ovu devetnaestu nedjelju kroz godinu, kada prorok Ilija želi spasiti Savez i ponovo uspostaviti čistoću vjere, idući na mjesto gdje se pravi Bog objavio, i gdje je bio sklopljen Savez.
Ilija direktno spaja svoje djelo s Mojsijevim.
On odlazi na brdo Horeb, jedan od vrhova Sinaja gdje je Mojsije sklopio Savez s Bogom.
Evo što kaže Ilija u trenucima svoga uzlaska na Horeb, već dobro iscrpljen glađu i želi umrijeti:
„Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih.“ Zaspao je! A onda ga anđeo taknu i reče: „Ustani i jedi!“
Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.
I tu čuje riječ Jahvinu: „Što ćeš ti ovdje, Ilija?“
On odgovori:
Opširnije:Divno je sresti se na pola puta, još postoji šansa
U duhovnoj obnovi, uvijek se čuju riječi utjehe i ohrabrenja
Kršćanska braćo i sestre!U duhovnoj obnovi, uvijek se čuju riječi utjehe i ohrabrenja (8.8.2018.)
Čovjek, teško može riječima dočarati što je to zaista prava obnova, kako ona materijalna tako i ona duhovna.
Teško može predstaviti sliku nekog prostora bez života, ako je u njemu bio kad je život vrvio.
Sjećam se dobro 1995 g.poslije Dejtona, kada sam određen od naše uprave da obiđem sve sakralne objekte u našoj nadbiskupiji i dokumentiram ratne štete. Bila je to misija s bijelim kacigama i trajala je punih šest mjeseci s prekidima za vikend.
Postojale su tri vrste prostora: Prostor bez ljudi i bez sakralnih objekata, prostor s ljudima i oštećenim sakralnim objektima i prostor gdje su ljudi i objekti ostali čitavi.
Najviše utisaka imam i danas, od prostora bez ljudi i bez sakralnih objektata.
Takav je bio i ovaj prostor u kojem danas živimo.
Sve je šikara, i putevi nisu što su nekad bili, ni naselja ne liče na ona koja su nekad bila, a sakralne objekte često sam tražio gdje su uopće bili.
Jednom riječju pustoš, a nitko ti ne može pomoći dok tražiš ono što je nekad postojalo.
I to se riječima ne može opisati. A samo je prošlo nepunih pet godina, otako je narod otišao s prostora.
Na ovaj, i ovakav uvod, potakle su me riječi i zapažanja proroka Jeremije koje danas čitamo.
(Jr 31, 1-7).
Prorok gleda ispaćenu gomilu ljudi, žena i djece određenih za odlazak bez povratka. Iz sabirnog logora u Rami, devet kilometra sjeverno od Jeruzalema, zarobljeni Židovi odlaze na put 1300 kilometara u tuđu domovinu.
Izgnanstvo traje sveukupno oko 60 godina.
Opširnije:U duhovnoj obnovi, uvijek se čuju riječi utjehe i ohrabrenja
S Novim Zavjetom idu i novi ljudi
Osamnaesta nedjelja kroz godinu 2018-b
U prošloj nedjelji čuli smo prekrasnu zgodu iz Ivanova Evanđelja kada Isus hrani mnoštvo svijeta s nekoliko mali kruhova.
U ovu osamnaestu nedjelju kroz godinu slušamo zgodu iz Knjige izlaska kada Bog u pustinji hrani Hebreje na čudesan način. Bio je to kruh s neba, „mana“.
Taj događaj bilježi i Psalmista u Psalmu (78) riječima: „Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim.“
Jedna i druga zgoda govore o Božanskoj ljubavi.
U današnjem odlomku iz Ivanova Evanđelja (Iv 6 24-35) Isus povezuje i jedan i drugi događaj dok govori:
„Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.“
U razgovoru naroda s Isusom, kao na filmskoj vrpci teče: Objava, u kojoj se Isus predstvavlja u slici kruha života.
Nato je uslijedila molba slušatelja: „Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.“
I tek tada Isus objavljuje istinu o sebi:
„Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“
Iz ovih Isusovih riječi možemo zaključiti kao i Ivan sljedeće: „Bog uslišava onoga tko vrši njegovu volju.“ (Iv 9,31)
Izdvojimo li riječi Isusovih slušatelja: „daj nam“, primjetit ćemo lijepo povjerenje koje očekuju od Isusa i Oca Nebeskog. To je izraz i saveza: mi smo njegovi a on je naš, i za nas.
Isus, hrana za život kršćana
Sedamnaesta kroz godinu 2018- b
U povijesti Božjeg izabranog naroda, Bog je u mnogo navrata iskazivao posebno naglašenu brigu prema odabranom rodu.
Vidljivi su mnogi primjeri još od Abrahama, kao što je vidljiv primjer Božje brige u vrijeme proroka Elizeja kada Bog po Proroku umnaža kruh i hrani obične ljude.
Božju brigu treba gledati kao znak osobite ljubavi i Providnosti kojom Bog ukazuje na konačni cilj, a to je osoba Isusa Krista koja u prilikama kruha i vina tvori zajedništvo u jednom tijelu.
Kršćansko jedinstvo po Otajstvu Euharistije je na djelu.
Ono je stvarnost.
Kršćani su ujedninjeni jednom vjerom, jednim životom i jednim ciljem.
Kršćani služe istom Gospodinu. On je glava, a mi udovi jednoga tijela, kako to Pavao izlaže u Poslanici Efežanima (4,1-16).
Važno je, kaže Pavao, da nemamo istu osobnost niti iste darove. Stoga, stalno trebamo utvrđivati svoju povezanost ophođenjem u ljubavi, služeći se svojim različitim darovima za opće dobro.
Trebamo zajedno rasti do mjere koju je odredio Krist, dok ne postanemo slični njemu.
Više članaka ...
- Zašto smo uvijek rastrgani i podijeljeni, kao ovce bez Pastira?
- Dragi hrvatski nogometni reprezentativci i izborniče Zlatko Daliću!
- "Povratili ste nadu i donijeli radost svojoj hrvatskoj domovini"
- Tajna svježine glave je otkrivena
- Kršćanski stav jest VJERA, ali vjera utemeljena na BOŽANSKOJ OBJAVI
- Vjera je težak čin poniznosti i traži žrtvu duha i svega bića
- SVECI KOJI SU SUSRELI GOSPODINA
- Možemo li mijenjati svijet?
- Brod spasa, a kapetani sigurni i hrabri
- Učvrsti Petre našu vjeru, inače, potonut ćemo!