Tajna svježine glave je otkrivena

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Petnaesta nedljelja kroz godinu 2018-b
Bog u Kristu želi nanovo pridignuti ljudsko stvorenje ranjeno grijehom.
       On za ostvarenje toga nauma ljubavi traži i čovjekovu suradnju.
       On odabire dvanaestoricu apostola koje će najprije poslati Židovima, jer su baštinici izabranja i obećanja mesijanskog spasenja.
U današnjem Evanđelju Isus islikava kakav bi trebao biti njegov apostol.
Ponajprije, mora biti spreman, ne propovijedati sebe, nego najaviti blizinu Kraljevstva Božjega.                                    
Apostoli moraju činiti ono što su vidjeli da Isus čini.
             Sve što rade mora biti besplatno, jer su besplatno i primili.
             Torba, obuća i dvije haljine nisu potrebne.“Ta vrijedan je radnik hrane svoje.“
Apostol mora imati mir u sebi i nositi ga kao snagu duha kojeg predaje u susretu drugima.
Njegov mir, znak je nadolazećeg mesijanskog spasenja.
             Takav pozdrav je s puno Božje moći i snage.
A onima koji vas ne prime i ne prihvaćaju riječ Božju, i predanu snagu mira u pozdravu, mir svoj vratite k sebi.
             I nakon toga stresite prašinu sa svojih nogu.
Drugim riječima, njima ste donijeli mir i dobro, a oni vama ne mogu ostaviti zlo.
Vi im nosite blagoslov, ako ga ne žele, odsutnost blagoslova uvijek je proklestvo.
S blizinom Kraljevstva Božjega započela je na svjetskoj pozornici velika duhovna obnova.
U takvom odrazu Božje ljubavi po Kristu otkrivamo Milost i milosrđe.
A to su počeci kršćanske civilazije ljubavi.  

 Bog čovjeku oprašta i poklanja novi život u Kristu.
           On Krista predstavlja kao vrelo života, kao crpku koja čovjeku pomaže crpsti vodu iz izvora spasenja.
Ono što su Evanđelisti i apostoli svjedočili o Kristu:
     Krist to i jest bio, sada je, i bit će do konca svijeta.
Zato mi svaku našu molitvu završavamo riječima: „Po Kristu, s Kristom i u Kristu.“
Krist je dakle neizmjerno crpilište Božjeg milosrđa i dobrote.
Čovjek uvijek ima mogućnost koristiti tu crpku i to crpilište za svoju klonulu dušu.
Evo jednog primjera:
Moderni avioni i rakete lete strašnim brzinama. Kod naglog polijetanja, zaustavljanja ili zaokretanja, pilotu krv iz glave jurne u noge. Mozak ostaje bez krvi i nastupa stanje privremene nesvijesti.
       Zato su se sjetili Žirafe.
Žirafina mala glava na dugačkom vratu nalazi se čak dva i pol metra iznad srca. Žirafa u bijegu razvije veliku brzinu, a glavom lamata kao da je nosi na dugačkom štapu.  I nikada se ne dogodi da toj glavi ponestane krvi.
Žirafa ne pada u nesvijest, ne vrti joj se u glavi od brzine.
Mislili su da Žirafa ima veliko izvanredno snažno srce.
Stručnjaci su je počeli istraživati. Otkrili su da ona ima sasvim normalno srce kao što ga ima jelen.
       A onda su secirali mnogo vratova kod Žirafa.
       Otkrili su tajnu.
Tajna se krije u krvnim žilama na vratu. U tim arterijama su smještene specijalne crpne stanice koje pomažu rad srca. To su ventili koji se pravilno otvaraju i zatvaraju te tjeraju krv sve više prema glavi. Što se ide bliže glavi, to su ventili gušće raspoređeni.
    Tajna svježine glave je otkrivena.
Može li čovjek otkriti gdje leži tajna svježine njegove glave, njegovog duha?
Može i treba.
Poslušajmo Svetog Pavla:
„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega  Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim .... Njegovom krvlju imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa, po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svojom mudrošću i razumijevanjem ...“ (Ef 1, 3-14)
Jednostran razvoj naše duše i razuma je opasan.
Teško je održati dušu i razum u zdravoj spoznaji bez trajne molitve i dnevnog bdjenja pred Božjim licem.
           Molitelj zrije u ljubavi i on svakodnevno podiže klonulu dušu.
Tu je Krist, ne samo nedostižan uzor, nego i sam neiscrpno vrelo žive vode, žive hrane za ljudsku dušu i razum.
           Tko otvori prozore svoje duše, tko Božju riječ prima i vjerom u nju, razumije, takav čovjek svednevice vidi podizanje i klonule duše.
Božja ljubav po Kristu povješću putuje, ona nas blagoslivlje, liječi, tješi i oprašta.
           Bog je očito sredio život Žirafe, da ne pada u nesvijest u galopirajućim situacijama.
Ali, kako ga je tek čovjeku večianstveno uredio po Isusu Kristu.
Ne, on ne pada u tamu, on ne pada u nesvijest, on stalno osvježava svoju dušu na vrelu Božanskog milosrđa.
Vrelu spasenja.
I nema mjesta vapaju: Što si mi dušo klonula, što jecaš u meni?          

                                 Župnik