Pavao tvrdi, kako Euharistija uvijek tvori zajedništvo, a ne podjele u zajednici (XXIV. tj. pon.)
1 Kor 11, 17-26.33: Način slavljenja euharistije i blagovanja koje prati euharistiju, Pavao Korinćanima, bez uvijanja, iskazuje svoje neslaganje. Same razmirice i razdori preneseni su i na „Gospodnju večeru“, kad bi se okupljali kao Crkva da obave spomen-čin onoga što je Isus učinio i rekao one noći kad je predan, što trebaju činiti dok on ponovno ne dođe. Prema Pavlovim upozorenjima, može se uvidjeti da su neki blagovali prije nego se lomio euharistijski kruh i pila čaša blagoslovna, dok su drugi, koji nemaju što donijeti, bili isključeni i odlazili kući gladni. Da bi bolje razumjeli moramo poznavati ranokršćansku praksu koja se uz slavlje euharistije sastojala i od prave naravne večere, na koju bi svatko nešto donio, a onda se zajedno blagovalo. Takav oblik večere zvao se „agape“, što bi u našem jeziku značilo „ljubav“. Kako još nema prave crkve kao zgrade, euharistija se slavila po kućama. Ponekad su slavlje euharistije slavili i kod nekog bogatijeg domaćina, koji su zbog staleške razlike, iz agape isključivali siromašne i robove. To nije Pavlovo shvaćane Crkve Božje, gdje svi trebaju doći i zajedno blagovati. Pavao dobrano naglašava kako euharistija tvori zajedništvo, a ne podjele u zajednici. Oni koji tako što čine griješe protiv tijela i krvi Kristove i oni nisu dostojni tijela i krvi Kristove, jer sve krivo shvaćaju. Pogledajmo, što Isus kaže o „dostojnosti“, i tko je dostojan otajstava Božji.
Lk 7, 1-10: Isus je u nekoliko navrata izjavljivao da je najprije poslan navijestiti Radosnu vijest stadu Davidovu, a onda svima ostalima. Odbijanje Isusovog poziva od strane nekih Židova, koji su prvenstveno pozvani da slijede Put kojim On ide, pomaže razumjeti današnji događaj ozdravljenja sluge rimskog satnika. Satnik, poganin, ne Židov, našao se dostojan Božjih otajstava jer njegova vjera i povjerenje u Isusa, nadmašuje izraelsku vjeru. Isus ovim činom otvara vrata Kraljevstva božjeg svim narodima, čime je kršio židovski zakon, po kojem su samo Židovi „dostojni“ blagodati vjere u objavljenog Boga. Iako se najprije čuju riječi od strane neki Židova, kako je satnik dostojan da mu Isus pomogne, jer dobar je čovjek, čak je kao prijatelj Židova i sinagogu sagradio, Isus ne ide odmah na njihov poziv, nego tek na poziv prijatelja (pogana) od Kornelija, koji ga zovu Gospodinom. Tek tada, kad su ispovjedili svoju pravu vjeru da je Isus Gospodin, on ih učini dostojnima otajstava Božji.