Kako su Isus i Pavao donijeli ženama uskrsnuće na proljeće novoga života – e…, to vrijedi pročitati i znati    (24.tj.pet.)

*********

1 Tim 6, 2-12: Pavao i Timotej imaju dobru sliku o moralno-društvenim odnosima u antičkom svijetu. Oni se kreću po najmnogoljudnijim i najprometnijim gradovima: Korintu, Solunu, Efezu…, ali i najpoganskijim gradovima s mnoštvom robova i malim dijelom aristokracije. U svim tim gradovima ukorijenilo se mnoštvo poganskih religija, zbog različiti kultura naroda iz kojeg su potjecali. Prostitucija je u takvim sredinama izuzetno raširena. To će biti povod i mnogih rastavljenih brakova, a time i mnogo obespravljenih udovica. U to doba nema socijalne pomoći, pa je Pavao to držao za gorući problem. Crkva je uskoro prihvatila odgovornost u svakoj vrsti obespravljenosti da im pomaže. U isto vrijeme kršćanske žene, kreću sasvim novim Kristovim Putom, putem uskrsnuća na novi život. Tako su postale žene koje su uživale dobar i besprijekoran glas, čime Pavao neumorno tako radeći potkopava iznutra cijeli tadašnji bezbožnički sustav. Za Pavla biskupi, svećenici, đakoni moraju biti pomno odabrani s naglašenim karizmatičnim darovimaDuha. Robovi kršćani, slobodni su, ali ne smiju ozloglašavati Kristovo ime buneći se protiv svojih gospodara. Time su više pozvani da savjesno vrše svoje dužnosti radi višeg duhovnog dobra, jer će pogani gospodari prosuđivati njihovu vjeru po njihovu životu. Mora se razvijati pravo povjerenje, poštivanje i bratska ljubav između gospodara i robova, u ovom slučaju radnika, ne više za kršćanstvo robova. Pavao potiče Timoteja kako bi on shvatio da u kršćanstvu nema više rob-slobodnjak, Židov-Grk, nego svi su ljudi u Kristu braća. Tako je s Kristom, a zatim s Pavlom, otpočeo novi društveni poredak u svijetu. Nastupila je kršćanska civilizacija ljubavi.Sve je vidljivo, piše Pavao Timoteju, krivi učitelji zarađuju zemaljsko bogatstvo. Kršćanska je vjera, međutim, izvor duhovnog bogatstva, a u zemaljskim stvarima traži umjerenost. To čovjeka čini zbilja bogatim, jer nije bogat tko mnogo ima, nego kome mnogo ne treba. Stoga zemaljska dobra ne mogu biti cilj vjere i života. Dakle, kršćani jesu bogati, ali ne u novcu. Novac nije u sebi zao, dapače, može poslužiti u dobre i plemenite svrhe. Ali pohlepa za novcem rađa svakovrsnim zlom. Stoga „Čovjek Božji“ mora oblikovati kršćansku osobu. Za robove i žene to je uskrsnuće na proljeće novog života.

********

Lk 8, 1-3: Ako je Kristovo uskrsnuće događaj proljeća, a to je doba kada se i u prirodi budi život, onda današnji izvještaj iz Evanđelja govori o velikim Isusovim nastupima diljem Palestine, i ovo je proljeće njegovog božanskog djelovanja. Njega prate ponajprije apostoli, mnoštvo naroda, a danas po imenima govori i o ženama koje su u pratnji, a tu su i mnoge druge koje nisu imenovane. Među njima bilo je i onih koje su iz višeg sloja društva i rado su Isusu pomagale i financijski. Ovakva otvorena suradnja sa ženama je neobična za Židovsku sredinu. Isus, i u ovom segmentu svakodnevnog života postavlja nove standarde jer pokazuje neobičnu otvorenost suradnji sa ženama. Dok židovskom rabinu nije bila dopuštena takva suradnja sa ženama u njegovoj pratnji, Isus se ponaša sasvim prirodno prema muškom i ženskom rodu, primjereno njihovim darovima za posao kojeg obavljaju. To je izazivalo stalnu kritiku od strane njegovih protivnika. No Isus ovdje čini strahovit civilizacijski napredak u kojem će kršćanstvo vratiti dostojanstvo čovjeku, kako slobodnjaku tako i robu, kako muškom biću, tako i ženskom. Za robove i žene to je uskrsnuće na proljeće novog života.