29.kolovoza 2026.g. postavljena je skulptura u bronci na temu “majke šokice” koje su ostale udovice s djecom u II. Svjetskom ratu.
Skulptura je postavljena u prostoru kružnog toka ispred crkve u Odžaku.

Tom zgodom postavio sam javo pitanje: KAKO JE TESPIH umjesto krunice DOSPIO U RUKE ŠOKICE?

---

---

Ni nakon 24 sata nisam dobio odgovor, rješenje pitanja moram potražiti kod XVI. Muslimaske brigade.

I zaista, lijepo je dobiti isti  iz prve ruke od Prijatelja iz XVI. Muslimanske brigade o dovratniku na kući ‘šokice’ koja je u dovratnik svoje kuće od hrastovine, redovito urezbarila KRIŽ.  A nije rijetka i neka ‘šokica’ koja je cijeli dovratnik  izrezbarila križevima. Dobro se sjećaju i onih ‘šokica’ koje su dok mole krunicu gledale odvođenje svoga muža na kiselu vodu u podrum stare Pošte u Odžaku, ili na trening plivanja na rijeci Bosni.  Hvala Prijatelju!

I tako se moj Prijatelj isčuđuje i nad spomenikom u Posavskoj Mahali, kako to da nema barem jedan KRIŽ, pa tu su 3400 imena samo ‘posavskih šokaca’, i kako to da nema navoda tko je pobio te ‘šokce’ kad se zna da su tu  harale tri partizanske brigade: XVI. Muslimanska,  Proleterska i XV. Majevička.
I pričam ja Prijatelju kako mi je nedavno jedan od ‘šokaca’ u pratnji drugog ‘šokca’ rekao jako umiljatu vijest: “Hoćeš da ti dadnem aplikaciju od groblja na Bilama da možeš naći, tamo su njihovi križevi”. Moj je odgovor bio: “Pa zar u Posavini ne smiju imati niti jedan zajednički KRIŽ”.
Prijatelju, znaš kako mi ovo izgleda: Kao da ovaj prostor nije predviđen za šokadiju.
I dok ja pričam moj se Prijatelj već rastužio nad sudbinom šokaca u Posavini i počeo me sažaljevati.
Prijatelju hvala Ti! I meni  kao ‘Šokcu’ mnoge stvari nisu, niti jasne, niti drage.

I eto!

Još jedna kava s Prijateljem otkriva mi kako su mnogi  imali poljubac smrti upravo ispod samog dovratnika i padali šokici u krilo dok je ona tupim i mukim jecajem dozivala svoju djecu.
Hvala Prijatelju, ali ovo mi je još teže slušati, jer mi se uz grč rađa i bijes.

Ispij, samo ispij, bolan Prijatelju još jednu kahvu, bit će ti lakše.

Ma, čekaj malo, nisam ja neki kavedžija, ali nekada je jednostavno od Prijatelja ne možeš izbjeći. Popi bolan kahvu, znam da je  sve gorča jer moraš znati da i nama iz XVI. Muslimanske brigade  nije bilo lahko kad su šokačkog LOGORNIKA ubili i tako su, i prostor, i šokci ostali obezglavljeni. Mi smo otišli…..otišli, ali opet smo ponovo s druge strane došli. Znaš, stoji nam Prijatelju ona pjesma: “Mi smo braća, mi smo Muslimani, ćas na jednoj, ćas na drugoj strani.”

Ali ni to nije sve Prijatelju, oni su otkopali mrtvog LOGORNIKA pa mu u Odžak nekom Andriću iz Garevca na pladnju odnijeli glavu. Pa čekaj malo, Odžak već ima Glavosijek Ivana, možda je taj htio biti veći od  židovskog Heroda i Herdijade. Možda….

Polako…. polako… nek’ se kahva malo ohladi Prijatelju, prvo mi reci, koja ti je sad ta Herodijada. Čudim se ja kako vi to iz XVI. Muslimanske ne znate. Ona ti je ….. nekog moćnika.

Hajder de,,,, zar i tog ima. Kave više nema. Ima, ima…. reče mi Prijatelj.

Zaista ne prođe puno vremena, znatiželja dovede opet mog Prijatelja na kavu. Znaš Prijatelju puno si ti meni toga reko’, al’ mi ne reče tko ti je ona spominjana Kosača? E, to ti ne mogu ukratko reći osim da je kršćanka, katolkinja, ž. Stjepana Tomaša Kotromanić i kćerka Stjepana Kosače i Jelene Balšić. Katarina je u braku imala dvoje djece Sigismunda i Katarinu koje su u padu Bosne Turci zarobili i preveli na islam. Sama Katarina se uspjela izvući preko Dubrovnika do Ancone i zatim u Rim. Prije smrti svoje je Bosansko kraljevstvo predala Papi. Grob je njezin u crkvi Ara Coeli u Rimu.

Ali, Prijatelju, sve sam ti objavio na naslovnoj stranici, ako hoćeš biti znalac kako se povijest ponavlja, studiozno pročitaj. Hoću, hoću, ne beri brigu Prijatelju, do sljedeće kahve, zamućenu vodu malo ćemo izbistrit.

Stižem, stižem Prijatelju i dobro sam proćito što no’ negdar govori onaj tvoj Jozinović, Pa onaj Stjepan Kosača je mutio vodu rijeke Bosne vama šokcima. Ma meni se čini da se povijest ponavlja, jer Katarina  se sigurno tri puta u grobu okrenula videć što uradiše ove njene sljednice, tobož’ čuvarice krunice.

Dobro vi to iz XVI. Muslimanske brigate tufite. Pa je! Naše su muftije jako naćitani i imali su dobre muderise. Evo, nedavno je jedan polagao zadnji ispit i pitalo ga: Muftija, kakva je razlika između inksana i hajvana? Pa to je barem lahko pitanje: inksan može biti hajvan, ali hajvan nikada ne može biti inksan. Ti  to isprve muftija. Da, da … tko tufi, tufi.
Nego Prijatelju, meni se čini da ste vi iz XVI. Muslimanske brigade jako pronicljivi ljudi. Da, da, to si dobro reko’, ali sad mi reci tko je onaj tvoj u Rimu, on mi izgleda jako ućen.
Ma on je to preuzeo iz Povijesti srednjovjekovne Bosne, koju je napisao dr. Krunoslav Draganović.
Zaustavi se malo, molim Te, je li to onaj iz Poglavnikove  vlade, ustaški pop. Je, je, to je taj! Hibreti se prijatelj.
Znaš li ti Prijatelju da smo mi u XVI. Muslimanskoj brigadi o njemu puno i štošta ućili.
Uvede ti mene Prijatelju u visoku politiku. Ma, znaš, nisam namjerno, oprosti.
Prijatelju, kad je tako, bolje da se vratimo onom tvom Jozinoviću, i molim te malo mi pojasni tko je on?
I to ti je duga priča. Znaš stavit ću ja tebi njegovu sliku i o njemu na naslovnu stranicu, a ti do sljedeće kave dobro isćitaj. Hoću, hoću, baš mi to nedostaje  mojoj naćitanoj glavi.

Nego, Prijatelju, onaj tvoj Jozinović govori da je Katarina ostavila svoje Bosansko kraljevstvo Papi, pa stvari su logićne da Papa šokce u Bosni povjeri netjacima Katarine. Oni znaju da li tu treba križ, krunica ili tespih.
Vidi, vidi, kako ti to zaključa stvari, sad bi mogli i jednu popit…
Neću, Prijatelju! Pa zašto, koji je razlog?
Ma…. imam tri razloga: Prvo rano je, drugo vjera mi ne dozvoljava, a treće već sam dvije mano’.
Pa, da, ja sam skoro zaboravio da si ti iz XVI. Muslimanske.

Dobro, dobro, kad je to tako vidimo se, odo’ ja k svojima.
Prijatelju imam ja tebe još štošta pitati.
Sad ne, možda drugi put.  I tako mi ne popismo ni kavu, ni piće.