Kako biti zdrav – otvori me

Job 3, 1-3. 11-17.20-23: Prema onom što u trećem poglavlju čujemo iz Knjige o Jobu, Job se hvata u koštac s mučnim problemima: zna da je nevin, a ipak trpi. Na tu temu drži svoj prvi govor u kojem dominira njegovo proklinjanje dana kada se rodio. Iako postavlja Bogu ultimatum, on ipak ne protestira. On zna da nije kriv, barem je siguran da nije učinio ništa što zaslužuje toliku nevolju. Oko njega se srušio svijet koji je sebi bio izgradio, jer je i on bio prihvatio tradicionalno učenje, po kojem je trpljenje, kazna za grijeh. A zašto on mora trpjeti, kada se ne osjeća krivim. Sada vidi da tradicionalno teologija ne rješava njegov slučaj, ali ne vidi rješenja. Muževno se bori sa svojim problemom, ali izlaska nema. Njegove su patnje besmislene i dolazi u napast da se pita da li je Bog pravedan. Job nije neuvjerljiv heroj stare priče, nego čovjek od krvi i mesa koji traga za tračkom značenja neistraživih putova Božji. On je čovjek koji tapka u mrklom mraku, u mraku vjere. Veličina je Joba što može prkositi patnji koja ga satire i hoće da mu iščupa vjeru u skrivenoga Boga. U svojoj agoniji on se obara na Boga i njegove putove, ali zatim vapi Bogu i čezne za susretom s njime. On zato želi i umrijeti. On čezne da nađe mir i izbavljenje u smrti.

Lk 9, 51-56: Isus je na ‘putu’ prema smrti i uzdignuću. To se ima dogoditi u Jeruzalemu, i u njega Isus nezaustavljivo uzlazi. Kao i na svakom putovanju ima raznih zgoda koje se različito gledaju. Prolazeći kroz samarijskog selo, i dok u njemu uzaludno traže prenoćište, nailaze na neprihvaćanje i neprijateljsku mržnju, jer su Samarijanci neprijatelji Židova. Dvojica njegovih učenika, Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, zvani „Sinovi groma“, traže uzvratni udarac. Oni mole Gospodina, samo nam dopusti da ognjem spržimo to mjesto i njegove stanovnike. To nije Isusov PUT. Njegov put odgovara planu božansko-spasiteljskog djela i dani njegova uznesenja su pred njim. On nije došao uništiti ljudski život, nego spasiti. On se okrenuo i odbacio svaku pomisao na osvetu. On zna kamo vodi njegov PUT, on zna što je i poslije smrti, zato je tako odrješit. Za njega Božji sud pripada Ocu. Iz stava učenika, vidi se da još ne razumiju do kraja Isusov PUT, a i kako bi ga razumjeli dok ne stignu na cilj. Istina, to je za njih muka, pitanja odasvud, a odgovore zna samo Isus. Možemo sada lakše razumjeti i Joba kojemu pitanja vrcaju odasvud, a odgovore jedino zna skriveni Bog. On jedini zna što misli s njime. Stoga on prihvaća Boga onakvog kakav jest i njegova će ga strpljivost dovesti do ponovnog mira i blagostanja. Eeee…, to je Isus želio pobuditi kod svojih učenika. Ali, i Isus je Bog, stoga je i njegov PUT za Apostole velika tajna, tajna Božjeg plana. I samo ga ON prijevremeno može iščitavati. Tajnovitost i tajne uvijek golicaju čovjeka. Stoga,  znanju, uvijek treba pridružiti vjeru koja je ne samo plod naše duše, nego i Božjeg Duha.