Braćo moja: pravda i ispravnost su tvorci društvenog reda, ako toga nema, narod se hrani patnjom i poji vodom nevolje (1.tj.adv.sub.)

********

Iz 30,19-21. 23-26: Čitajući današnji odlomak proroka Izaije, možemo ustvrditi kako je Izaija jedan od najnadarenijih Izraelskih pjesnika i čovjek duboke vjere. Mjerilo njegove veličine jest činjenica da je više od bilo kojeg drugog proroka nadahnjivao svoje učenike tako da je ‘Izaijina škola’ preživjela sve do V stoljeća prije Krista. Za njega je zlatna nit u povijesti Izraela, Bog ‘Svetac Izraelov’, s naglaskom nadnaravi. Cijela je knjiga prožeta mesijanskim i eshatološkim ozračjem koje ovu knjigu čini klasičnim djelom nade. Za Izaiju je nadnaravni Bog koji djeluje u povijesti i pomaže svome izabranom narodu. Velika je važnost vjere kao praktičnog uvjerenja da je jedino Jahve važan. Valja se oslanjati na Boga. Tako je uzaludno nastojao u kralju Ahazu probuditi vjeru koja bi mu omogućila da se odrekne ljudskih saveznika te neustrašivo odolijeva prijetnjama sa svih strana i stranoj vojsci koja se utaborila pod Jeruzalemom. Otvoreno je opomenuo: ‘Ako se na me ne oslonite, održat se nećete.’Učinak te vjere prema proroku jest milost da je Sion kao obitavalište svetog Boga nerazoriv. Pobunio se Izaija i protiv bilo kakvog saveza s onima koji neće održati riječ, što se i dogodilo s egipatskim savezom, jer narod će spasiti Jahve i jedino Jahve. Treba se samo osloniti na njega. Jučer smo istaknuli kako je iz te Izajine duhovnosti izraslo cijelo jedno duhovno društvo unutar naroda. Judeju će na kraju od Asiraca spasiti Bog i osigurati blagostanje. Pravda i ispravnost su tvorci društvenog reda, a toga upravo manjka, jer je ponestalo pravog poznavanja Boga, poručuje Izaija. Stoga nije čudo da Bog hrani narod tjeskobom i poji vodom nevolje. Upamtite, past će ljigava riječ lažnih savjetnika, kad zasja put kojim vam je ići i čujete riječ istine.

**********

Mt 9, 35-38; 10,1.6-8: Današnje Evanđelje govori kako je Isus obilazio sve gradove i sela. Učio je po njihovim sinagogama, propovijedao Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem i liječio svaku bolest i svaku nemoć. S kakvim se sve poteškoćama susretao Isus, vidi se iz njegove poruke: „Žetve je mnogo, a radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ Isus čineći uvijek dobro ljudima kroz razna nadnaravna djelovanja, ne skriva razne vidove patnje u narodu, koje nisu djelo nekog božanstva nego ga uzrokuju ljudi. Tako patnja postaje i najveći problem čovjeka, jer grijeh je gotovo uvijek izvor ljudske patnje. A tko da oslobodi čovjeka od zla i grijeha? Žetva je dakle velika, a radnika malo. A da su mnoge stvari krivo postavljene, dok Isus čini čudo nad opsjednutim i nijemim čovjekom, vidi se iz riječi Isusove oporbe: „Po poglavici đavolskom izgoni đavle.“