Zadivljujuće je kako prorok Izaija govori o Sluzi Jahvinom(2.tj.adv.pet.)

Iz 48, 17-19: Ne znam po koji put Izraelci doživljavaju, da je pravi Bog onaj koji nosi terete svoga naroda, koji ima moć Riječi, ali i djelovanja. Svim neprijateljima Božjeg naroda, Bog će iskazati onoliko milosti, koliko su oni iskazali drugima. No, nije ni kod Božjeg naroda sve u redu. U određenim vremenskim razdobljima javljalo se licemjerje, pobuna, sumnja, idolopoklonstvo i što sve ne. Narod je potpuno zaslužio što je propatio. Opakima nema mira. Ipak, kad Bog odluči naći mir za svoj narod, on ga nalazi. I sada je upravo trenutak kaže prorok Izaija. Trenutak je oslobođenja stigao: Bog govori: „krenite“. Krenite u izlazak. Kirov (perzijski kralj) edikt je stigao, a u njemu piše: „Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegovog naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji, i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu“. Za izraelski narod bila je to povelja slobode. Namjere Jahvine s Izraelom su velike i na djelu. Narode moj, ponovo znaj, da je Jahve otkupitelj tvoj, on Svetac Izraelov. I ne samo to, nego tu je da te uči dobru i vodi te pravim putem. O da si pazio na zapovijedi moje, gdje bi ti bio kraj, moj narode. Sreća bi tekla kao sve rijeke svijeta i svi valovi mora. Potomstva tvoga bilo bi više od morskog pijeska. Nikada se tvoje ime ne bi izbrisalo preda mnom, govori Jahve. Stoga, blago čovjeku koje ne slijedi savjeta opakih, i ne staje na putu grešničkom. On je ko stablo zasađeno pokraj voda tekućica kojem lišće nikada ne vene.

************

Mt 11, 16-19: A sad poslušajte što je o onome, za kim je išao silan svijet, rekao prorok Izaija. Čujemo te riječi: „Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; svađati se neće, neće dizati ustanke i revolucije, glas mu se neće čuti po trgovima“. Nameće se pitanje, a zašto? Kako će onda promijeniti svijet? Ne zaboravimo, Isus je Božja mudrost. Bog ima svoju gIazbu i njemu se ne može svirati da on pleše kako mi hoćemo, nego, možemo slobodno zaključiti, da je jao onima koji od te mudrosti i božanske glazbe ništa ne trebaju, niti išta traže. Glupe ljude i narode ubit će njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne. Bog je zbog toga u Isusu objavio svu mudrost i nije mu svejedno brinemo li se oko toga ili ne. Bog ne skriva, po Isusu, Spasenje je na djelu.