Luka je ‘Proslovom otvorio novi početak Kristove Crkve – Uzašašće 2024.

***********

Dj 1, 1-11: Na Uzašašće uvijek čitamo ‘Proslov’ (uvodnik, himan, Riječ) Djela apostolski. Djela je napisao sv. Luka, liječnik iz Antiohije Sirijske. U tom gradu primio je i krštenje. Imao je dobru biblijsku klasičnu izobrazbu. Bio je očevidac mnogih događaja o kojima piše. Svoje djelo okrunio je i istraživačkim radom potkrijepljenim bogatstvom povijesnih činjenica. Luka je Djela zamislio kao nastavak svog Evanđelja. Stoga, oba djela imaju svrhu posvjedočiti za Isusa Krista koji se objavio smrću i uskrsnućem. No i poslije uzašašća na nebo on se objavljuje riječju Duhom i djelovanjem svjedoka što ga naviještaju od Jeruzalema do Rima, a zatim sve do na kraj zemlje. U prvih dvanaest poglavlja Riječ Božja povjerena je uglavnom Petru, a u ostalima Pavlu. Djelovanje Duha Svetoga naglašeno je podjednako u počecima apostolskog naviještanja, kao i na početku Isusova javnog nastupa. Kraljevstvo Božje podjednako kao kod Isusa ostaje velikom temom apostolskog navještaja. Za Luku, Jeruzalem je predodređeno središte povijesti spasenja, završno mjesto Isusova zemaljskog poslanja i polazna točka sveopćeg apostolskog djelovanja. Krštenje Duhom, koje je već navješćivao Ivan Krstitelj i koje ovdje Isus obećava kao skori događaj, započinje darom Duha na Pedesetnicu. Odmah na Duhove, prema Isusovu nalogu, apostoli će nastaviti krštenje vodom, ali ga podjeljuju ‘u Ime Isusovo’ i vjerom u Kristovo otkupiteljsko djelo, ono će sada imati djelotvornu moć opraštanja grijeha i darivanja Duha Svetoga. On daje snagu da se unatoč progonstvima, može Krista naviještati i za nj svjedočiti. Duh sveti ima ključnu ulogu u pristupu pogana u Crkvu, zatim, razrješenje pogana od obveze Zakona, te poslanje apostola Pavla u poganski svijet. Bitno poslanje apostola jest da budu svjedocima Isusova uskrsnuća i njegova cjelokupnog djelovanja. Poslanje apostola proširuje se na cijeli svijet, Jeruzalem je završna točka evanđelja, i sada postaje novim polazištem. Isus bi uznesen naočigled svojih učenika. Završetak, Luka je ‘Proslovom otvorio novi početak Kristove Crkve.

*************

Ef 1, 17-23: Pavao u svojoj poslanici Efežanima potvrđuje kako je ljudski rod u Kristu ujedinjen. Sudbina kršćana povezana je sa sudbinom Gospodinovom. Bog je, uskrisivši Krista, njega postavio nad svime, postavio ga je Glavom Crkvi, zajednici u kojoj želi sabrati sve ljude. Pavao ostaje bez daha na pomisao da je Bog izlio na nas svoju ljubav, odredivši već otpočetka učiniti nas dionicima svoga duhovnog bogatstva i svoje slave ‘u Kristu’. Krist je u središtu Božjeg nauma, a mi njegovi po vjeri, imamo pristup u kozmički Božji plan.

************

Mk 24, 46-53: Proslavljeni Krist je pokazao da Božji narod nema granica: svim narodima je obećano oproštenje grijeha. Sveobuhvatnost naše ljubavi i radost naše nade očituje silu Duha Svetoga koju nam Krist neprestano daje.