Ostao sam sam, a oni traže i moju glavu  (10.tj.k.g.pet.)

***********

1 Kr, 19,9a. 11-16 : Ilijina pobjeda bila je kratka vijeka, jer na nj se sručio bijes kraljice Izabele. Ona još uvijek vedri i oblači. Ponovo je morao pobjeći u pustinju. Dugo je dugo putovao dok nije klonuo shrvan bijegom i gonjenjem. Došla je teška duhovna i tjelesna napetost. Ilija je u teškom grču i potištenosti, strahu i razočaranju. Gotovo je poželio umrijeti. Reče: „Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih!“Zatim leže i zaspa ne hajući ni za što. Ali gle, anđeo ga Gospodnji probudi, naredi mu da jede i da hoda napominjući mu da je pred njim još dug put. Trebao je, naime, stići sve do brda Horeba, brda na kojem je Bog u prisutnosti Mojsija, uspostavio svoj Savez s izabranim narodom. Kad je stigao na označeno mjesto, Bog mu se objavio: Ali ne kroz one silovite prirodne pojave u kojima ga je prorok navikao zamišljati, nego mu je prozborio u šapatu laganog lahor, koji označava prisnost i blagost Božjeg djelovanja. Susret s Bogom bio je dirljiv.Čuje Ilija riječi Jahvine: „Što ćeš ti ovdje, Ilija?“ On odgovori: „Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život.“ Poruka je Božja jasna: Bog ne može biti uvjetovan onim što čovjek očekuje od njega, već naprotiv, on vodi i usmjerava povijest na način koji se ponekad ljudima čini odveć nepromišljenim. Na kraju toga iskustva, Bog, podsjeti Iliju da mora izabrati nasljednika: Elizeja. Ali to je novi put natrag dug 600 kilometara. Ilija se vraća po Božjoj uputi do grada Damaska. I Božje se djelo nastavlja dalje.
*************

Mt 5, 27-32: U današnjem Evanđelju Gospodin nam govori: „Čuli ste da je rečeno: ‘Ne čini preljuba!’ A ja vam kažem: Tko s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“ Moramo naglasiti da je bit Isusova Govora na gori usavršiti i osvijetliti Mojsijev Zakon. Isus nabraja redom i druge odredbe, točku po točku te nadopunjuje i usavršava. Ženidbeni zakon osobito želi uzdići na razinu srca, jer Isus dobro zna što je u čovjeku. Zlo počinje još prije nego se na vani očituju njegove posljedice. Zato ga treba onemogućiti u korijenu, u srcu. Odande, naime, dolaze zle misli, ubojstva, preljubi i sva druga zla. Isus naglašava partnerstvo u braku i ne može muž otpustiti ženu zbog preljuba, kako je to dopuštao Mojsije, nego Isus podsjeća da je brak božanska ustanova i što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. Ravnopravnost bračnih drugova je veliki civilizacijski napredak kojega Isus želi osvježiti iskonskom božanskom nakanom. Dokida se ropstvo žene. Božje djelo nastavlja se d