Grijeh naroda, uvijek ima nesagledive posljedice ( XII.tj.čet.)

********

2 Kr 24, 8-17: Pad moći Asirskog kraljevstva zbog unutarnjih nemira, bit će razlogom da vlast preuzmu Babilonci. Egipćani su iskoristili slabost asirskog kraljevstva i osvajaju sve prostore od Egipta do Eufrata. Tu su učvrstili obrambene redove kako bi spriječili babilonsko prodiranje. Kada je zbog starosti babilonskog kralja Nabopolasara vlast preuzeo njegov sin Nabukodonozor (605.) On je brzo potukao Egipćane i vratio područje Sirije i Palestine i sve prostore od egipatskog potoka do rijeke Eufrata. Tako je Judejski kralj Jojakim, proegipatski nastrojen, da bi spasio živu glavu morao plaćati danak babilonskom kralju. Godine 600. Nabukodonozr pokušava osvojiti i Egipat, ali je pretrpio težak poraz i vratio se u Babilon. Jojakim je odmah iskoristio priliku i pobunio se. Bila je to sudbonosna pogreška. Kazna će uslijediti. Kralj Jojakim je umro u siječnju 597., a naslijedio ga je sin Jojakin, koji je iste godine nakon kratke opsade od Nabukodonozora u ožujku 597. predao grad i tada je odvedeno sve stanovništvo srednje i više klase. Sve vrijedno opljačkano i odneseno u Babilon. U Judeji je ostala samo sirotinja kojoj je Nabukodonozor postavio za vođu Jajakinova rođaka Sidkiju. Sve se ispunja onako kako je prorok Habakuk prorokovao. Proroci, Jeremija i Habakuk ostaju svjedoci i suvremenici događaja. Nazire se potpuna propast i Južnog kraljevstva, što će se i dogoditi za deset godina kasnije. I u ovom slučaju Biblija daje religiozno tumačenje događaja: razlog pada judejskog kraljevstva ovisi od grijeha naroda, od njegove nevjernosti Božjem zakonu. Ono što propovijeda Jeremija, propovijeda i Habakuk. Oni su prepoznali Božju ruku koja čisti i jača u mučnim posljedicama pogreške koje čine vođe naroda i sam narod.

***********

Mt 7, 21-29: Kako divno odgovaraju riječi današnjeg Evanđelja, događajima koji su se zbili u njegovu narodu za vrijeme Proroka Habakuka i Jeremije, a glase: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.“ A kad se to dogodi, Gospodin doznačuje zasluženu kaznu riječima: „Nosite se od mene, vi bezakonici!“ Stoga, nastavlja Isus dalje: „Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer je utemeljena na stijeni. Naprotiv, tko god sluša moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji gradi kuću na pijesku…“ Mnogi koji su ga slušali bili su zaneseni njegovom naukom i rekoše: „On uči kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.“