Home Sukob civilizacija je neizbježan, a Saveza čvrstog nema, i još k tomu, svatko je svakom neprijatelj (XVII.tj. ut.)

Sukob civilizacija je neizbježan, a Saveza čvrstog nema, i još k tomu, svatko je svakom neprijatelj (XVII.tj. ut.)

Sukob civilizacija je neizbježan, a Saveza čvrstog nema, i još k tomu, svatko je svakom neprijatelj (XVII.tj. ut.)

Sukob civilizacija je neizbježan, a Saveza čvrstog nema, i još k tomu, svatko je svakom neprijatelj (XVII.tj. ut.)

*******

Jr 14, 17-22: Nakon što je iznesena dramatična poredba trulog ‘lanenog pojasa’ i naroda koji je došao u stanje truleži, danas se trulež u Jereminoj tužaljki osjeća na svakom koraku. Kud sve nevolje tu je i nevolja velike i dugotrajne suše koja pogađa zemlju i narod. Judeja je u teškom nezavidnom položaju. Veliki utjecaj starih civilizacija koje su puno snažnije brojem naroda od izraelske. Sukob civilizacija je neizbježan. Saveza čvrstog nema. Svatko je svakom neprijatelj. Na jugu su moćni Egipćani, a na sjeveru Asirci (Iran) i Babilonci (Irak). Kraljevstva se smjenjuju kako je slabio unutarnji moral i borba za vlast, tako su i sama propadala i postajala žrtvom stabilnijeg i jačeg od sebe. Tako je s pozornice svijeta zauvijek nestalo Sjeverno židovsko kraljevstvo, a sada je na vidiku potpuna propast Judeje i Jeruzalema.Proročanstva o propasti su strašna. Prorok kroz molitvu i tužaljku pita i odgovara. Suze kćeri sionske liju iz slomljenog srca njegova naroda. Polja su prekrivena leševima sinova. Suša i glad uzimaju svoj danak. Proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju. Ima li lijeka najavljenim nevoljama? Užas izvire odasvud, jer mira i ozdravljenja niotkud. Možda je kasno, ali nikad za Gospodina nije kasno, priznati svoju bezbožnost i bezakonje. Gospodine ne odbaci nas, poručuje Prorok, radi prijestolja Slave svoga Siona i Saveza svoga s nama. Sve ti to vidiš, Gospode, i ostaješ jedina nada životu. Očito će kukolj i pšenicu netko drugi rastavljati.

***********

Mt 13,35-43: Nada životu se ispunila. Kraljevstvo Božje se razvija silovito i brzo. Isus se na zamolbu učenika trudi objasniti prispodobu o ‘kukolju i pšenici’. Sijač dobrog sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme su sinovi Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli. Sud o kukolju treba ostaviti Sinu Čovječjem. Ova prispodoba govori o različitim vrstama prepreka i neuspjeha s kojima se susreću navjestitelji Kraljevstva. Navjestitelji Kraljevstva imaju i svoje sljedbenike, koji će živjeti u svijetu zajedno sa zlim ljudima, koji su sinovi Zloga. Tako se nameće pitanje, zašto ne ukloniti zlo? Isus to ne preporučuje, jer bi to moglo dovesti do toga da budu iščupani i dobri. Pravu i pravednu razdiobu treba ostaviti za budući sud Sinu Čovječjem.