Veliki dio Božanske priče znamo, znamo i njen kraj

34 nedjelja kroz godinu 2020-a

„U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja je bila još pusta i prazna… Duh je Božji lebdio nad vodama..“ (Post 1, 2)
Čovječanstvu je, prema Bibliji, poznat početak stvorenog svijeta.

  • Vidljiva je sila Duha Božjega koja lebdi nad prazninom i tamom.
  • Lebdi nad vodom iz koje je jedino moguć život i njegov razvoj.

Kakva bi trebala biti sudbina stvorenoga svijeta na njegovom svršetku?
O tome Biblija uznemirujuće piše.
Jedno je sigurno: Bog objavljuje Krista koji je Gospodar povijesti i Sudac ljudskog roda.
Krist Veliki svećenik zasigurno stoji nad svemirom, upravo onako kako i svećenik stoji nad kruhom i vinom i kaže: „Ovo je moje tijelo.. “Tu je kruh da se preobrazi u Tijelo Kristovo,  baš onako kako mi stojimo pred Kristom Gospodarom koji nas ima moć preobraziti.
Ista je to snaga koja je stvarala svijet, ista je to vatra Duha Svetoga koja je zapalila apostole na Duhove.
Ista će to biti snaga u preobrazbi svijeta o Kristovom drugom dolasku.
Veliki dio Božanske priče znamo, znamo i njen kraj.
Pavao u Poslanici Rimljanima kaže:“ Bog surađuje na dobro onih koji ljube Boga“  (8,28)
Krist je Gospodar povijesti, nje početak i njen kraj.
( Iv 1,1; 1 Kor 4,5)
Kako je krasno Adam uzviknuo dok je gledao svoju zaručnicu Evu: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega) (Post 2,23)
Crkva je Kristova Zaručnica i njegovo tijelo, jer u braku dvoje postaju jedno tijelo (Mt 19,5)
Tako nas Krist gleda i kaže: „Ovo je moje tijelo“.

Posvuda se iščitava Kristova želja kako nas želi voditi prema vječnom zajedništvu svadbene večere.
Njegovu želju ne smijemo podcijeniti i ne stići na Gozbu Kralja Jaganjca. Jer, On je zaručnik koji iščekuje svoju zaručnicu.
Strastvene su Kristove riječi kad govori svojim apostolima: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama“. (Lk 22,15)
Računajmo i na to, da Isus ima moć dovesti nas na gozbu. On je Bog svemogući, sveznajući.
Zašto bi inače postao čovjekom?
Zašto bi krvario i umro?
Zašto je uopće stvorio svijet?
U svim ovim događajima vidimo neizmjernu Ljubav. Ta nas ljubav, ne samo ljubi, nego i čeka i vodi prema konačnom Otkrivenju da se gledamo licem u lice.
Krist zaista vlada svijetom, a s njime i Crkva.
Naša Misna Žrtva je  sila koja tjera povijest prema svome cilju.
Tu se na gozbi susreću Krist i Crkva.
Sveti Grad, Nebeski Jeruzalem, kaže Knjiga Otkrivenja, slavi vječnu Gozbu Kralja Jaganjca.
I danas ćemo, prije nego zapjevamo „Svet“ govoriti:
„ I zato, s anđelima i arkanđelima, s prijestoljima i gospodstvima i sa svom nebeskom vojskom pjesmu tvoje slave pjevamo bez prestanka.
Naglasak je ovdje na „stanju“ koje je  „bez prestanka“.
Sudbina vjernika kršćanina, nije određena nakon smrti već „sada“
Svjetlost Krista zaručnika u Misnoj Gozbi ide s nama.
Ona nas vodi dok rastemo u milosti žive prisutnost Krista i gori u nama usred našeg posla i svakodnevnoga života.
To je naša sigurnost u životu koji je ipak jedna, ne „mala bitka“.
Često ova unutrašnja  bitka nije tako romantična, kao ona koju vodimo protiv drugih, ali ona zahtijeva daleko veće junaštvo.
A pravilo je bitke: „Oče neka ne bude moja volja nego Tvoja“.
Ali, dobra je vijest da uz nebesku  pomoć možemo voditi dobre bitke.
Mi smo djeca Kralja svemira, iako  živimo neprestano u okruženju raznih opasnosti i mračnih sila zla.
Međutim, pobjeda je naša.
Naša sudbina ne određuje se nakon smrti, već mnogo ranije, sada.
A tada o „Danu D“ čujemo samo glas koji govori
:
„Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“ (Mt 25)

                                   Župnik